Promotor Gianni Brivonese bio je oduševljen potencijalom rovinjskih glazbenika, pa je pozvao i mene na snimanje u Milano. U Milanu sam napravio nekoliko demo snimaka za diskografsku kuću Fonit Cetra. Vlado Benussi je snimio i singl ploču za CBS, ali je zov Rovinja bio jači, pa smo ja i Klaudio Božić iz Grešnika pojačali Caniballe, čime je Rovinj dobio svoju prvu super grupu, koja je harala ovdašnjim terasama i dvoranama, prisjeća se svoje duge karijere Rovinjcima dobro poznati Getto

Kada bi se u glazbeno bogatom Rovinju birali najbolji pjevači i muzičari u uži izbor za najbolje zasigurno bi ušao samozatajni Giorgio Curto Getto (od deminutiva Giorgetto). Sredovječni Rovinjci sjećaju ga se kao frontmena brojnih rovinjskih grupa, a mlađi vjerojatno ni ne znaju s koliko je karizme vladao pozornicama grada, Istre i šire. Dovoljno je reći da je pred njim bila ozbiljna glazbena karijera. Nakon raspada nekad mega popularne YU Grupe bubnjar Velibor Boka Bogdanović, gitaristi Bata Kostić i Mive Okruglić su iz Rovinja u Beograd poveli Getta, već etabliranog pjevača i svirača na flauti, saksofonu i gitarama, da sa njime kao frontmanom oforme sastav Opus, koji je po potencijalu trebao ući u Jugoslavensku pop rock elitu.

- Da sam ostao u Beogradu možda bih ostvario glazbenu karijeru, ali nisam mogao bez Rovinja. Stanovali smo u jednoj šupi, hranili se mlijekom i kruhom, paštetama i marmeladom, pa sam ugrabio svaku priliku da skoknem u rodni grad. Iako sam tada bio profesionalni muzičar nakon nekoliko mjeseci definitivno sam se vratio u Rovinj jer su mi dom, obitelj i prijatelji bili važniji od izgledne karijere. I nije mi žao. Najprije sam živio od svirke, potom sam radio i svirao, i na kraju, kada mi pjevanje i svirka više nisu bili radost, već teret, povukao sam se iako sam mogao još dugo nastupati, kaže skromni Getto, napominjući da bi i danas, kada se oko glazbe vrti više novaca, isto tako postupio.

Annie Lennox i Neda Arnerić

Razgovarajući o svojoj glazbenoj karijeri Getto se prisjeća brojnih anegdota, a najdraže su mu kada je upoznao Annie Lennox i Nedu Arnerić, s kojom i danas prijateljuje. Annie Lenox je sa svojim tadašnjim partnerom Daveom Stewartom ljetovala na otoku Sv. Katarina, pa je svaku večer sa velikim zanimanjem pretila nastupe Getta i njegove grupe.

- Annie Lennox je plijenila ljepotom i karizmom. Dave Stewart je bio povučeniji, pa smo više razgovarali s njom. Dakako, najviše smo čavrljali o glazbi. Odmah smo vidjeli da su pravi znalci, što nam je potvrdio njihov vodič rekavši da su članovi britanske grupe The Turist. Bili su toliko uviđavni da nam nisu davali primjedbe, a nisu nas ni pokušavali impresionirati svojom svirkom i pjevanjem. Prilikom odlaska Annie nas je pozvala u London, dala svoju adresu i broj telefona. Koju godinu kasnije njeni su se portreti počeli pojavljivati na naslovnicama revija. Nismo mogli povjerovati da su naši poznanici kao duo Eurythmics nizom hitova pokorili glazbeni svijet. Nazvali smo Annie, a javila nam se njihova managerica iz Londona. Priopćila nam je da je grupa Eurythmics na svjetskoj turneji, trenutno u Japanu, pa je predložila da im napišemo pismo. Budući da su se trebali vratiti u London tek za dva mjeseca odustali smo, ali nam je dvotjedno druženje sa Annie i Daveom ostao u lijepoj uspomeni, prisjeća se Getto.

Obožavateljica njegovog pjevanja i svirke Grešnika bila je tadašnja tinejdžerka Neda Arnerić. Njen je djed Rafo bio prvi voditelj rovinjskog katastra, pa je u Rovinj dolazila još kao djevojčica, a i sada, kada god stigne, skokne do svog omiljenog odmorišta.

- U stalnom sam kontaktu sa poznatom glumicom i svaki put kada navrati u Rovinju znamo se naći i razmijeniti uspomene. Bila je ovdje i prošlog ljeta, pa smo sa sjetom razgovarali o njenom preminulim suprugu, poznatom liječniku Miloradu Mešteroviću. Neda je divna, senzibilna osoba, pa mi je drago da se nakon stanke ponovno vratila glumi, koja za nju život znači, kaže Getto.

Ritam & blues sa 8 glazbenika

Inače, njegova je glazbene karijera započela 1966., kada je oformljena grupa Grešnici. Uz njega kao pjevača u sastavu su nastupali gitaristi Mario Drandić, Jure Martinčić i Stanko Pulić, klavijaturist Pino Ruggero i bubnjar Franco Salvi. Grešnici su, svirajući repertoar Beatlesa, Rolling Stonesa i ostalih britanskih i talijanskih bendova, brzo osvojili Rovinjce, pa su dvorane gdje su svirali, posebno Radnički dom, današnja koncertna dvorana Adrisa, bili stalno puni. Mladi glazbenici su dobivali postotak od ulaznica, pa su već kao učenici imali pristojan džeparac.

- U to vrijeme u modu je dolazio ritam & blues. Mi smo naginjali tom pravcu, pa smo proširili grupu s puhačkom linijom. Priključili su nam se Egidio Budicin na saksofonu i Jure Ščepanović na trubi i trombonu. S osam glazbenika, od kojih je većina i pjevala, naš je repertoar bio raznolik. Najviše smo voljeli izvoditi pjesma Otisa Redinga i Wilsona Picketa, koji je često nastupao kao gost na festivalu u San Remu, pa je bio popularan u Italiji i kod nas. Imali smo tako bogati zvuk da su nas bolji poznavatelji glazbe uspoređivali s tada popularnom grupom Mi, koja je ostvarila veliku karijeru. Mi smo se međutim zadovoljavali svirkom u svom Rovinju i dobili gažu u kultnom noćnom klubu Lanterna, nedaleko crkve sv. Eufemije. Tempo sviranju je tamo bio toliko žestok da idućeg dana, ni uz najbolju volju, nisi mogao raditi, pa smo živjeli samo od svirke. Sviralo se, naime, od 21 do tri sata ujutro, s kratkim petominutnim pauzama. Koliko smo bili dobri svjedoči činjenica da smo se izmjenjivali sa YU Grupom i Dinamitima Dade Topića, koji su tada bili na vrhu jugoslavenske rock glazbe, priča Getto.

Grešnici, Caniballi, Siluete

Postava Grešnika se stalno mijenjala jer su svirači odlazili u vojsku. Turizam je tada bio u usponu, pa su rovinjski glazbenici zimi nastupali po dvoranama, jednom čak i u starome kinu Beograd, što je bila jedina tamošnja svirka, a ljeti se zarađivalo na terasama.

- U Rovinj je tada dolazio glazbeni promotor Gianni Brivonese. Bio je oduševljen potencijalom rovinjskih glazbenika i brojnih grupa, pa je sobom u Veronu poveo grupu I Caniballi, legendarnog, na žalost već pokojnog Vlade Benussija. Nedugo potom pozvao je i mene na snimanje u Milano. Mene i Vladu preporučio je poznati skladatelj Piero Soffici, porijeklom iz Rovinja, koji je osvajao San Remo i Festivalbar. U Milanu sam napravio nekoliko demo snimaka za diskografsku kuću Fonit Cetra. Vlado je snimio i singl ploču za CBS, ali je zov Rovinja bio jači, pa smo ja i Klaudio Božić iz Grešnika pojačali Caniballe, čime je Rovinj dobio svoju prvu super grupu, koja je harala ovdašnjim terasama i dvoranama. I ja i Vlado smo dobro pjevali, a kao back vokali nastupali su i ostali članovi sastava, pa smo imali široki repertoar. Uz nas dva tenora skidali smo pjesme tada popularne američke grupe Mamas & Papas, čije su članice imale tako visoke tonove da ih drugi nisu uspijevali dohvatiti. Vlado je uz to bio vrstan aranžer, kasnije i kompozitor, pa smo zvučali svjetski, kaže Getto i nastavlja.

- Postotak od prodaje ulaznica nam je stalno rastao, od 30 došli smo do sto posto prihoda, čime nas je nagradio tadašnji direktor hotela Park Erminio Ugrin. Hotelsko poduzeće Jadran, koje je tada upravljao terasom na bazenu Delfin je imao svoju računicu, jer je na naše svirke dolazilo i do 500 ljudi, pa se dobro zarađivalo na piću. Po završetku svirke dobivali smo keš, pa smo kretali u noćni život. Naši kolege glazbenici, koji su nastupali na drugim terasama, čudili su se koliko dobivamo po svakoj svirci, priča Getto.

A konkurencija je u Rovinju bila žestoka, pa su na njegovim terasama i klubovima ljeti nastupali najpoznatiji jugoslavenski bendovi. Tako su u Škarabi nastupale beogradske Siluete sa Zoranom Mišćevićem. U legendarnom noćnom Go Go klubu, preuređenom Radničkom domu, svirala je grupa Wells of Fire, ex Roboti, koji su se vratili sa turneje u Italiji, gdje su u rimskom Piper klubu nastupali sa već slavnom Patty Pravo. Na Crvenom otoku je pak svirala ljubljanska grupa Bele Vrane koja je predstavljala Jugoslaviju na Eurosongu. Nakon ovako dobrih zarada rovinjskim glazbenicima su splasnuli snovi o velikim karijerama, pa su se zadovoljavali svirkama po terasama, a budući da se sviralo do jedan sat iza ponoći, mogli su se i redovno zaposliti. Getto je međutim još morao u vojsku.

Talijanske pjesme u JNA

- Imao sam sreću, poslali su me na otok Vis, koji je kao vojna utvrda imao možda i tri tisuće vojnika. Moj nadređeni kapetan je odmah uočio da sam nadaren za glazbu, ali i sport, posebno plivanje, ronjenje, rukomet i nogomet, što i nije neobično kada mi je sestra Delia bila višestruka prvakinja Jugoslavije u veslanju. Jednom je drugom starješini međutim bili sumnjivo što sam ja s vojnim sastavom stalno pjevao na engleskom i talijanskim, pa me počeo provocirati. Nisam se dao, ali više nisam htio pjevati, pa sam zbog neposluha gotovo završio u vojnom zatvoru. Na gađanju sam već bio zaradio deset dana nagradnog odsustva, a moj mi je komandir obećao još deset ako zapjevam na natjecanju za svoju bateriju. Naravno, pobijedili smo, pa sam dvadesetak dana boravio u Rovinju i uvježbavao novi repertoar sa kolegama da bi spremni dočekali ljetnu sezonu, kaže Getto.

U nastavku svoje karijere Getto je nastupao u različitim postavama. Jedno vrijeme je, zahvaljujući suradnji s klavijaturistima Silvanom Ferenčićem i Milivojem Pacentijem nastupao u Pazinu i diljem zapadne ovale Istre. Karijeru je završio krajem osamdesetih sa bubnjarom Francom Salvijem i klavijaturistom, maestrom Massimom Brajkovićem, profesorom i skladateljem ozbiljne glazbe. Kada je primijetio da ga glazba više ne oduševljava prestao je sa nastupima.

Kromatska usna harmonika

- Nikad više nisam pjevao u javnosti. Kada sam sam najradije sviram ozbiljnu glazbu na kromatskoj usnoj harmonici. Riječ je o malom instrumentu, koja ima širok raspon tonova, pa je za sviranje potrebno izuzetno umijeće, tako da se i nakon godina vježbanja ne usudim svirati u javnosti, već ponekad za užu obitelj. Stoga su mi sestra Delia, njen muž Đorđe, nećakinje Tatjana i Tamara, s dečkom, poznatim klavijaturistom Kristijanom Terzićem, za rođendan iznenadili novom skupocjenom omiljenom instrumentu. Jednom, kada sam s Massimom Brajkovićem nastupao u Edenu i zasvirao na usnoj harmonici dobili sam ponudu tadašnjeg Jugotona za snimanje kazete s ovim instrumentom. Priopćili su mi da sam talentiran i da u cijeloj Jugoslaviji tek nekoliko dobrih svirača na ovom instrumentu. Meni se naravno nije dalo iz Rovinja, pa sam im se zahvalio, zaključuje Giorgio Curto Getto.

U tišini jedinstvenog vrta i obiteljske vile

Nakon 35 godina rada u FINA-i, gdje ga klijenti posebno pamte po vještini brojenja gotovine, Getto je otkrio neke svoje skrivene talente. Počeo je uređivati svoju jednokatnu obiteljsku kuću, lijepu vilu izgrađenu još 1906., koja je ime dobila po njegovoj pokojnoj mami Albini. Obitelj Curto je bila vlasnik tek jedne trećine kuće, a ostalo je zbog egzodusa dijela familije pripalo državi kao optanska imovina. Kad su je devedesetih uspjeli otkupiti trebalo ju je kompletno obnoviti, što si je Getto, kao solidno plaćeni glazbenik, mogao priuštiti. Specijalizirao se za oslikavanje ornamenata na zidovima, koje najprije obradi na kompjuteru, a potom aplicira na zidove. Uz majstore Borisa Križmanića i najboljeg prijatelja Mira Sošića, koji je nažalost preminuo u Australiji, naučio je tajne obrade kamena, pa se kasnije i sam upustio u ukrašavanje dviju terasa i dvorišta, pretvorenog u perivoj i egzotični mediteranski vrt. Ističe da je u uređivanje i ukrašavanje svoje kuće koristio 20-tak vrsta kamena iz Istre, ali i Italije i drugih kontinenata.