Napredak i razvoj jedne vinske regije ne događaju se preko noći. Za to su potrebne godine sistematskog rada i ulaganja značajnih sredstava u vinarstvo, podrumarstvo, marketing i smještaj te povezivanje s turizmom. Često možemo čuti da se Istra uspoređuje s Toskanom. To, naravno, lijepo zvuči, ali nemojmo si postavljati letvicu previsoko jer je nećemo preskočiti. Imamo mnogo sličnijih primjera za usporedbu i u puno bližem susjedstvu, kao što su primjerice u Goriškim brdima, regiji Friuli i austrijskim regijama Južnoj Štajerskoj i Burgenlandu. Razvoj Istre kao vinske regije tekao je kroz povijest paralelno s ostalim vinskim regijama iz Austro-Ugarske ili Italije dok je naša regija bila dijelom tih bivših monarhija. I zasigurno bi povijest istarske vinske scene bila drukčija da su se 1945. godine karte ponešto drukčije izmiješale, ali nisu pa je naša povijest krenula samoupravnim socijalističkim tokom. Osnovni problem za vinarstvo i vinogradarstvo u socijalizmu je bila masovna proizvodnja i socijalističko samoupravljanje. A naša stara istarska poslovica glasi: Brižna hiža di ni gospodara. No, u zadnjih 25 godina, koliko traje preporod istarske vinske scene, u većini obiteljskih vinarija prisutna je druga generacija vinara, a u ponekima se polako nazire i treća. Dakle, nedostaje nam generacijski kontinuitet koje imaju vinarije u okolnim zemljama gdje je sada prisutna šesta ili sedma generacija vinara.
Motovunski vinari
O vinima Mladena Rožanića više sam puta pisao u kolumni, ali ovaj put bih istaknuo značaj njegove investicije u motovunski Wine & Heritage Hotel Roxanich. Mladen je osebujan lik, uspješan poduzetnik, veliki gurman i vinski znalac. Njegova se vina nekome mogu sviđati, nekome baš i ne, ali s investicijom u ovaj grandiozni objekt zauvijek će ostati upisan i zapamćen na istarskoj vinskoj sceni. Mladen je visoko podignuo ljestvicu i sada će ga zasigurno i ostali vinari pokušati stići s investicijama u nove podrume. Smatram da će za par godina Motovun biti jedna od najprestižnijih vinskih destinacija u Hrvatskoj.
Danas bih s Vama podijelio moje viđenje jednog vina iz „Prvih rožica“ kako u vinariji Roxanich nazivaju baznu liniju svojih vina. Malvazijica iz berbe 2017. je moj današnji odabir, a to je zapravo svojevrsna kći macerirane malvazije Antice. Prva malvazijica je na tržište izašla iz berbe 2012., te mi je ostala u jako dobrom sjećanju. Bocu malvazijice su uvijek krasile lijepe i elegantne etikete s motivom Višnjana, a ova iz berbe 2017. ima prvi put etiketu Motovuna. Grožđe za malvazijicu dolazi s duboke istarske crvenice i s mikro lokacija Bačva i Bušuri. Nakon berbe koja je bila početkom rujna, slijedila je prerada i kratka maceracija od jednog dana, a potom je vino odležavalo oko 18 mjeseci isključivo u inox bačvama te je punjeno u bocu u rujnu lani, dakle već je šest mjeseci u boci.
Karakteristike
Vino krasi lijepa duboka slamnato žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto te se polako otvara u čaši pa ga treba malo pričekati. Na prvo mirisanje javlja mi se tipična malvazijska nota u obliku cvijeta bagrema koju prati nota livadnog meda praćena notom zrelog voća kao što su zrele kruške i jabuke. Na drugo mirisanje javlja mi se i nota suhe trave s tragom kadulje i potom mala nota zrele marelice, dakle mogu zaključiti da je kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane ima solidne svježine te je ukusno sa srednjim tijelom. Vino je uravnoteženo, intenzivnost okusa mu je izražena, a trajnost okusa je trajna. Ima dobru harmoniju te se na aftertasteu javlja nota zrele marelice. Vino je u dobroj kondiciji te u dobrim uvjetima čuvanja može potrajati još barem pet, šest godina. Enogastronomski sljubio bih ga uz razne tjestenine pa bih se ovaj put odlučio za tagliatele s rakovicom.