Sposobnost da od serijskih motora načini trkaće, pobjedničke, donijela mu je nadimak ‘Le Sorcier’ (Čarobnjak). Nakon II. svjetskog rata Gordini se proslavio tuniranjem Simci, a potom još više frizirajući Renault 8, 12…

Amédée Gordini (1899. – 1979), dobitnik francuske Legije časti i jedan od najpoznatijih ljudi u povijesti francuske automobilske industrije, rođen je 23. lipnja 1899. u Bazzanu pored Bologne kao Amedeo i čistokrvni je Talijan.

Baš poput Yvesa Montanda ili Edith Piaf, talijanska krv nije ga spriječila u tome da postane ponos Francuske. Već se u najranijoj mladosti oduševio automobilima, i od tinejdžerskih dana radi kao mehaničar.

Njegov se put u Italiji isprepliće s mnogim velikanima, kao što su Alfieri Maserati, Eduardo Weber, Enzo Ferrari i Tazio Nuvolari, no 1925. odlučuje preseliti u Pariz. Ondje vozi utrke, dorađuje automobile marke Simca i osniva vlastitu tvrtku za, danas bismo rekli, tuning.

lNeposredno nakon II. svjetskog rata Gordini postaje svjetski poznato ime zahvaljujući vlastitim bolidima, obično na Simcinoj mehaničkoj osnovi. I sam je bio uspješan u utrkama: 9 rujna 1945. u Parizu, u Bulonjskoj šumi, održana je prva auto-moto utrka nakon II. svjetskog rata.

U klasi 1500 pobijedio je Amédée Gordini u Simcu. Gordiniji su uspješni u raznim kategorijama i na raznim stazama, a voze ih najbolji vozači onog vremena, uključujući i Fangia. Sposobnost da od serijskih motora načini trkaće, pobjedničke strojeve donijela mu je nadimak ‘Le Sorcier’ (Čarobnjak).

Sredinom 1950-ih Gordini se razilazi sa Simcom, no nalazi zamjenu u Renaultu. Možda i više od samostalnih automobila iz ranijeg doba ime mu je upamćeno po sportskim verzijama Renaultovih modela Dauphine, 8, 12… Dorađivao je i Renaultove motore za drugog najpoznatijeg tunera marke, Alpine.

Umro je 25. svibnja 1979.. a ime mu živi preko jednog pariškog trga nazvanog mu u čast, donedavno i preko sportskih izvedenica Renaultovih modela.