Peter Lovšin: "Vlastima smo uvijek bili sumnjivi i to traje do dana današnjeg"

Pankrti - Peter Lovšin u sredini

Kratka Adventska turneja legendarnih ljubljanskih Pankrta približava se kraju večerašnjim koncertom na Portarati u sklopu pulskog Adventa. Gosti Pankrta su pulski bend Saša 21. Početak koncerta je u 20.30 sati, a realizira se uz potporu Istarske županije, Grada Pule, Turističke zajednice grada Pule i Pulskog filmskog festivala.

Nakon što su 21. listopada u povodu 45 godina postojanja i promocije novog CD-a "Turneja pomirenja/Live In Zagreb 1985" (podržanom od Grada Zagreba) u ljubljanskom Tivoliju održali koncert pred pet tisuća ljudi s Električnim orgazmom i Gopcem kao gostima, Pankrti su se upustili na regionalnu Adventsku turneju koja uključuje nastupe u Zagrebu, Rijeci, Beogradu i Puli.

Pankrti i Saša 21 na dvosatnom će pulskom koncertu predstaviti svoje nove albume - Pankrti svoj nedavno objavljeni "Turneja pomirenja/Live in Zagreb 1985", a Saša 21 na svom prvom pulskom koncertu nakon dvije i pol godine će prvi put predstaviti glazbu s njihovog drugog albuma "VD-i2".

Što Pankrti sve pripremaju za pulski koncert i kako je to biti punker više od 40 godina na sceni, ukratko nam je ispričao frontman ovog slovenskog benda, legendarni Peter Lovšin.

- Što pripremate za pulski koncert?

- U Puli završavamo turneju u povodu 45. godišnjice našeg lutanja po binama, a usput se prisjećamo i 40 godina našeg drugog albuma "Državni ljubimci". Iako je to možda bio naš najtvrđi politički rad, mnoge su kod nas u deželi gitare bile premekane. No, interesantno je da je gotovo svugdje drugdje u ex Jugi album naišao na odlične kritike i, na primjer, u Džuboksu postao album godine, a Pankrti su bili u vrhu gotovo svih drugih kategorija. Možda su tome pripomogli i tekstovi koje smo Grega Tomc i ja pisali kada smo u JNA služili u Puli, Velikom Lošinju i na Prevlaci.

- Gdje nalazite snage i volje da i dalje svirate? Jeste li ikada razmišljali o tome da se više nikad ne vratite na pozornicu?

- Najviše snage ti daje publika. Bez nje bi sve to bilo potpuno drukčije. Makar vjerujem, da bi u svakom slučaju svirali, ja već godinama i živim od toga, jer muzika ima svoju magiju. I kad se navučeš, teško se oslobodiš. A zašto bih se oslobodio? Što fali muzičaru koji zna tri akorda i može ispričati koju priču hoće? Ja bih pisao i romane, volim ih čitati, ali tko bi svaki dan satima lupao po pisaćoj mašini? Ja sam to radio kao novinar, ali od sjedenja sam dobio samo hladne noge. Od pjesama dobivam čak nešto tantijema od autorskih prava, a ima i ljudi koji ponekad pjevaju refrene s tobom na koncertu. I tu smo opet na početku odgovora.

- Koliko se ponosno osjećate kada se osvrnete i shvatite da ste tako dugo na sceni?

- Kad bih o tome puno razmišljao, više bih se zabrinuo, nego bio ponosan. Jer sve ide tako brzo. Tako ti mogu reći samo ono što sam naučio od nekih sportaša, kada daju izjavu za medije. Idem samo iz utakmice u utakmicu, konačni redoslijed me još ne zanima. Pa da vidimo što će biti.

- Koliko se danas osjećate slobodniji (prvenstveno u umjetničkom, ali i u svakom drugom smislu) u odnosu na vrijeme kada ste počinjali?

- Ništa više, ništa manje. Mi smo si već na početku Pankrta izborili neku svoju slobodu, bez toga, da bismo o tome uopće razmišljali. Nekad su nas puštali na radiju, nekad ne, nekad su nas kontrolirali, nekad nisu. Imaju oni svoje loše manire i navike danas, a imali su ih i jučer. Ali mi nikad nismo bili ratnici, nikad se nismo borili za ničija prava pa nas nekako toleriraju. Makar smo im uvijek bili sumnjivi i to traje još do dana današnjeg.

- Postoji li nešto iz tog vremena krajem sedamdesetih i osamdesetih što vam jako nedostaje i nešto što vam nikako ne nedostaje?

- Ma, fali puno toga - prve savezne lige u nogometu, pa do Uniona i Laškog, Elana, Adrije Airways, Radenske, KUD Idijota, Buldožera... Ali puno toga je ostalo - Bled i Bohinj, Istra i Kvarner, brancin u pećnici s krumpirom, pljeskavica s kajmakom, Sale i Gile...

- Je li se Ljubljana promijenila, je li ozdravila u odnosu na to kako ste je opisali u vašoj slavnoj pjesmi?

- Ljubljana se promijenila. Volim turiste u gradu i stari dio mjesta ima i ljepote i duše, ali ja bih gostima ipak ponudio više rock 'n' rolla i manje pizzerija te shopping centara. Tu smo poludjeli. I prije svega ponudio bi im bolji nogomet. Ipak smo susjedi svjetskog nogometnog velikana. Zamislite, da je Oršić igrao i u Celju, pa bi si zaslužili više nego rezerve druge garniture Osijeka, koje smo imali prošlu godinu. Sad su nas kupili Nijemci pa imamo više Portugalaca. Ali i jednog Argentinca. No, nećete vjerovati, četiri najbolja igrača su sada mladi Slovenci. Ali svi su dostojni za prodaju. Vidjet ćemo što će biti na proljeće. Sada je Maribor nekih 15 bodova iz nas.

- Koja je najveća lekcija koju ste naučili svirajući punk svih ovih godina?

- Izradi sam sve (makar to za mene apsolutno ne važi.) Budi sam svoj majstor (isto ne važi). Budi sam svoj vođa i Bog (vauuuu!) i budi kopija samo samog sebe (mmm, a kako to ide uz sve što smo učili od Stonesa, Kinksa, Pistolsa, Ramonesa, Dylana...).

- Postoji li nešto osim glazbe što vas osobno motivira i ispunjava? Čemu se radujete kada ne svirate?

- Najviše mi znači familija, imam tri unučice i jednog unuka. Volim turizam, plivanje i skijanje. Pratim sport i povijest. Volim popit piće u dobrom društvu…