Makar su brojni glazbenici u ovom razdoblju snimali kod kuće i objavljivali koncerte na društvenim mrežama - ništa ne može zamijeniti osjećaj koji ima svaki glazbenik kad stane pred publiku, kad dobije feedback za svoju izvedbu - jer kad se desi ta interakcija, mi dajemo još 800 posto više!, kaže Kristina Iveković
Istarski cover sastav Top of the Pops, koji čine pjevač, klavijaturist i saksofonist Nikola Milat, bubnjar i pjevač Nikša Bišćan, gitarist i pjevač Ivan Luch, basist, harmonikaš i pjevač Armin Poldrugovac i pjevačica Kristina Iveković dobro su znani na koncertnim pozornicama raznih manifestacija, svadbi kao i klubova diljem Hrvatske i u inozemstvu. Kako i sam naziv benda govori – oni na svom repertoaru izvode pop, rock, disco, soul i funk hitove, a ovoga ljeta su nakratko svjetla pozornice zamijenili – modnom pistom.
Više o tome saznajemo u razgovoru s pjevačicom Kristinom Iveković, rođenom Zagorkom s pulskom adresom, no zanimalo nas je - kako je nastala grupa Top of the Pops?
- Frontmana grupe, Nikolu, upoznala sam prije desetak godina u Zagrebu, gdje smo tada oboje živjeli. U to vrijeme, i on i ja imali smo svatko svoj bend, no ja bih povremeno nastupala i s njegovom tadašnjom ekipom, bendom Drama. Godine 2015. željela sam isprobati nešto novo, te u međuvremenu dobila ponudu da idem pjevati na brod u Skandinaviju – u potrazi za bendom koji bi mogao izdržati naporan skandinavski tempo, sjetila sam se Nikole koji je odmah skupio svoju istarsku ekipu, i dogovor je pao - otišli smo svirati u Skandinaviju gdje smo bili sve do proljeća 2018. godine. Uvijek se zezamo da nam je to bila generalna proba za domaću publiku koja nas od tada poznaje kao Top Of The Pops, makar smo u istom sastavu, no pod drugim imenom, svirali već od 2015. godine. Ja sam u međuvremenu iz Zagreba preselila u Split, te povremeno iz Splita dolazila u Pulu na neke koncerte.
- Život na relaciji Skandinavija – Split – Pula?
- Tako je, bilo je sve samo ne dosadno! No, prije dvije godine, ipak je pao konačan izbor - selidba u Pulu u koju sam se definitivno zaljubila, kao i u cijelu Istru – i eto me ovdje. Topsići, kako nas odmilja publika voli nazivati, sviraju većim dijelom kod kuće, diljem Istre, no nije nam mrsko "zapaliti" ni preko Učke - dosta sviramo i na riječkom području, Zagreb, otoci... gdjegod nas zovu, mi se rado odazovemo.
U međuvremenu, ja sam počela raditi na pulskom Radio Maestralu, dok Nikolin glas, osim na pozornici, možete slušati i u eteru Radio Medulina.
- Koronakriza je gotovo zaustavila koncertne nastupe… Kako vi funkcionirate?
- Nažalost, glazbenici zbog koronakrize uglavnom ne rade, no mi pokušavamo i dalje održati bend pa nastupamo i u manjim sastavima kao duo ili trio.
Iako nam je glazba svima prvi izbor, srećom, svi imamo i dnevne poslove i ne živimo isključivo od glazbe. Veliki smo zaljubljenici u glazbu, a osnovna nit vodilja pri slaganju repertoara jest da ne želimo svirati ono što inače ne bismo i sami slušali, dakle, najvažnije nam je da je to kvalitetna glazba. U početku smo svirali stranu glazbu jer smo svirali uglavnom u inozemstvu, no uvijek smo birali pjesme koje nam se sviđaju i koje su nam izazov.
- Koji su tvoji glazbeni uzori?
- Uvijek me uspoređuju s Tinom Turner – i makar nisam niti išla za tim, često me povezuju s njom zbog moje boje vokala i kose. Nikola je pak oduvijek obožavao Freddieja Mercuryja i često ga s njim uspoređuju – pa smo odlučili napraviti tribute. Volimo njihovu glazbu, oni koji su nas slušali kažu da imamo tu energiju… i tako je nastao "Tina Turner & Freddie Mercury Tribute" - mini projekt unutar Top of the Pops. Danijel Peruško, iz Ožujsko Puba Zaobilaznica, gdje smo često svirali, itekako je podržao tu našu inicijativu, te nam dao dodatni vjetar u leđa da osmislimo još tematskih večeri. Nikola je u Zagrebu bio dugogodišnji član Kazališta Komedija, imao je glavnu ulogu u nezavisnom mjuziklu "Footlose" i drugima, pa kao kazalištarac voli taj element teatra, a i meni su dragi takvi nastupi. Tako smo osmislili tematske večeri četvrtkom u Ožujsko Pubu Zaobilaznica, pa izmjenjujemo Oliver Tribute, Beatles tribute, zatim Evergreen tribute gdje sviramo pjesme Tereze, Zorice Kondže, Gabi Novak, Đanija Maršana, Vice Vukova... Tine Turner & Freddiea Mercuryja, zatim Bijelo dugme tribute… Naravno, sve to uz prigodne kostime i scenski nastup. Plan je da u bližoj budućnosti neke od tih programa realiziramo i s cijelim bendom.
- To nije jedini projekt na kojem radite sad kad nisu mogući uobičajeni koncerti…
- Godinama već razgovaramo kako moramo napraviti fotke za band, a kako sad zbog korone imamo i nešto više vremena, odlučili smo svjetla pozornice zamijeniti modnom pistom. Naravno, uvjetno rečeno modnom pistom, no imali smo izuzetno zabavan photosession, a da bi sve izgledalo glamurozno, pomogli su nam prijatelji - puno puta se Enđela Čivjak Perolli iz pulskog Angel's Weddinga ponudila da mi posudi haljine za neku glamuroznu priliku, a ova se pokazala kao idealna! Da bi tomu dali još više glamura, Enđela mi je predložila i Istra Limo iz Pješčane Uvale koji su nam ustupili limuzinu za fotkanje. A sve to vrhunski je fotografirao Miroslav Matijašević, poznatiji na društvenim mrežama kao CroBlogger… I tako smo, uz fenomenalnu ekipu, imali i limuzinu i prekrasne haljine, fotkali smo se na Vallelungi, Monumentima i ispred Arene… i makar nismo nešto od fotkanja, bilo nam je toliko zabavno, jedno lijepo druženje i oduševljeni smo fotkama.
- Neizbježno je pitanje – glazbena industrija je u velikim problemima zbog koronakrize. Hoće li se ipak stanje popraviti?
- Dosta smo o tome pričali u bendu, i došli do zaključka da, uz dovoljno truda i angažmana, ono što vrijedi uvijek će isplivati. Jednostavno, svi smo se morali nekako prilagoditi novonastaloj situaciji - što za nas konkretno trenutno znači puno više ulaganja i truda i vremena u osmišljavanje novih koncepata i načina da dopremo do publike i poslodavaca koji su i sami u nezahvalnoj poziciji, no mišljenja smo, da glazbenici koji to rade sa srcem, ljubavlju i talentom, te onim bez čega, povrh svega navedenog, ne ide - magarećom upornošću, za njih će uvijek biti prostora za rad. Jer upravo kad se desio lockdown, najbolje se vidjelo koliko su ljudi željni žive glazbe. I makar su brojni glazbenici u ovom razdoblju snimali kod kuće i objavljivali koncerte na društvenim mrežama - ne može se nikad zamijeniti osjećaj koji ima svaki glazbenik kad stane pred publiku, kad dobije feedback za svoju izvedbu – jer kad se desi ta interakcija, mi dajemo još 800 posto više! A to se ne može prenijeti iz kućnog ili bilo kojeg drugog studija – tada možda tehnički može ispasti bolje, ali feeling je nemjerljiv – makar bila tek nekolicina ljudi pred pozornicom, oni su ti koji uvijek daju završni "touch" našim izvedbama, a time i našem doživljaju istih.