Kao bivši ministar turizma i isto tako bivši predsjednik Uprave Valamara, Veljko Ostojić, aktualni direktor Hrvatske udruge turizma, apsolutni je autoritet za ovu gospodarsku granu. Pomirljivom, ali i direktnom, turizam mu je u krvi: precizne brojke, još preciznije statistike, kvalitetne analize, kao i dobri, konkretni prijedlozi rješenja nešto je zbog čega Ostojića svako pametan u turizmu želi imati na svojoj strani, želi saslušati što ima za reći, iako ne mora nužno s njime isto razmišljati. Ostojić nije uljuljkan u ovogodišnje turističke rezultate. Kaže da nam je turizam snažan, moćan, podatan, ali i fragilan, osjetljiv, ovisan o mnogim faktorima na koje ne možemo utjecati. Zato je, u njegovoj filozofiji to je tako postavljeno, važno pravodobno i kvalitetno reagirati tamo gdje se to može i gdje počinje i završava naša odgovornost.  

-Današnji trenutak u turizmu je vrlo dobar. Sezona ide tijekom i smjerom koji je projiciran. No, gledajući samo prihodovnu stranu često se zanemaruje rashodovna koja je ove godine eksplodirala. Donekle možemo shvatiti rast nekih troškova, ali za neke nema pravih objašnjenja.

- Mislite na električnu energiju?

- Da. Na to mislim.

- I što sad?

- Mislim da sektor koji radi 20 posto BDP-a jedne države zavrjeđuje sastanak na razini potpredsjednika Vlade, ministra gospodarstva, Uprave HEP-a i predstavnika turizma. Moramo razgovarati i vidjeti što se može napraviti kako bi se umanjili troškovi struje koji jedu dobit turističkog sektora. Ako 15 država EU-a može adekvatno reagirati po pitanju cijene struje, onda to možemo i mi. Uzmimo primjer Slovenije koji je vrijedan proučavanja.

- O čemu se radi?

- Da pojednostavim cijeli njihov model: cijena električne energije ovisi o dva inputa: potrošnje u kilovat satima i o mrežarini koja ne ovisi o proizvodnji, a odnosi se na ulaganja u mrežu, njeno održavanje i slično. Slovenci su rekli: do 1. prosinca ove godine pravne osobe ne plaćaju ovaj drugi input, mrežarinu. Uz to, veliki pravni subjekti koji su i veliki potrošači bit će subvenciorani u potrošnji s određenim iznosom eura.

Previše i neodrživo

- Geopolitički uvjeti, s ratom u Ukrajini prije svega i svim reperkusijama koje on donosi, ne idu nam u prilog.

- Zato ova tema i mora doći na stol. Hrvatska prema nekim podacima proizvodi između 70 i 80 posto struje iz vlastitih izvora koji su u pravilu izamortizirani. Zato je logično očekivati određeno povećanje cijene struje za potrošače, ali tri, četiri puta… Ne, to je previše i neodrživo. Netko treba pojasniti zbog čega je povećanje toliko veliko. Možda postoje argumenti, ali mi s njima nismo upoznati. Mislim da se moraju pronaći određene kompenzacijske mjere kako bi se gospodarstvo održalo na nogama. Nedavno smo imali sjednicu Izvršnog odbora UPUH-a na kojoj je jedna osoba iz kontinentalne Hrvatske rekla kako im je za njihov hotel cijena plina koji koriste kao glavni energent porasla čak 15 puta! Oni će, kaže, zatvoriti hotel jer nemaju nikakvu matematiku opstanka. Svi u našem okruženju imaju neku formulu: Slovenci, Austrijanci, Nijemci, Mađari, Slovaci, Česi i Talijani. To znači da je i naša Vlada i odgovorni za taj sektor moraju kreirati.

- Netko se iz Vlade sigurno trudi to pronaći.

- Ne znam, ne vidim to baš. Netko od njih mora nešto napraviti. Jedna od najvećih hotelskih kompanija u Hrvatskoj, kojoj je ove godine istekao ugovor za opskrbu električnom energijom, dosad je plaćala 0,72 kune po kilovatu. Sada im je ponuda koju moraju prihvatiti 2,04 kune. Tri puta veća. Za samo pola godine to je udar od 50 milijuna kuna na poslovanje te kompanije. Postoji jedna simulacija po kojoj bi, u slučaju da svim turističkim kompanijama u istom trenutku ističe ugovor s HEP-om oko nabavke struje, troškovi za njeno plaćanje opteretili te kompanije za milijardu kuna. A dobit turističkog sektora lani je bila 1,2 milijarde kuna. Takav udar bilo bi teško preživjeti. Da ne govorim da je u međuvremenu poskupila hrana, pića, papirnata galanterija i svi ostali troškovi i to u pravilu u dvoznamenkastim brojkama koje najčešće počinju s brojkom 3, 4…

- Pa nije baš sve u ingerenciji države. Slobodno tržište i formiranje cijena su također problem, ali tu država nema utjecaja.

- Gledam na stvari tako da reagiram tamo gdje postoji ingerencija države. Hrvatska je, konkretno Plenkovićeva Vlada, sjajno reagirala u potporama za čuvanje radnih mjesta kroz covid krizu. Pratila se situacija i reagiralo se adekvatno i pravodobno. Hrvatski turizam je i 2020. i 2021. odlično odradio posao. Sačuvana su radna mjesta i znanje. Upravo zato nam se ne događa ono što je sada realnost velikog broja avio kompanija koje su kroz covid razdoblje otpustile brojne radnike i sada im nema tko raditi jer su oni u potražnji za egzistencijom otišli u druge sektore.

- Znači, čekate Vladu?

-Najgore je čekati, nemati i ne tražiti rješenje. Zato očekujemo da Vlada i odgovorni izađu s nekim prijedlozima, što prije. Ne može se šutjeti kao da se ništa ne događa. Posljedica svega toga je niska kumulativnost i bitno smanjeni investicijski potencijal što će na srednji rok definitivno utjecati na našu međunarodnu konkurentnost.

Kvaliteta uvijek pobjeđuje

- Činjenica je da je hrvatski turizam u covid krizi strašno profitirao. Vlada je tu pomogla, sami kažete.

- Istina, pomogla je. Vidjelo se što je naš forte: najbolje su išli hoteli najviše kategorije. Kvaliteta na kraju uvijek pobjeđuje. No zato stalno moramo investirati i podizati kvalitetu postojećih objekata. Samo tako možemo biti atraktivni i kompetitivni.

- Stalno naglašavate nepovoljnu strukturu smještajnih kapaciteta.

-Tu strukturu treba gledati u kontekstu vremena. Nije ista situacija i atmosfera danas i prije deset godina. Tada su nam trebali ekspanzija i rast i pustili smo da se događa što će se dogoditi, bez posebnih planova i strategija. Zato danas u Istri imamo 421 tisuću kreveta…

- Dva i pol kreveta po svakom stanovniku Istre!!

- Da, zgodno je za usporedbu. Uglavnom, od te brojke 121 tisuća je u kampovima, 51 tisuća u hotelima, a ostatak je – ostalo: vikendice, obiteljski smještaj, kuće za odmor… Da budem odmah jasan – nije problem u tri, četiri kreveta ili sobe kod šjore Marije! Njoj je to dodatni izvor prihoda na nisku mirovinu. Uostalom, i ti će se novci potrošiti u Hrvatskoj i ovdje vratiti u sustav. Nitko od takvih iznajmljivača ih ne iznosi van granice.

- Gdje je onda pravi problem?

- U nekretninskom biznisu u funkciji kratkoročnog turističkog najma govorimo dominantno o apartmanima, odnosno stanovima. U praksi se rade objekti s nizom stambenih jedinica koje se kasnije pretvaraju u apartmane za najam. Zahvaljujući poreznom sustavu, opterećenje po krevetu u takvim apartmanima godišnje je oko 100 eura! Naravno da je to najbolji oblik investiranja novca. No, nije baš sve tako ružičasto. U sadašnjem poreznom okviru privatnom investitoru koji ima takav objekt s apartmanima povrat ulaganja je puno brži nego nekome tko isto ima apartmane, ali je u sustavu PDV-a i plaća sve obveze prema državi.

- Ali država je to omogućila.

- Tako je. Nisu ti investitori ništa krivi. Oni koriste situaciju. No to bi trebalo mijenjati. Zar je doista paušal od 100 eura adekvatna obveza prema državi naspram drugih koji su također u turističkom sektoru, i u identičnom poslu, a pune proračun s puno više osnovice. Ljudi imaju obrte, iznajmljuju točno do granice od 300 tisuća kuna kako bi izbjegli ulazak u zonu PDV-a. I onda malo prijavljuju na sebe, malo na žene, kćeri i sinove. Na ovakve se načine, što je najgore to je i prilično legitimno, pronalaze rupe u sustavu koje se onda koriste i koji to, da stvar bude pomalo apsurdna, otvoreno omogućava. Tako se, uglavnom, izbjegava plaćanje poreza. I zato su to biznisi s velikim povratom.

Loša struktura smještaja

- Što dalje?

- Kad pričamo i osmišljavamo turističku budućnost Istre i Hrvatske moramo pronaći odgovore na ovakve situacije. U Hrvatskoj trenutno imamo oko 1,7 milijuna kreveta u turizmu. Od toga samo 174 tisuće u hotelima. Jedva 10 posto! Idealan omjer bi bio da imamo najmanje 20 do 30 posto kreveta u hotelima. Kad pričamo o prosječnoj potrošnji uspoređujemo se s drugim zemljama i razočarano kažemo da je ona kod nas niža i svi se, eto, tome čude. Pa naravno da je niža potrošnja kad imamo nepovoljnu strukturu smještajnih kapaciteta! Najbolji gosti su bili iz Britanije i Rusije, oni borave samo u hotelima i generalno najviše troše. Trebamo ozbiljno analizirati tu situaciju, to će biti i jedan od najvećih izazova u novoj Strategiji hrvatskog turizma. Poanta je kako dati veći poticaj za višu kvalitetu hotelskog i svakog drugog smještaja koji stvara veću dodanu vrijednost. Hoteli, u odnosu na druge smještajne jedinice poput apartmana, daju više od 20 puta veći doprinos lokalnoj zajednici i državi. Nisam protiv privatnog smještaja, naravno i mislim da pravi, visoko kvalitetni smještaj kod domaćih obitelji treba ne samo održati već i poticati, ali treba razmotriti iznimno intenzivan trend gradnje takvih nekretnina koje onda služe kao smještajni kapaciteti za kratkoročni najam. Sve zapadne zemlje se s time suočavaju i donose odgovarajuće mjere. Neki gradovi više ne podržavaju kratkoročni najam jer to dovodi do toga da studenti nemaju gdje spavati, a mladi parovi nemaju gdje živjeti.

- Treba uvesti, dakle, novi porezni okvir.

- Ja mislim da svi koji pružaju sličnu ili istu uslugu smještaja moraju plaćati istu ili sličnu stopu poreza. Postoje neke socijalne kategorije poput šjore Marije koja bi, kao i dosad, i ubuduće samo plaćala paušal za ležajeve. Ostali, koji iznajmljuju u funkciji biznisa, moraju plaćati poreze. Sve što je biznis, treba oporezovati po stopi biznisa. Ja nisam ministar financija, tek primjećujem anomalije u strukturi smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj i Istri, kao i nejednakost u određivanju i primjeni pravila vezanih za plaćanje obveza prema državi. Ne govorim to napamet. Radili smo neke usporedbe: imamo, recimo, isti apartman koji teoretski može biti registriran u okviru trgovačkog društva, d.d. ili d.o.o. ili je registriran na ime građana. Prvi plaćaju oko 32 posto davanja na ukupne prihode, a građani oko 1,5 posto.

- Zašto je država bila tako benevolentna prema iznajmljivačima?

- To je među ostalim sigurno i pitanje vremena kad se takav sustav postavljao, što sam već i spomenuo. No, sad smo došli do granice kad treba reagirati uspostavljanjem novog poreznog okvira kako bi se zaustavio ili jako usporio nepovoljan trend s, kao što sam rekao, izgradnjom smještajnih kapaciteta, u najvećoj mjeri apartmana odnosno stanova za kratkoročni najam. Ako se to pak nastavi bit ćemo destinacija niske potrošnje i overturizma. Istovremeno , to je ogroman pritisak na infrastrukturu, a vidimo što se ovih dana događa s vodom u Istri. Izvori odnosno kanali opskrbe vodom su nam isti kao prije 10 godina, a broj kreveta se udvostručio. U redu, bila je suša, ali biti će suše i u budućnosti, a mi si ovakvu situaciju više ne smijemo dozvoliti.

- A vikendice, što s njima i uvođenjem reda?

- Za mene je vikendica – vikendica, koja služi meni kao vlasniku i mojoj užoj obitelji, za što se plaća paušalna boravišna pristojba. To je sada skoro pola milijuna kreveta. Svi drugi, uključujući prijatelje koji uđu u vikendicu trebali bi biti tretirani kao turisti, a onda je to posao iznajmljivanja za što se plaća porez.

- I vaši roditelji su imali apartmane?

- Jesu, i ta dva apartmana su me odškolovala. Zadnji sam protiv apartmana kao obiteljskog smještaja. Ljudima, bez daljnjega, treba dati mogućnost dodatnog prihoda, no ovo što imamo pretvorilo se u utakmicu bez jasnih pravila igre i s puno koristi za jedne, a štete za druge. Krajnje je vrijeme da netko ozbiljno sjedne i stane na kraj biznisu koji nije dodatni izvor prihoda obitelji, nego baš pravi biznis koji je u potpunoj i neprihvatljivoj konkurenciji s drugim pružateljima istih ili sličnih usluga koji su drugačije registrirani i porezno tretirani.

Najveća korist od hotela

- Često se priča o šarenilu cijena.

-Pa naravno: onaj tko je vlasnik apartmana i plaća samo paušal ima puno veću mogućnost podizanja i spuštanja cijena od onoga tko je u poreznom sustavu i rashodi prema državi su mu puno veći te opterećuju njegovo poslovanje.

- Od čega država ima najveće koristi kad je turizam u pitanju?

-Od hotelskog sektora. U njemu se stvara najveća dodana vrijednost, ima najveća zapošljavanja, stvara najveću korist za proračune od lokalne samouprave preko županija do same države. To je svuda na svijetu tako. Nije to naša izmišljotina.

- Očekujete nešto od Strategije razvoja turizma?

-Očekujem puno, no budimo još koji dan strpljivi pa ćemo vidjeti. Jako je važan akcijski plan i instrumenti njene provedbe. Često se prenose napuci iz Brisela – zeleno, održivo… Mi moramo definirati što to "održivo" za nas znači. Oko pola milijuna kreveta u vikendicama i 600 tisuća u takozvanom privatnom smještaju sigurno nije – održivo!

- Što je s turističkim zemljištem koje koriste hotelske kompanije?

- Znate, u Hrvatskoj ima ukupno nešto preko 20 milijuna četvornih metara zemljišta u kampovima i oko 15 milijuna četvornih metara u hotelima. U naravi, to nije ništa posebno veliko, krive su percepcije. Hoteli na malom prostoru kojim se koriste u naravi osiguravaju smještaj za veći broj ljudi čime se direktno štiti prostor kao važan resurs. No, Hrvatska zaista može biti mediteranski šampion i u kampovima i nautici. To su dva sektora u kojima nam nitko ništa ne može ako pravilno usmjerimo razvojnu politiku. U pandemiji su kampovi dobili neke nove goste koji su otada opredijeljeni za taj oblik turizma. Njima je to – to. Super luksuz, odličan odmor u krugu obitelji, blaga izolacija. Uz to, rezerviraš svoju jedinicu, obaviš beskontaktni check in, naručiš hranu, check out isto bez kontakta. To je pravi godišnji odmor – npr. u mobilnoj kućici u prvom redu do mora.

- Kako bi izgledala idealna struktura smještaja turista?

-Prije svega valja krenuti od sljedećeg: koliko pojedino područje može prihvatiti gostiju i nositi se s time, to je idealno. Sve više se o tome priča, ali se to ne može realizirati bez pomaka u strukturi smještajnih kapaciteta. Istra je do pred deset godina imala 200 tisuća kreveta, a sada ih ima 421 tisuću. Za pet godina ovim trendom bit će ih 600 tisuća. Tko to može hendlati, koliko infrastrukture za to treba, koliko vode i struje, kako održati tako golemu potrošnju koja će opsluživati taj broj ljudi. Mislim da moramo reći – treba usporiti s gradnjom novih kapaciteta i fokusirati se na podizanje kvalitete postojeće ponude uz, neizostavno, čini mi se, uspostavljanje novog poreznog okvira koji će biti pravedniji, a pritom će i omogućiti preslagivanje strukture kapaciteta. Taj porezni algoritam treba pravilno postaviti. To možda i nije tako jednostavno, no potrebno je. Treba ga, naravno, jako dobro osmisliti. On može imati više kategorija i različitih stopa. Poanta je da se o time treba početi komunicirati. Ovo sada je pogrešan put koji vodi krivom cilju koji nije definiran nego nam se događa.

- Da li rentijerstvo ubija ambicije mladih za školovanjem i studijem? U sadašnjem obliku, rentijerstvo je toliko profitabilno da se mnogi mladi, vidjevši brzu zaradu svojih roditelja, ne vide na studiju. Je li to doista tako?

-Nažalost je to istina. Definitivno se može tako zaključiti. I o tome treba javno razgovarati. Svi znamo da je tako, ali se to dosta izbjegava.    

- Što mislite o paušalnom oporezivanju u pružanju usluga hrane i pića što je praksa u velikom dijelu nama konkurentskih zemalja na Mediteranu?

- U velikom broju zemljama Zapadne Europe postoji paušal. Recimo u Italiji, u Milanu, postoje zone grada i razne vrste ugostiteljskih objekata koji pružaju uslugu hrane i pića. Kad im dođe porezna, temeljem snimanja njihovog prometa i podataka o prometu u proteklom razdoblju ponudi im opciju paušalnog plaćanja poreza. Sve je postavljeno na realnim osnovama. Ako na to pristane, što je super poticajno za ugostitelja, on je onda cijelu godinu miran u poslovanju. Država bi na ovaj način legalnim putem došla do novca koji joj pripada i koji više ne bi bio crni i neprijavljeni, a ugostitelji bi imali mir i mogli bi se posvetiti kvaliteti svog rada. Tko to ne želi prihvatiti, što je također opcija koja je moguća, ostaje u klasičnom postavljenom poreznom okviru.

- Teško mi je povjerovati da bi to s paušalom kod nas uspjelo.

- Mogu samo odgovoriti protupitanjem – zar netko stvarno misli da bi Italija, Španjolska i Francuska uvele i zadržale model s paušalom da on nije dobar?

Povezane vijesti

• VELJKO OSTOJIĆ: Ako situacija s koronavirusom ne eskalira, mogli bi imati gotovo normalnu glavnu sezonu i posezonu
• HUT PREDLAŽE VLADI NOVI SET MJERA Veljko Ostojić: Moramo svi zajedno sačuvati radna mjesta u turizmu
• HOĆEMO LI ZBOG RADA PAR NOĆNIH KLUBOVA ILI JEDNOG VJENČANJA UGROZITI EGZISTENCIJU SVIMA KOJI RADE U TURIZMU? Veljko Ostojić poručuje: NAŠ CILJ JE DA OVE SEZONE BUDEMO ŠAMPION MEDITERANA