Med je jedna od najstarijih namirnica zabilježenih u povijesti, zapravo, ljudi koriste ovaj zaslađivač, ali i prirodni lijek, već najmanje 8000 godina.

No, s porastom popularnosti biljne prehrane i veganskih načina života posljednjih godina, među onima koji izbjegavaju proizvode životinjskog podrijetla pojavilo se pitanje može li se med uopće smatrati veganskim proizvodom. Pčelari su za Real Simple otkrili kako pčele proizvode i koriste med.

Kako nastaje med?

Prije svega, važno je razumjeti sam proces nastanka meda. "Pčele lete u radijusu do gotovo pet kilometara od košnice kako bi prikupile nektar, pelud i propolis. Nektar usisavaju iz cvjetova te ga pohranjuju u mednu voljku, nakon čega se vraćaju u košnicu", objašnjava pčelarica Danielle Brooks iz St. Augustinea na Floridi.

Po povratku u košnicu započinje završna faza proizvodnje meda. "Pčele medarice raspoređuju nektar po stijenkama voštanih stanica saća te mahanjem krila potiču isparavanje viška vode. Kako vlaga postupno isparava, šećeri iz nektara se koncentriraju i pretvaraju u med, koji pčele potom zatvaraju tankim slojem pčelinjeg voska", kaže Nissa Coit, bivša istraživačica i edukatorica za medonosne pčele. 

Je li med veganski?

"Iako pčele med ne proizvode izravno iz svog tijela na isti način na koji krava proizvodi mlijeko, one ipak ulažu rad u njegovu proizvodnju, a njihovo tijelo pritom mijenja nektar. U suštini, konzumacija meda predstavlja uzimanje dijela rada pčela, a ne proizvoda koji nastaje izravno iz njihova tijela. Tehnički gledano, med nije proizvod životinje", pojašnjava Coit.

Ipak, neki vegani izbjegavaju svu hranu čija je proizvodnja usko povezana sa životinjama, što bi uključivalo i med. Pčelari također tvrde da uzimanje meda iz košnica za ljudsku prehranu negativno utječe na pčelinje zajednice. Primjerice, Coit navodi da je tijekom sezone uobičajeno da se prilikom rada s košnicom slučajno zgnječi nekoliko pčela.

"Naravno, ne drže se sve pčele u najboljim uvjetima, ali ako je riječ o malom pčelarskom gospodarstvu, vrlo je lako osigurati im kvalitetno okruženje", dodaje Brooks. Etični pčelari uvijek vode računa o tome da pčelama ostane više nego dovoljno meda kako bi preživjele do sljedeće sezone prikupljanja.

Osim toga, pčelarstvo, a samim time i proizvodnja meda, može imati vrlo važnu ulogu za okoliš. "Ako se pčelarstvom bavite na holistički i ekološki način, za razliku od industrijskog pristupa, osobito u područjima gdje su pčele autohtona vrsta, držanje pčela može imati pozitivan učinak na ukupnu populaciju i širi ekosustav", objašnjava Coit. Pčele su, naime, ključne za proizvodnju hrane — oko 30 posto ukupne svjetske opskrbe hranom ovisi o oprašivanju koje obavljaju pčele.

"Ako lokalno i održivo proizvedeni med, zbog kojeg je možda stradalo nekoliko pojedinačnih pčela, zamijenite primjerice kokosovim šećerom koji je avionom na fosilna goriva dopremljen s drugog kraja svijeta, a potječe s plantaže zbog koje je iskrčena prašuma, koliko je životinja tada izgubilo svoje stanište? Takvi čimbenici važni su kada pokušavamo procijeniti mogu li se proizvodi poput meda jednostavno svrstati u kategoriju 'veganskog' ili ne", navodi.

Kad je riječ o drugim pčelinjim proizvodima i njihovoj prihvatljivosti za vegane, vrijedi spomenuti i propolis, matičnu mliječ te pčelinji vosak. "Propolis je zapravo smola ili sok drveća koji pčele skupljaju i koriste u košnici kao svojevrsno ljepilo ili za učvršćivanje strukture. To nije nešto što pčele izravno proizvode iz svog tijela. Radi se o resursu koji prikupljaju i koriste unutar košnice pa ga mnogi smatraju 'sivom zonom' za vegane, slično kao i med", napominje Brooks, prenosi net.hr.

S druge strane, matična mliječ i pčelinji vosak puno su jasniji primjeri proizvoda koje vegani uglavnom izbjegavaju. "Matična mliječ nastaje u žlijezdama pčela njegovateljica i njome hrane ličinke samo nekoliko dana tijekom razvoja. Ako žele razviti novu maticu, ona se matičnom mliječi hrani tijekom cijelog stadija ličinke", kaže Brooks. Pčelinji vosak također dolazi izravno od pčela. "Za proizvodnju voska potrebno je mnogo meda. Za jedan kilogram voska potrebno je oko šest kilograma meda", dodaje.

Veganske alternative medu

Bez obzira na to smatrate li med veganskim proizvodom ili ne, postoje brojne alternative ako želite izbjeći ovaj pčelinji proizvod, a da pritom ne posežete za rafiniranim bijelim šećerom.

Među njima su agavin sirup, javorov sirup, melasa, sirup od datulja, kokosov nektar ili kokosov šećer, zlatni sirup, rižin sirup i sirup od ječmenog slada. Na tržištu su dostupni i brojni veganski proizvodi koji okusom podsjećaju na med, poput organskog veganskog 'meda' proizvedenog od jabuka. Takvi proizvodi često imaju okus sličniji pravom medu od ostalih navedenih zamjena.

Iako pitanje je li med veganski proizvod nema jednostavan odgovor, postoje razumni argumenti na obje strane, koje svatko mora odvagnuti za sebe. Oni koji se odluče konzumirati med mogu podržati zdravlje pčela i očuvanje ekosustava tako da kupuju od malih pčelara koji prednost daju etičkom pristupu proizvodnji.

Povezane vijesti

• Zbog Američke gnjiloće košnice se moraju spaljivati
• Za pulske pčelare prošla godina bila je za zaborav. Neki nisu imali ni TEGLICU MEDA ZA SEBE!
• FOTO/PČELARSTVO NA DJEDOVINI ISTARSKOG KRASA Mladen Mikac počeo je pčelariti s jednom pčelinjom zajednicom. Danas ih ima 50. "Stari pčelari znali su reći: Ako zimi bude leda bit će i meda." Sada je led na proljeće, tako da NE MOŽE BITI NI MEDA