Biti turist u vlastitom gradu. Spontano se, nekako, nameće taj osjećaj i pomisao prilikom ulaska u Muzej maslinovog ulja u samom središtu Pule. Na novoj lokaciji u Istarskoj 30, 50-ak metara prije pulskog amfiteatra, u prostoru bivšeg MMC-a Luka, muzej je uplovio u sigurnu luku s misijom ljudima podariti znanje o vrhunskom maslinovom ulju o kojem mislimo da sve znamo… dok ne uđemo u ovaj muzej. On je tu, nadohvat ruke, a tako nekako daleko jer uvijek postoje preče stvari koje treba odraditi, vidjeti… No, stara poslovica kaže: ako neće Muhamed brdu, onda će brdo Muhamedu, ili u ovom slučaju, ako nećemo mi u Muzej maslinovog ulja, onda će Muzej k nama, i to u listopadu.

Naime, nakon turističke sezone, Muzej istarskog maslinovog ulja odlučio je građanima podariti iskustvo turista, odnosno po promotivnim cijenama nudi posjet Muzeju maslinarstva u novom redefiniranom atraktivnom prostoru. U godini kada smo još uvijek na neki način lišeni putovanja i kada ne živimo turizam, već se od turizma živi, prilika je da na trenutak ulaskom u Muzej budemo gosti i doživimo nešto novo. Osim toga, idealno je to mjesto za provesti, primjerice, kišnu nedjelju i saznati o bogatoj povijesti maslinarstva u Istri, naučiti sve o svojstvima i vrstama maslina i na kraju zaokružiti kušanjem i degustacijom ulja. Kako kažu - edukativna zabava za cijelu obitelj.

- Putujući po svijetu uvidiš da se svatko ponosi svojom kulturom i svojom tradicijom i da pokazuje to u nekom zanimljivom kulturno-turističkom proizvodu. Tako smo suprug i ja željeli predstaviti ono što kod nas nije samo povijesno jako važno, već ima i suvremeni značaj jer naši maslinari rade vrhunska maslinova ulja. Htjeli smo to pokazati na netradicionalan način i kroz povijesni, suvremeni postav u kojem posjetitelji, između ostaloga, i uče kroz kemijsku i senzornu analizu što je kvalitetno ulje, potom isto mogu kušati, vidjeti sljubljivanje s hranom kako bi dobili cjelovit osjećaj i da to mogu, naravno, na kraju i kupiti. I to se pokazalo kao dobitna kombinacija jer su klasični muzeji dijelu populacije postali dosadni, ljudi žele experience (doživljaj). Htjeli smo kroz postav i vođenu degustaciju dati novo znanje na zabavan način, priča Lorena Boljunčić, direktorica Muzeja maslinovog ulja s diplomom povijesti umjetnosti i komparativne književnosti te magisterijem u marketingu pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

Namjera im je i više nego uspjela jer se Muzej preporučuje u turističkim vodičima od Lonely Planeta, Baedekersa, francuskog Le Petit Futéa do novih digitalnih kanala poput Trip Advisora i Google Mapsa. Trude se raditi skoro cijelu godinu. "Puno se govori i održivom razvoju i održivom turizmu koji mi stvarno živimo", veli vlasnica i pokazuje ogromnu paletu proizvoda u Museum shopu. U njemu nema uvoza, sve su to isključivo istarski proizvodi od, logično, maslinovog ulja, vina, piva, rakije, džina, preko keramike te kozmetike i nakita od, naravno, maslinovog drveta.

Multimedijalni izložbeni dio je informativan, edukativan i zabavan. Atraktivan postav potpisuje proslavljeni dizajner Željko Burić i Gordana Brborović kao grafički dizajner, dok je u novom postavu sudjelovala i arhitektica Breda Bizjak. Razgled je samostalan, ali uz audio-vodič koji je dostupan na 12 jezika.

"Olea prima omnimum arborum est!", natpis je iznad velike preše. U prijevodu, "maslina je prva od svega drveća". Znali su to stari Latini jer je maslina utrla put gospodarstvu još u antici te putovanje kroz povijest maslinarstva u Istri započinje u rimsko doba.

Doznajemo da su arheolozi pronašli gotovo 400 arheoloških ostataka rimskih imanja-vila i na velikom broju njih pronađeni su ostaci mlinova i tijeskova za preradu grožđa i maslina. Tvornica amfora nalazila se u Fažani. Važan lokalitet bio je i Barbariga s bogatim nalazištem mlinova. U brodu u Muzeju izložene su i replike amfora tipa Dressel 6B. "Proizvodile su se u keramičarskoj radionici u Fažani i zna se da je taj oblik amfora istarski", veli Lorena. Još su stari Rimljani znali da je najbolje ulje od zelenih maslina, odnosno od maslina koje počinju sazrijevati, a loše ulje se koristilo za rasvjetu i davalo se robovima na korištenje. Lampice za to ulje pronađene su na Marsovom polju u Puli, Burli i Medulinu, Nezakciju.

- Zanimljivo je da današnja klasifikacija ulja poznaje tri kategorije od kojih je najlošije ulje - lampante (lampe, lemps, rasvjeta), kaže nam Lorena i pokazuje savršeno očuvane lampe za ulje.

Mračni srednji vijek reflektirao se i na maslinarstvo u Istri, koje je ipak i tada bilo važan izvor prihoda stanovništva. Doznajemo da se u pulskom statutu iz 1500. godine u nekoliko točaka obrađuju zabrane i porezi vezani uz trgovinu i preradu maslinovog ulja. I to u 16. stoljeću, što samo potvrđuje važnost maslinovog ulja koju je prepoznala i trgovačka Venecija koja je s jedne strane pokušavala razviti djelatnost, a s druge strane je jako ograničavala izvoz, što je tada bio problem. Naime, Mletačka Republika je strogo kontrolirala trgovinu istarskih proizvoda, pa tako i trgovinu uljem. Ono se smjelo izvoziti samo u Veneciju, gdje se plaćala visoka carina za uvoz te dodatno porez na konzumaciju, Sve je to dovelo do toga da se ulje nije više legalnim putem izvozilo prema Veneciji, nego se ilegalno krijumčarilo u Trst i Friuli, odakle se moglo slobodno distribuirati na daljnja tržišta.

Postav nam otkriva da je Petar Stanković izmislio stroj za okoštavanje maslina te je još 1840. u Torinu o tome izdao knjigu. I Austro-Ugarska Monarhija prepoznaje vrijednost masline te je u Poreču osnovala poljoprivredni institut s posebnim naglaskom na vinogradarstvo. A krajem 70-ih godina prošlog stoljeća k nama dolazi FAO i pokazuje nam kako masline saditi na veliko, odnosno plantažni tip koji koriste najveći proizvođači toga vremena.

Ispada da je od rimskog razdoblja do nedavno princip uvijek isti - mljevenje, mlinski kamen, prešanje. Vidljivo je to i na snimci iz 1980-ih koja se prikazuje u posebnoj prostoriji.

- Pulski fotograf Igor Zirojević snimao je jedan stari mlin i netko je u tom trenutku rekao da o tome postoji snimka, a mi je ovdje prikazujemo, objašnjava Lorena Boljunčić.

O maslinarstvu danas riječ je u stražnjem dijelu Muzeja, popularnom Aneksu. Multimedijalni je to prostor gdje se može saznati sve o maslini, počevši od karte sa suvremenim uljarima do sorti.

- Da bi se danas stvorilo vrhunsko ulje, prerada mora biti u roku od 48 sati i zato stalno niču uljare, objašnjava Lorena u postavu koji detaljnije opisuje sve karakteristike i važne elemente u maslini i produkciji ulja.

Tu je i mali laboratorij za posjetitelje gdje se obavlja senzorska analiza ulja u čašicama, koja je važna da bi se vidjela krajnja kvaliteta ulja. Čašice za degustaciju su kobaltno plave boje jer, za razliku od vina, boja maslinovog ulja ne odaje kvalitetu. Čašica se zagrijava na strojiću do 28 stupnjeva da bi aroma evaporirala i moglo se pravilno ocijeniti ulje.A što je teorija bez prakse? "Kakav je okus?", pita nas naša domaćica nakon što nas je naučila kako degustirati maslinovo ulje. "Trava", nagađamo i - pogađamo. Početnička sreća, očito. "To je najčešće, a može biti i badem, jabuka, artičok, rajčice", otkriva nam Lorena zanimljivu paletu okusa maslinovog ulja. Ulje mora imati gorčinu na jeziku i pikantnost u grlu. "Kod ekstradjevičanskog maslinovog ulja mora se osjetiti gorko, voćnost i pikantnost", poručuje.Zabavno je. A tek razlika između ekstradjevičanskog iz supermarketa ili od malog proizvođača. Nebo i zemlja. Na kraju desert - od smokve, sira i, naravno, maslinovog ulja, jednog iz mnoštva koje imaju u ponudi. Nekoliko kapi i okus je drugačiji. Još par kapi i još je bolje te nam dokazuje kako maslinovo ulje mijenja namirnicu nabolje. Ovdje vrijedi ona da manje nije više kada je pravo i kvalitetno.

Povezane vijesti

• Talijanski muzeji privukli rekordnih 50 milijuna posjetitelja
• Vrijedan postav u obnovljenoj zgradi bit će moguće vidjeti 2020. godine
• Nijemci jazavčarima posvetili muzej