Šampanjska kuća Ruinart

Enoteka Emila Perdeca

Tradicija je diljem svijeta da se na prijelazu iz stare u novu godinu nazdravlja pjenušavim vinom. Ne znam tko je zapravo započeo s tim običajem, ali pretpostavljam da su to bili Englezi ili Rusi. Upravo su ova dva naroda u povijesti najzaslužnija za razvoj mnogih pića pa tako i pjenušaca. Ovo nazdravljanje simbolizira veselje, sreću i radost za koju se nadamo da nas čeka u novoj godini. U prošlom broju pisao sam o finom istarskom pjenušcu, a danas bih se dotaknuo šampanjca, kralja među pjenušavim vinima.

Za one koji ne znaju ili su možda zaboravili, napominjem da i šampanjci spadaju u pjenušce. No, da bi nosili ovo slavno ime, moraju dolaziti iz francuske vinorodne regije Champagne. Od ulaska Hrvatske u EU na našem tržištu više nije problem dobiti kvalitetan šampanjac po normalnoj cijeni, a može se naručivati i preko raznih web trgovina. Svatko tko voli ovaj pjenušavi nektar ima svoga favorita, a meni je zbog objektivnih razloga šampanjska kuća Ruinart ipak najdraža. Naime, oni su bili generalni sponzori Europskog prvenstva za sommeliere od 1988. do 2006. godine, koje je nosilo naziv „Trophé Ruinart“. Na ovom sam natjecanju predstavljao Hrvatsku 2004. i 2006. godine, a prije mene to su bili Danijela Kramarić i Sandi Paris.

Dom Thierry Ruinart bio je benediktinac (1657. - 1709.) i suvremenik Luja XIV te je imao ideju pokrenuti šampanjsku kuću. Za života nije uspio u svom naumu, ali je njegovu ideju ipak u djelo proveo nećak Nicolas Ruinart osnovavši šampanjsku kuću godine 1729. Prvi isporuka "vina s mjehurićima" na tržištu je bila u siječnju 1730. Ta je serija bila poslovni poklon za kupce, s obzirom na to da je obitelj Ruinart trgovala tkaninama. Centrala ove šampanjske kuće s prekrasnim podrumom nalazi se u središtu grada Reimsa.

Ruinart je do 1996. poslovao samostalno, a onda ih je kupio moćni koncern LVMH-a, no zadržao je neovisnost i sljedećih deset godina. Tržištu nude pet bijelih pjenušaca i četiri rosea, a u Hrvatskoj ih već duži niz godina zastupa jedan od najboljih vinskih trgovaca, zagrebačka MIVA.

Danas bih s vama podijelio moje viđenje njihova baznog pjenušca R de Ruinart, brut, sjajnog pjenušca za svaki dan. Ovaj pjenušac je mješavina 40 posto chardonnaya, 49 crnog pinota i 11 meuniera, od čega je 25 posto vina rezerviranih iz prethodnih berbi. Grožđe se bere ručno krajem kolovoza, a nakon prerade vino odležava isključivo u bačvama od inoxa. Nakon toga dodaje mu se tiražni liker (liquer de tirage) te takav pjenušac ide na odležavanje u podzemne kamenolome krede koji se zovu Crayères, a nalaze se ispod Reimsa (iskopali su ih još stari Rimljani).

Nakon minimalno 18 mjeseci pjenušac se vadi i degožira te mu se dodaje ekspedicijski liker (liqueur d'expédition) te ovaj pjenušac na kraju ima devet grama neprovrelog šećera na litru. Vino krasi lijepa živahna slamnatožuta boja sa zlatnim odsjajem, kristalno je bistro, djelomično gusto. Po točenju u čašu imamo postojanu pjenu, a nakon toga iz čaše izlazi bezbroj sitnih, brzih i veoma živahnih mjehurića. Na prvo mirisanje javlja se nota zelene jabuke koju prati nektarina te potom malo kruške i kvasca. Na drugo mirisanje javljaju mi se citrusne note u obliku korice grejpa te na kraju nota kroasana.

Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane ima sjajnu svježinu, ukusno je i krasi ga srednje tijelo. Djelomično je uravnoteženo jer mu ipak malo prevladava desna strana sa svježinom. Intenzivnost okusa je izražena, a trajnost okusa jako dobra, ima dugačak završetak te se na aftertasteu javlja nota nektarine. Vino je ukusno, lijepo se pije i enogastronomski izvrsno paše uz hladna morska predjela, a ja sam ga probao uz sirove jadranske škampe.

R de Ruinart