KONOBA MARINO U GRAČIŠĆU

FOTO/U jednu od najpoznatijih konoba u središnjoj Istri više se ne ide samo na kobasice i ombolo. S novom gazdaricom stigli su i NOVI OKUSI

| Autor: Davor ŠIŠOVIĆ


Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kuća u kojoj se danas nalazi konoba Marino u Gračišću bila je derutna ruševina. Razmišljajući o povratku na djedovinu, danas pokojni Marino Buljan sa suprugom Svetlanom odlučio je potpuno obnoviti kuću i u njoj otvoriti konobu. Obnova je potrajala dvije godine, ali naposljetku, na prvi dan proljeća, 21. ožujka 1992. godine konoba Marino je otvorena, i vrlo brzo je postala kultno mjesto tradicijske gastronomije u središnjoj Istri. U početku je ponuda bila vrlo jednostavna, kao i u većini drugih istarskih konoba toga vremena: pršut, sir, maneštra, kobasice i ombolo s kiselim kapuzom, i to je tada bilo sve. Nešto kasnije su na jelovnik uvrštene i tjestenine sa šugom, odnosno fuži, njoki, ravijoli i - što je tada također bila rijetkost u istarskim konobama - pljukanci, a još malo kasnije na jednom od najljepših istarskih ognjišća počele su se peći i čripnje.

Gotovo tri desetljeća su Pazinci pogotovo, ali i gurmani iz mnogih drugih krajeva, konobu Marino birali kad bi se zaželjeli pravih domaćih kobasica i ombola, a osim tradicijskih mesnih jela, ova je konoba bila nadaleko poznata i po svojim fritulama. Na gradelama na ognjišću ove konobe zacvrčale su tone i tone domaćih kobasica i ombola, redovito pripremanih pred gostima u doba kada još nije ni postojao danas omiljeni medijski izraz "cooking show".

Zeleni njoki od koprive s kozicama (Davor ŠIŠOVIĆ)

Osim što je bila pravo hodočašće ljubitelja tradicijske istarske kuhinje, konoba Marino je u prvoj polovici devedesetih bila i domaćin odnosno izvorište, a time i logistička potpora, nekolicini događanja po kojima je Gračišće danas nadaleko poznato, samo što su ta događanja kroz tri desetljeća postajala sve masovnija i atraktivnija pa su "izašla" na gračaški plac, jer im je konoba postala pretijesna. Upravo je u konobi Marino održana prva lokalna smotra vina, koja je s vremenom prerasla u mega-događaj kojeg posjećuje i po dvadesetak tisuća ljudi. I jedinstvena glazbena smotra "Zasopimo na organić", koja okuplja pučke svirače usnih harmonika, začeta je u konobi Marino, a pod njezinim je krovom održan i prvi Festival istarskih maneštri, koji je s vremenom također preseljen na gračaški plac. Sredinom devedesetih ova je konoba bila domaćin i tada putujućeg Festivala istarskih kobasica (FIK), a kuharska ekipa konobe Marino redovito je s uspjehom sudjelovala na raznim istarskim gastro-natjecanjima, od domaćeg festivala istarskih maneštri pa do smotre "Najbolji je istarski narezak" koja se održavala u Tinjanu i Zrenju.

Do preokreta u ponudi, iako ne i u izgledu i imidžu konobe Marino, dolazi prošlog ljeta, kada je Samanta Bašić na Facebooku primijetila oglas Svetlane Buljan da se konoba Marino - iznajmljuje. Njih su dvije stupile u kontakt, sklopile dogovor i konoba Marino ponovno je otvorena 25. listopada prošle godine s osnovnom idejom da zadrži stari imidž i opravda staru slavu, ali uz znatno proširenje jelovnika. Dotadašnja vlasnica nastavila je raditi u konobi Marino kao kuharica, a poletna nova gazdarica Samanta Bašić pojačala je ekipu s još dvoje mladih kuhara: Svetlani Buljan pridružili su se tako Marko Kunac i Petra Čeh.

Što je to novo u ponudi konobe Marino, odnosno koje gastronomske novosti očekuju njezine goste?

- Imamo veliki izbor tjestenina, petnaestak vrsta u raznim kombinacijama i s raznim preljevima, uveli smo i mnogo veći izbor hladnih narezaka, više vrsta pripravaka od bakalara, a posebno se ponosimo našom ponudom jela od boškarina. Meso istarskog goveda nudimo u više različitih oblika, od hladnih predjela s mesnim carpacciom ili salamama od boškarina, preko obaveznih gulaša, pa do bifteka i burgera, a pronašli smo i pravi recept za pripremu boškarina pod čripnjom, što se dosta rijetko viđa. Imamo i veliki izbor različitih slastica, nisu to više samo fritule i palačinke, već i krostate sa šumskim voćem, slatki ravioli, semifreddo, čokoladni souffle ili domaća kravlja skuta s medom, orasima i tartufima, bombardira nas novostima Samanta Bašić.

Skuta s medom i orasima (Samanta BAŠIĆ)

S novom ponudom konoba Marino radi tek nepunih pola godine, ako odbijemo vrijeme kada je zbog korona-krize morala biti zatvorena, pa je bilo zanimljivo čuti kako su gosti primili tu vrlo proširenu ponudu svoje omiljene oštarije.

- U početku je, pogotovo kroz zimu, većina gostiju tražila ono staro, jela po kojima je konoba prije bila poznata, ali su se postupno upoznavali i s novom ponudom. Na top-listi naših najtraženijih jela su se kroz par mjeseci lijepo izmiješala stara i nova jela, pa tako možemo reći da se najviše traže hladni tanjuri na kojima kombiniramo tradicijske nareske poput pršuta, ombola, suhih kobasica i pancete, zatim različite salame, primjerice od ovce, boškarina, tovara, jelena i divlje svinje, više vrsta sireva i skuta, bakalar, ili pak morske plodove kao u salati od hobotnica ili koktelu od morskih kozica. Među najtraženijim jelima su i tjestenine s nekom od četiri vrste šuga - junećeg, od boškarina, od divljači ili sa žgvacetom od kokoši. Iz stare ponude još uvijek su vrlo traženi pečene kobasice i ombolo s kiselim kupusom, ali se sve više traže i bifteci, a od slatkog gosti najviše vole voćne krostate i skutu s medom i orasima, kaže nam Samanta Bašić.

U tjesteninskom spektru ponude konobe Marino pažnju privlači jedan originalan detalj: zeleni njoki, ali njihovo zelenilo ne dolazi od špinata ili blitve, već od koprive. I ove zelene njoke i druge vrste tjestenina konoba Marino dobavlja od obrta Sara iz sela Krušvari, a i kod ostalih namirnica nabava je isključivo lokalna: meso dolazi iz trviške mesnice Berković, sirevi iz sirane Vesna Loborika, bakalar od Milene iz Bačve, salame i maslinovo ulje od AZRRI-ja, pršut je iz tinjanske pršutane Milohanić, a voće i povrće dnevno se svježe nabavlja na tržnici. Birajući vina koja će nuditi u svojoj konobi, Samanta Bašić je obišla više vinarija dok nije pronašla ono što njenoj ponudi najviše paše, a to su vinarija Matijašić iz Zamaskog Dola te vinarija Ravalico iz Nove Vasi kod Brtonigle.

Čokoladni souffle (Davor ŠIŠOVIĆ)

Svetlana Buljan kaže da je njezina želja bila da konoba Marino nastavi svoj novi život u starom, poznatom i prihvaćenom stilu, ali je Samanta Bašić htjela da u novoj ponudi bude više svega, više različitih jela, više okusa, i više vrsta lokalnih namirnica.

- Ponešto od naše ponude će se naći i drugdje, ali nigdje sve na jednom mjestu kao kod nas, kaže nam Samanta Bašić, dodajući i jednu zanimljivost koja bi turističko-trendovski mogla biti dosta važna. Naime, mnogi istarski ugostitelji potvrđuju kako turisti koji im u posljednje vrijeme dolaze, sve više traže vegetarijanska ili čak veganska jela. Do prije nekoliko godina takvi bi se gosti u konobi Marino u Gračišću teško snašli, ali danas bi i oni ovdje lako našli nešto za svoj ukus.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum