Prije koji dan u jednoj ozbiljnoj i dugovječnoj emisiji javnog servisa odvrtio se i prilog u kojem se pričalo o našim vinima što su prije mjesec i pol dana osvojili medalje na Decanter World Wine Awards, tom najcjenjenijem ocjenjivanju vina na svijetu.

U priči tako makar spomen onih koji su osvojili zlato, onda i onih koji su osvojili platinu, ali ne i vina i vinara koji je napravio čudo neviđeno. U prilogu svega samo ne spomena Plavca Plaža 2021. i čudotvorca što se zove Tonči Marijan.

Nema njega, nema Hvara, nema slike da se vide Pitve, to mjesto od 70 stanovnika koje je dalo vino kojem se poklonio cijeli svijet.

Tonči Marijan / Foto NIKOLA RADOVANI

Zlato, platina i u končanici titula Best in Show, ulazak među 50 najboljih od njih 17.000 prijavljenih! Netko kao da se trudi ne spominjati "eksces", činjenicu da je plavac, sorta na koju smo skoro pa zaboravili da je imamo, zaslužio naklon ponajvećih svjetskih eksperata.

- Možda bi najbolje bilo da objasnimo što je Best in Show. Čini mi se da je ljudima puno lakše shvatiti kada netko spomene platinu, zlato - priznajemo Marijanu.

Slaže se on, kaže da je vjerojatno lakše vezati sve uz neki materijal, a zlato i platina to jesu.

- Da se ova nagrada recimo zove titan možda bi bilo lakše za shvatiti. A kako se titula Best in Show dobije, e to praktički graniči s nemogućim - smije se Marijan.

RIGOROZNO SUĐENJE

Prvo vino mora proći selekciju komisije od šest, sedam sudaca i tu zaslužiti ulazak među one koji su zlata vrijedni.

- Na Decanteru je zlato 95 bodova, a na većini drugih natjecanja je to puno niži bodovni prag. Možda je potreba prvo objasniti i zašto je Decanter veliko natjecanje, najvažnije. Neka se nitko ne naljuti, ma ljudima sve zna biti isto pa miješaju Sabatinu s Velikom nagradom Kvarnera i prvakom Međimurja.

Zlato ovdje, zlato ondje, a nije baš tako.

Najprije, na Decanteru su bodovni pragovi znatno veći.

Za dobiti zlatnu medalju moraš imati 95, ili 96 bodova od 100. Znači, praktički imaš savršeno vino. Drugdje, na velikoj većini natjecanja, zlata se dijele već od 86 bodova.

Drugo, kada si dobio na Decanteru zlato tek tad ulaziš u drugi tjedan natjecanja.

Tad to vino kuša nova komisija koja je sastavljena od hijerarhijski nadređenih sudaca. To više nisu isti suci, već suci koji su kategorija iznad baš zato da se ne ide u nekakvo pogodovanje. Taj drugi tjedan ta ti komisija može uzeti bod i vratiti te na srebro, a može te i ostaviti na zlatu i promovirati u platinu - objašnjava Marijan.

Nije ni to sve.

- Kada je završio taj ciklus i ako si zaslužio platinu, ide se u treći tjedan. Dolaze novi suci koji su u pravilu predsjednici natjecanja.

Marijanovi vinogradi u Pitvi na Hvaru

Raspravljaju oni o tom vinu između svih platina, kojih je bilo 196 ili 1,18 posto od 17.000 prijavljenih, i biraju uvijek 50 vina koja su po nečemu iznad platine. Oni tu traže ono nešto da ih vino "izvuče iz postoli". Tu više ne govorimo o bodovima, tu se traži da je vino po nečemu unikat - ističe Marijan.

Spominje se on kako mu je nagradu dodijelila gospođa koja je potpredsjednica biranog društva i kako je neprestano govorila: "Amazing, amazing!"

- Rekla je da su od prvog trenutka kada su kušali vino znali da će doći daleko.

Dakle, bitna je stvar kod Decantera to rigorozno suđenje koje traje tri, četiri tjedna, zatim činjenica da je različiti panel sudaca, pa visoki bodovni rang, a posebno je i to da se vina ocjenjuju u različitim cjenovnim kategorijama što znači da suci moje vino neće uspoređivati s vinom od pet eura.

Svi se natječemo u svojoj klasi i zato je Decanter najpoštenije natjecanje i zato svi hoće tamo doći - veli Marijan.

SVJETSKO ČUDO

Jasno je sada i laiku koliko je teško ući među najboljih 50 i koliko je platina, baš kao i zlato ipak stepenica niže. Samo, s čim je to Plaža osvojila suce!? Marijan priču vraća koju godinu unatrag.

- Po mom sudu ovo je svjetski spektakl, svjetsko čudo, ali ništa manje nije bila čudo ni 2019. godina kada smo osvojili prvo Decanterovo zlato za plavac mali. Od tu treba krenuti, od 2019. kada smo prvi put probili tu magičnu psihičku granicu od 95 bodova.

Tada je njima plavac ušao u uši i oči. Tada su shvatili da postoje još neke sorte koje su vrijedne da im se posveti pažnja, jer su fantastične. Prošlo je, međutim, tada sve totalno ispod radara. Ljudi u tom trenutku jednostavno nisu bili svjesni važnosti te činjenice, kao što, nažalost, nisu svjesni ni sada - ističe Marijan.

Toskana je iskopirala Pitve

E da, 2019. godina, plavac mali Vron Bod i zlato za plavac, a prošlo je ispod radara. Zato neke stvari sada treba ponavljati da nesporazuma ne bude.

- Dobili smo tris nagrada za plavac - Best in Show, platinu i zlato. To je veličina ovog momenta 17. lipnja 2026. I zato će se vinarstvo u Hrvatskoj dijeliti na vrijeme do 17. lipnja 2026. i vrijeme nakon 17. lipnja 2026. Za jedno 20, 30 godina spoznat će se da je baš to bio moment kad su plavcu dali sve. Više od toga nema - naglašava Marijan.

Kažu oni koji Marijana dobro znaju da je tvrdoglav čovjek, onaj koji teško mijenja mišljenje. Kažu to u najboljem smislu te riječi.

- Meni se čini da ste vi jednostavno odlučili od plavca napraviti svjetsko vino - velimo mu.

- Moram vam ponajprije reći što je mana ili prednost plavca - na to će Marijan.

I uspijeva mu zaintrigirati nas.

- Plavac na dobrim pozicijama vam je toliko dobro grožđe, dobra sorta, da doslovno može bilo tko napraviti od njega vino za rang 85 bodova plus - tvrdi Marijan.

- Eto ga na - otelo nam se.

- To je i njegova najveća mana, jer se svi zadovoljavamo s tim "moje vino je dobro". I onda ideš na neka natjecanja, pokupiš koje zlato i tu se krug zavrti i zatvori. Njegova prednost dugoročno mu je mana.

A razlika između dobrog i odličnog je ono što mi kao proizvođači, odnosno ja, možemo napraviti. Taj put sam tražio, da to više nije samo dobro nego da je odlično, da je Best in Show - ističe Marijan.

Čini se, međutim, da tu negdje vreba i problem kojeg nije lako riješiti.

- Ako smo se kao konzumenti navikli na plavac od 87 bodova, taj koji se uvjetno rečeno napravio sam od sebe, hoćemo li znati prepoznati koliko je dobar i bolji plavac od 97 bodova - pitamo.

- E to je tema! To je pogođeno pitanje. To su baš sitni, sitni detalji koji čine razliku. To vam je kao kad imate veliki dijamant u ruci koji je fantastičan, koji je vrijedan sam po sebi takav kakav je, ali neki filigran ga ipak takne pa napravi od njega recimo leptira. I onda će će neka aukcijska kuća prodati tog leptira za 70 puta veću vrijednost. Plavac je sam po sebi neizbrušeni dijamant - slikovito će Marijan.

INOVATIVNA TEHNOLOGIJA

Da od nebrušenog dragulja napravi Plažu kriva je, kaže, inovativna tehnologija.

- Plavac i sva naša crna vina radimo sasvim drugačijom tehnikom od bilo koga drugog i ta je tehnologija prepoznata i valorizirana kroz ovu nagradu.

Nisam se htio zaustaviti na činjenici da je to dobra sirovina, već sam htio pokazati da se može još bolje.

Naravno, pritom sam malo koristio i tu svoju tvrdoglavost i nisam se išao nikom dodvoravati, pogotovo ne u smislu da bi, ne daj Bože, spuštali alkohol. Mi smo pobijedili s vinom od 16 posto alkohola, što je jednostavno nezamislivo – kazuje Marijan.

Jedna od njegovih maksima je i ona: "Alkohola se ne treba bojati!" Sve to u trenutku kada cijeli svijet navodno traži pitkost, manje tanina, izbrušenost vina toliku da se sva čine jedna drugom nalik. Tvrdoglavost!?

- Meni na front etiketi piše koliko je tu alkohola. Imamo Vron Bod i etiketu na kojoj velikim brojevima piše 16,9.

Pa kada dođe Amerikanac, on kaže da neće vino piti. Onda mu ja velim da to na etiketi i piše: "Nemoj piti! To nije za tebe. Ti to ne znaš!" E onda on uzme čašu u ruku, napije se i kaže: "Ovo nema 16,9 nego 13,5." I to je najveći kompliment koji ti može dati. Ne treba se bojati - jednostavno će Marijan.

Plavac je, čini se nama, u jednom trenu jednostavno prečesto bio prosječno vino. Ne da se, međutim, Marijan na teren od komentiranja drugih. S druge strane, jasno je da on ništa ne prepušta slučaju i da mu pristup jest drugačiji.

- Zanimljivo mi je bilo čuti štošta, recimo da imate vinogradare koji su spremni grožđe uzgajati po vašim preporukama, ili pak da vino šaljete francuskim bačvarima da po njemu bačve naprave - velimo.

- To vam je to, to su te inovativne tehnologije, to je razvoj. Imao sam priliku u životu učiti od svjetskih bardova i brendova, od ljudi s kojima je privilegija razgovarati.

Nema tih milijuna, a da vrijede k’o činjenica da takvi ljudi hoće s tobom podijeliti informaciju koju nigdje drugdje ne možeš dobiti.

Tu mi kaskamo, malo smo samoljubivi, malo mislimo da smo najpametniji, malo računamo da će se ionako ljeti sve prodati. Mala smo država, nema ni nekih mogućnosti, ali možda bi neke stvari trebalo brže razvijati, brže shvaćati - priča Marijan.

- Možda se ljudi samo boje sanjati velike snove. Vi ste od početka znali kakva priznanja hoćete - velimo.

Ponosni otac Tonči i kćeri mu Dominika i Franka / Foto Nikola Radovani

Priznaje Marijan da je tako.

- Što ću ići na Svjetsko prvenstvo u Ameriku da bih samo sudjelovao - vuče on nogometnu paralelu.

Onaj koji se onomad i sportom ozbiljno bavio kaže kako uvijek ide igrati s namjerom da dobije. Jedino tako se i može. Ma kada ga pitamo vuku li ga sada kolege za rukav da im otkrije dio čarolije, Marijan, onako više za sebe, kaže: "Moš’ mislit."

- Ova nagrada je izvanvremenska utoliko što je i ispredvremenska. Teško je to razumjeti, ali doći će i to vrijeme.

S odmakom od 40-ak dana od dodjele priznanja, bolje razumijem da je sve to mnogima teško percipirati. Istina, ima tu i neke naše ljubomore, ali više vidim nekakav strah ili nerazumijevanje.

Teško ljudi shvaćaju da vinarija sa samo dvoje zaposlenih, da otac i kćer u mjestu od 70 ljudi mogu napraviti vino koje je ušlo u 50 najboljih. Vino o kojem Forbes piše kao o najuzbudljivijem vinu natjecanja. Morat će proći neko vrijeme da se sve to slegne - jednostavno će Marijan.

- Ma, netko bi vam morao dati katedru da makar ispričate što to radite i kako - ne da nam vraga mira.

Marijan je, međutim, miroljubive neke naravi, ili realan posve.

- Da smo o ovome razgovarali prije tri tjedna bio bih ja puno radikalniji. S ove distance, sa svojih skoro 58 godina, postajem svjesniji da je nenormalno stanje u stvari normalno. Ne želim uopće razmišljati stoji li iza nešto više - veli Marijan.

TOSKANA I PITVE

Zato zovu ljudi izvana, novinari i kolege, stižu pozivi na festivale i sajmove diljem svijeta.

- Iznenadili biste se koliko svjetska vinska scena o nama nema pojma. Samo što me ne pitaju je li plavac grožđe ili banana - slikovito će Marijan.

A što je nagrada donijela baš njemu!?

- To više nitko nikada neće odnijeti iz naše vinarije, neće odnijeti iz mojega srca, moje glave, iz naše obitelji. Imamo milijun upita i što se tiče poslovanja i svjetske vidljivosti, to je fantastičan poticaj.

Kroz Decanter ulazite u jednu posve novu sferu koja nam prije nije bila poznata. Otvaraju se razna tržišta, ali je i opet najvažnije to što stalno promičeš sortu, svoju državu. Ja od toga odustati neću!

Da li me netko financira? Ne. Razumije li svatko što radim!? Teško. Ali ne mogu ja doći u London u studenom i reći da sam iz Tunguzije kad sam s Hvara, iz Hrvatske i Dalmacije – poručuje Marijan.

Dobar dio radnog vijeka Marijan je bio zaposlen u Badelu 1862 i Dalmacijavinu, živo je u Zagrebu i Splitu. Onda se odlučio vratiti u Pitve, kupit’ staru propalu zadružnu zgradu u kojoj se lavanda prerađivala i tu kod kuće raditi vino.

- Pitve. Mjesto s manje stanovnika nego što Plaža bodova ima - šalimo se.

- Toskana neodoljivo podsjeća na Pitve. Kada vidiš Toskanu, vidiš Pitve. Toskana je iskopirala Pitve.

Mi smo bogom dani, sve što trebaš imaš na otoku, osim što moraš shvatit da ne znaš ništa. Kada shvatiš da ne znaš ništa, onda imaš velike šanse za uspjeh. Dok god misliš da nešto znaš, u problemu si - mudro će Marijan.

- Koliko je vama trebalo da shvatite da ništa ne znate - pitamo ga.

- Meni je trebalo dosta dugo. Nije to jednostavno, imao sam ja svojih faza, jer kad si mlađi misliš da si lijep, pametan i zgodan. Moj put kroz Decanter je počeo 2011. godine kada smo dobili 83, 84 boda.

Moji prvi bodovi na Decanteru bili su u rangu zlatne medalje na bilo kojem natjecanju u Hrvatskoj, samo što se za te bodove na Decanteru dobije preporuka koja je ispod bronce. A ja sam mislio da imam plavac koji izuva iz cipela. Tad shvatiš da moraš puno učiti - priča Marijan.

S učenjem zato nema problem njegova mlađa kćer Franka. Reći će Marijan kako joj se katkad čudi da ga išta sluša.

- Ja se čudim da se prihvatila loze. Živjeti u Pitvama, frezati vinograd, raditi vino… Svaka čast - iskreno ćemo.

- Ima ona žicu, ima volju da stvara. Ta želja za stvaranjem je bitna, bilo to vino, gradnja kuće, crtanje slike. Kreacija je ono što te vuče naprijed.

Vuče te loza koja raste, koja daje ploda, vuče te proizvod kojeg napraviš, vuče te pohvala da si ga dobro napravio. I uvijek na koncu stignemo do onog dijela koji je izraženiji i važniji od financijskog. Čisto financijski puno je bolje biti negdje zaposlen - smatra Marijan.

Nekako nas strah i pitati koliko će koštati butelja nagrađene Plaže, ma straha nema jer se još to ni ne zna.

- Neće ovo vino još neko vrijeme u promet, čekamo da nam se kompletira oprema, sve vezano za ambalažu. Nismo u žurbi, jer radi se o crnom vinu s potencijalom odležavanja više od 20 godina. A ni cijenu nismo htjeli još određivati, već jednostavno uživamo u ovom trenutku. Uvesti ćemo doslovno jednu svjetsku razinu prodaje tog vina. Brend se stvara, nekad i na malo teži način - kazuje Marijan.

VRHUNSKA SORTA

Elem, Tonči Marijan dokazao je svima da je plavac vrhunska sorta, ona ponajbolja.

- Ja ću sigurno imati kontinuitet vina takve kvalitete. Na to sam fokusiran, na to i razvoj. I još je nešto važno kada govorimo o razvoju i inovativnim tehnologijama - to apsolutno nisu strojevi! Nikakvu skupu trendovsku opremu ne kupujem - ističe Marijan.

- O čemu se onda radi - pitamo.

- Radi se o razvoju u glavi, o razvoju razumijevanja procesa. Često puta čujem i od svojih kolega da im je vino ispalo odlično. Kako može ispast!? Ispast’ može ključ, mobitel, kovanica, to može ispast’ i to iz džepa i ruke. Vino ne može ispast’. Ako ne znaš tri godine unaprijed što će ti se dogoditi u bačvi koju si jučer napunio, onda se nemoj baviti vinom – naglašava.

Pričamo mi još o koječemu, recimo o tome kako je Franka meštrovica za bijele kupaže, a onda i o tome kako je najveći izazov Marijanu kada mu netko kaže da nešto ne može. Što mu onda poželjeti!?

- Bolje trajektne linije da se lakše u Pitve dolazi - velimo.

- To što se meni može poželjeti je zdravlje. Drugo će doć’ - pošteno će Marijan.

- Nego, umalo sam zaboravio pitati uz što se Plaža najbolje pije - ostade nam za kraj.

- Najbolje uz ništa - k’o iz topa će Marijan.

- Uz ništa!? - provjeravamo.

- Uz ništa! Tako to i napišite - smije se Marijan.

IME KAO ZAŠTITA

Vinu za najveće priznanje Marijan je dao ime Plaža. Hrabar odabir, jer nije to strancu lako za izgovoriti.

- Plaža je na pitovskom dijalektu naziv za južnu stranu otoka, za položaje na kojima se uzgaja plavac. I kada vinar izabere poziciju i da po njoj ime vinu, svuda na svijetu je to zaštita zemljopisnog porijekla. To je zaštićena oznaka izvornosti. To je Grand Cru - rezolutno će Marijan.

NOVI IZAZOV - TRAJNIJA BIJELA VINA

Paziti će Marijan da mu Plavac kvalitetom ne pada, a bacit će se malo žešće i na bijela vina. Veli on kako Hrvatska ima fantastičnih bijelih vina, kako se tu išlo više put naprijed nego li s crnima.

- Ali ja se hoću baciti na proizvodnju bijelih vina koja su trajnija. Postoje i sad ona koja imaju potencijal odležavanja, ali to je niša u kojoj se želim zadržati, napraviti vino koje će bez problema stajati 10, 15 godina - najavljuje Marijan.

OČEVA PODRŠKA

Što na sve kaže pape, otac. Što o vinu govori njegovih 87 godina - pitamo Marijana.

Kaže Marijan kako mu je otac bio dosta od pomoći na samom početku.

- I usprkos svim razlikama u godinama, u edukaciji, nikada nije imao primjedbi poput "ne bi ja to ovako, nego bi onako". Vrlo brzo je shvatio da radim drugačije, ali štogod je mogao pomoći pomogao je i odradio - ističe Marijan.

Od oca je, kaže, učio neke druge stvari, primjerice kako sačuvati lozu u teškim uvjetima. Ma, kada mu dođu ljudi pa kažu: "Ja sam napravio vino k’o moj dida"…

- Ja im kažem: "Prodaj auto! - veli.

- Prodaj auto!? - u čudu smo.

- Prodaj auto, kad ti je dida išao u vinograd na tovaru! - smije se Marijan.

Povezane vijesti

• Vino Ivice Matoševića u svjetskome vrhu: GRIMALDU JE ODABRAO I STEVEN SPURRIER
• Najuspješniji istarski vinski svibanj ikada: ŠEST OSKARA ZA ISTARSKA VINA
• DECANTER WORLD WINE AWARDS: Na najutjecajnijem svjetskom vinskom natjecanju i JEDAN ISTARSKI VINAR OSVOJIO PRESTIŽNO PLATINASTO ODLIČJE