Vedra duha, ugodna glasa, pun optimizma, diplomirani ekonomist i agent za prodaju nekretnina u obiteljskoj tvrtci, Valerio Ricchiuto, 30-godišnji pjevač, novo je lice na glazbenoj sceni. Doduše, glazbenog staža ima. Zavidno je pjevačko iskustvo kao tenor stekao tijekom četverogodišnjeg staža u klapi Brnistra, a koja je početkom godine prestala sa radom te se Valerio otisnuo u solo vode

Bio je ovo pravi intervju u doba korone. S Puljaninom Valeriom Ricchiutom, 30-godišnjim pjevačem, dugogodišnjim tenorom u klapi Brnistra, koji je nedavno objavio svoj solo uradak "Cvijeće ljubavi" razgovarali smo na pristojnoj udaljenosti s maskicom na licu i gumenim rukavicama. Ipak, intervju uživo ne može zamijeniti on line razgovor, baš kao ni učenje ili bilo koju drugu aktivnost. Ipak, gotovo ljetna temperatura nas je ohrabrila da porazgovaramo sa svim mjerama predostrožnosti kako nalaže Stožer. Odradili smo ga daleko od gužve, u uvali Saccorgiana u kojoj su već prvi kupači uživali u plivanju, na otvorenom.

Vedra duha, ugodna glasa, pun optimizma, diplomirani ekonomist i agent za prodaju nekretnina u obiteljskoj tvrtci, Valerio Ricchiuto novo je lice na glazbenoj sceni. Doduše, glazbenog staža ima. Zavidno je pjevačko iskustvo kao tenor stekao tijekom četiri godine pjevanja u klapi Brnistra, koja je početkom godine prestala sa radom te se Valerio otisnuo u solo vode. Za klapom, žali.

- Klapa mi je bila na prvom mjestu. Ostao bih cijeli život u klapi. Bilo je super. Bilo nas je sedmoro pjevača raznih dobnih skupina. Kada to zavoliš to ne puštaš. No, svatko je imao drugačije vizije i trebao je krenuti svojim putem. U siječnju smo prestali s radom, ali smo ostali u dobrim odnosima.

- Odlazak u solo vode bio je logičan slijed jer nisi imao s kim pjevati, ili si ranije planirao solo karijeru?

- Kao dijete svirao sam sintisajzer i klavir u OKUD-u Istra kod profesora Marijana Nakopčića i poslije kod profesora Valtera Išića. Koncertirao sam dosta. U pubertetu, kako to nekako ide, prestao sam s glazbom, bavio se raznim sportovima i više se posvetio školi. Kada sam se vratio s fakulteta iz Zagreba opet sam se zaželio pjevanja. U Brnistri se tražio tenor. Prijavio sam se i tako je krenulo. Odlazio sam na satove pjevanja kod Ester Marin, Giorgia Šugara i Katarine Jurić u Rijeku. Sada sam kod Jacquesa Houdeka. On je moj profesor i mentor.

- Kakav je Houdek kao mentor?

- Odličan je. Šali se i dobro uči. Izuzetan kao profesor, a privatno simpatičan i šali se na svoj račun. Kod njega sam prošao audiciju za Talent Class, školu pjevanja namijenjenu onima s prethodnim iskustvom u pjevanju. Od 200- tinjak kandidata, prošlo nas je 15. Bili smo sami u razredu s njim sve dok nije došla korona i sada imamo lekcije on line. Kada prestane opet ćemo nastaviti u Zagrebu.

- Kako funkcioniraju satovi pjevanja on line?

- Bolje je uživo. Tu je interakcija. No, ovako mi ostaju video snimke koje on snima i šalje, pa to mogu prevrtjeti. Ovako si obostrano šaljemo snimke.

- Je li Houdek opak i jezičav kao što zna biti u showu na televiziji?

- Ni najmanje.

- Pjevači koji su se okušali u klapskom pjevanju kažu da je to nevjerojatan osjećaj.

- Istina. U klapi nas sedam mora doći do slušatelja. Skupa stvaramo zvuk i moramo biti kao jedno. Kao što sam ja u solo vodama jedan, tako smo u klapi nas sedam jedan. Mi moramo stvoriti zajednički zvuk bez obzira je li netko bolji ili lošiji u pjevanju. Najbitniji je taj zajednički zvuk, i da zajedno dođemo do slušatelja. Solo vode pak pružaju mogućnost samostalnog umjetničkog izričaja. Na svoj način mogu otpjevati bilo kako - tehnički ispravno ili neispravno, dok klapa traži savršeno pjevanje, savršeno postavljanje glasa ovisno o pjesmi i emocijama koje mi izbacujemo prema vani. Zato se razlikuje klapsko od solo pjevanja, jer nas sedmoro mora biti kao jedan i taj zvuk moramo izbaciti do slušatelja.

- Klapa traži savršenstvo, dok solo pjevanje dozvoljava više slobode i prilagodbu vlastitim glasovnim sposobnostima.

- Solo pjevanje dozvoljava slobodu, dok klapa traži zajednički zvuk.

- Koliko je klapsko pjevanje utjecalo na tebe?

- Naučilo me kompromisu i zajedničkom jeziku. To sve funkcionira ako volimo klapsko pjevanje i što ide uz njega - druženje s klapama, pripremanja za natjecanja koje zna biti izrazito napeto i stresno. Ali u tome i je gušt. Klapske su pjesme poseban gušt. Čak i oni koji ne vole klape, poslušati će je, jer vide da takve pjesme izbacuju emocije i dirnu u dušu. Dosta njih ne sluša klape. Pa ni ja nisam slušao klape, tek kad sam počeo pjevati shvatio sam klapsku pjesmu.

- Za laike. Što bi bila klapska pjesma?

- To je pjesma koja se od početka do kraja mora fokusirano slušati u tišini. Nije kao pop rock ili neki drugi žanr koji paše uz žamor.

- Čini se da su klape vrlo popularne u zadnje vrijeme.

- Ne, popularni su vokalno instrumentalni sustavi poput Cambija. Oni su u pratnji instrumenata. Cambi je nekada bio klapa, a onda su krenuli u komercijalne vode. Klape su samo vokali.

- S klapom si nastupao i s autorima poput Elis Lovrić

- Da, s njom smo 2019. išli na Šibensku šansonu i osvojili drugo mjesto. Iste smo godine osvojili treće mjesto na KIK-u (Festivalu klapa Istre i Kvarnera) u Buzetu. Ta godina nam je bila vrhunac karijere, a sve to zahvaljujući izuzetnoj voditeljici klape, profesorici Ileani Perosa Pavletić.

- Kakav je osjećaj sada kada si sam na sceni ?

- Nemam treme ili straha od publike jer sam to istrenirao s klapom. Drugačije je, jer sam trebam doći do publike i do načina pjevanja. Pop rock pjevanje se razlikuje od klapskog pjevanja kao što se mali nogomet razlikuje od velikog.

- Za tvoj prvijenac "Cvijeće ljubavi" tekst je napisao Daniel Načinović, a pjesmu je uglazbio Bruno Krajcar.

- S pjesmom "Cvijeće ljubavi" cilj mi je bio izaći u solo vode. To je pop rock žanr. To je moj početak i prvo solo iskustvo. Za sada su pozitivne reakcije. Vrti se na Radio Puli, DMC, ponekad na CMC-u i, naravno, na Youtubeu. Pjesma je ugodna proljetna. Svega toga ne bi bilo da nije bilo Bruna Krajcara koji je prepoznao moj talent. Tekst je napisao Daniel Načinović, a aranžman napravio Janoš Feher. Brunu Krajcaru se svidio moj glas. U klapi sam pjevao prvo drugi, pa prvi tenor. Napisao je pjesme za mene i s njima bih trebao ići, prvo na MIK, koji bi trebao biti u lipnju. Nadam se. Nakon toga u rujnu bih s talijanskom pjesmom trebao ići na Dimela cantando, Istrovenetski festival koji spaja Sjevernu Italiju, Sloveniju i Istru. Odvija se u tri etape. Započinje u Citadelli kod Padove, nastavlja u Kopru i završava u Bujama. A, tu priča nije gotova. Trenutno radimo na četvrtoj pjesmi.

- Kako vježbaš u uvjetima samoizolacije. Smetaš li nekome u stanu ili kući.

- Živim sam, pa nikome ne smetam. Svaki dan vježbam s Jacquesom. To je kao i sa nogometom, bilo kojim sportašem ili pak matematičarom. Treba svaki dan vježbati. Bez vježbe nema ničega. Prije nekih sedam osam godina kada nisam pjevao nisam dobro disao, postavio glas i ne bih dobro izvodio pjesmu. Imao sam glas, ali nisam ga znao koristiti. No sada, s kontinuiranim vježbanjem, sam na dobrom putu da nešto mogu izvesti.

- Osim pjevanja, baviš se i kick boxingom

-Više rekreativno. Volim taj sport i treniram ga za sebe.

- S jedne strane nježan kroz klapsko pjevanje, a s druge opak u surovom sportu.

- Ma neee, i tu sam nježan. Održavam kondiciju, tjelesnu formu i tjelesnu sigurnost, jer nikada ne znaš što se može desiti. Fizička sprema je važna.

- Koji su ti uzori, ako ih imaš?

- Uzor mi je svatko tko dobro pjeva, tko ima dobar vokal i dobro interpretira. Recimo Oliver Dragojević. On je bio dobar vokal i sa svakom pjesmom je došao do čovjeka. On je znao otpjevati i iznijeti pjesmu za van. Evo, on mi je stvarno uzor.

- Jesi li došao u iskušenje da sudjeluješ na glazbenim televizijskim natjecanjima poput The Voicea ili Supertalenta?

- Jesam. Možda bih na The Voice i otišao. Vidjet ću. Postoji mogućnost. Treba još vježbe za The Voice. U zadnjem The Voiceu navijao sam za našeg Gianlucu Draguzeta. On mi je prijatelj. Oni koji su i prije ispali, bili su možda i bolji. Na natjecanju nije važan samo glas, već i osobnost, ponašanje na sceni. To sve oblikuje pjevača. Pjevač nije samo glas, pjevač je sve - izvedba pjesme, ponašanje na sceni, pokreti, trema.

- Danas se glazbenik kroz razne medije lako može probiti i doprijeti do publike. No, istovremeno je i konkurencija velika.

- Uvijek je bilo dobrih pjevača. Čak bih rekao da su ljudi nekada bolje pjevali nego danas. Bilo je prirodnije. Nije bilo toliko umjetnih zvukova sa strane. Nije sve bilo toliko izmiksano, već je sve bilo izvedeno i odsvirano uživo. Danas je teže uspjeti u glazbi jer je ima toliko mnogo u tehnologiji i medijima - Facebook, Instagram, Youtube. Bilo tko se može reklamirati i staviti pjesmu. No, zbog te količine, opet je puno teže probiti se u bilo čemu.

Nekada su uspijevali samo vrhunski vokali - Oliver Dragojević, Radojka Šverko, Zorica Kondža.. Ta stara garda je odlično pjevala. Danas ne moraš dobro pjevati, već imati svoj stil.

Povezane vijesti

• Axl Rose novi pjevač AC/DC-ja umjesto Briana Johnsona
• U prosincu stiže prvi album labinskog kantautora Diega Zulijanija
• Glazbeno-vizualni program poznatog istarskog glazbenika - Predstavljanje NOVOG ALBUMA BRUNA KRAJCARA