Čita(j)mo Istru
Kaštelir-Labinci u velikom iskoraku: Selo u elitnom svjetskom društvu
(Arhiva Glasa Istre)
Nekada dva odvojena mjesta Kaštelir i Labinci (Castelier - S. Domenica) tijekom stoljeća širili su se i razvijali da bi se danas spojili u jedinstveno mjesto i općinu Kaštelir-Labinci. Općina broji oko 1.500 stanovnika, koji se uglavnom bave malim poduzetništvom, poljoprivredom, vinogradarstvom i maslinarstvom, ali i turizmom.
Posljednjih desetljeća procvalo je malo poduzetništvo i turizam. Vrhunski lokalni poljoprivredni proizvodi – vino, maslinovo ulje, krumpir, voće i povrće, savršeno se uklapa u lokalnu turističku ponudu.
Turistička zajednica općine 2018. godine prvi puta je proslavila Svjetski dan turizma. Kulinarski show na središnjem trgu, pokazao se pogođenom idejom, te je i manifestaciju kaštelirske Kuzminje (sv. Kuzma i Damjan, zaštitnici općine) pretvorio u originalnu proslavu Dana turizma.
Za općinu poput Kaštelira-Labinci, Svjetski dan turizma predstavlja idealnu prigodu za promociju eno - gastronomske ponude kraja. Svaka manifestacija koja doprinosi vidljivosti mikro turističkih destinacija svakako je dobrodošla i treba je iskoristit na najbolji mogući način.
Općina Kaštelir - Labinci je sredina smještena na sjeverozapadu Istre, oko 10 kilometara udaljenosti jednog od najpoznatijih turističkih odredišta na Mediteranu: Poreča. Općinu čini petnaest naselja: Babići, Brnobići, Cerjani, Deklići, Dvori, Kaštelir, Kovači, Krančići, Labinci, Mekiši, Rogovići, Rojci, Roškići, Tadini i Valentići.
Klimatski raj, mirna sredina skromne gustoće naseljenosti i ujedno sredina koja teži stalnom ekonomskom razvitku, daleko je dogurala kroz povijest i obilježja u kojima je stanovništvo obitavalo u ovom burnom geografskom položaju.
Prema mitološkoj priči, grčki moreplovci Argonauti oko 1200. godine prije Krista u Kalhidi, na crnomorskoj obali Male Azije, oteli su zlatno runo i Crnim morem preko rijeke Ister (današnji Dunav) dospjeli Savom do Alpskih obronaka u Sloveniji. Podzemnim vodama spustili su se do rijeke Mirne, i tu na obroncima osnovali svoje utvrde i nastanili se. Otuda i njihovo ime Istri.
Dolaskom rimskih legija pojavljuje se na obroncima iznad luke Nigrinjan dvorac-utvrda Nigrinjan, čiji su ostaci i danas vidljivi. U doba Rimljana područje Kaštelira i Labinci nalazi se u sastavu Porečke kolonije. Ovim krajevima prolazila je rimska vojna cesta Via Flavia. Rimljani su preko Trsta, rijeke Mirne, Kaštelira i Labinci ovom cestom, čiji ostaci još vidljivi, išli za Poreč te dalje za Pulu.
Nedaleko Vie Flavie, iza sela Dvori, pronađeni su 1908. godine ostaci velike gospodarske zgrade iz drugog stoljeća. Rimski posjednik u toj je zgradi podigao čak i posebnu prostoriju posvećenu Bachu, bogu pijanog veselja. Ploča s natpisom čuva se u porečkom muzeju.
Za doba venecijanske vlasti Poluotok su naseljavali prognanici iz Dalmacije i Bosne u bijegu pred Turcima. Te su obitelji imenovali svojim prezimenima naselja oko Kaštelira koja se i danas tako nazivaju.
Krajem 18. stoljeća Istra postaje dio Austrije te se mogućnosti domicilnog stanovništva umnogome povećavaju i daju im se veće slobode. U Labincima se 1892. godine u prostorijama stare župničke kuće otvara talijanska škola, a u Kašteliru 1896. godine jedna od prvih hrvatskih škola u Istri.
Rapalskim ugovorom 1920. godine Istra dolazi pod talijansku vlast i odmah prestaju raditi hrvatska škola i glazba, koje opet počinju s radom tek poslije Drugog svjetskog rata, kada Istra biva priključena Jugoslaviji. Od osamostaljenja Hrvatske, Kaštelir i Labinci, povijesno i geografski bliski te isprepleteni obiteljskim vezama i teritorijem, postaju jedna općina.
U Istri je uz Kaštelir-Labinci još samo jedna općina s dva imena - Tar-Vabriga.
JEDNA OPĆINA - DVIJE ŽUPE
U administrativnim granicama općine Kaštelir-Labinci djeluju dvije župe.
Kaštelir, župa Sv. Kuzme i Damjana, spominje se 1177. godine kao kaštel porečkog biskupa iznad doline Mirne (Nigrignanum). Najprije je pripadao župi Vižinada, zatim je postao kapelanija te 1857. godine župom. Župna crkva sagrađena je 1908. godine na mjestu ranije. Zvonik odvojen od crkve sagrađen je 1869. godine, visok 30 metara. Trobrodno svetište ima tri drvena oltara.
Crkva Sv. Roka na groblju izgrađena je 1856. godine. Na pročelju ima preslicu.
Labinci, župa Sv. Ivana Krstitelja, od 1300. godine spominju se kao Sv. Nedjelja (S. Domenica). Ime je povezano s titularom prvotne župne crkve, jer svugdje gdje postoji mjesto Sv. Nedjelja zaštitnik crkve je Presveto Trojstvo. To je pak povezano s benediktincima jer se isti taj obrazac ponavlja i u slučajevima benediktinskih opatija u Prnjanima kod Barbana i u Nedešćini kod Labina. U srednjovjekovnom naselju očito su obitavali podložnici opatije.
Župna crkva sagrađena je 1736. godine, više puta je dograđivana i obogaćena inventarom iz samostanske crkve Sv. Mihovila pod Zemljom. Ima pet mramornih oltara. Orgulje iz 17. stoljeća ovdje su prenesene iz Božjeg polja. Zvonik u sklopu crkve sagrađen je 1837. godine građevinskim materijalom iz ruševnog benediktinskog samostana, visok 25 metara. Samostan je djelovao od 9. stoljeća do 1529. godine.
Područje je bilo naseljeno u prapovijesti, kako svjedoči gradina na brežuljku Mavriž. O naseljenosti u rimsko doba svjedoče ostaci antičkog groblja i ladanjske vile kod opatije i crkve Sv. Mihovila pod Zemljom., nazvano tako po svetištu crkve ukopano u zemlju. U Istri jedino poznato udubljeno svetište.
Može se zaključiti da je crkva sagrađena u 9. stoljeću na ruševinama antičke vile te da je gornji sloj crkve temeljito obnovljen u 17. stoljeću. Crkva je bila u uporabi još dugo nakon što su benediktinci početkom 16. stoljeću napustili opatiju. Bili su glagoljaši. S opatijom su povezane predaje o tragačima za blagom i njihovim iskapanjima, ali i s krađama kamenja ruševina.
U sklopu Labinci tri su naselja: Brnasi, Dvori i Žminjci. U Brnasi je gotička crkva Presvetog Trojstva iz 13. stoljeća s freskama iz prve polovice 15. stoljeća, nekada župna crkva.
POSJED POVEZAN S MOTOVUNOM
0d 1508. godine Labinci su bili mletački posjed i općina povezana s motovunskom komunom. Prema predaji, žitelji su svake nedjelje odlazili na konjima po župnika u Motovunu da bi u njihovoj crkvi služio nedjeljnu misu. Po povratku u Motovun zauzvrat bi pomeli motovunski trg. Zajedno s Vižinadom, Ružarom i Božjim Poljem, zemljišne posjede u Labincima kupila je na dražbi 1530. godine venecijanska obitelj Grimani, a koncem 17. stoljeća obitelj Cosetto. U 15. i 16. stoljeću stanovništvo je u nekoliko navrata obnovljeno doseljenjem izbjeglica pred Turcima iz Dalmacije, dok je doseljavanje Furlana teklo kontinuirano. Čini se da je po doseljenim kolonima naselje dobilo današnje ime Labinci.
NAJBOLJE TURISTIČKO SELO 2025.
Modernu povijest ove općine obilježavaju i tradicionalne proslave, ali i one razvijene po željama mještana. Tako nalazimo sad već poznatu Gramperijadu, gdje se slavi krumpir kao plod, a sastoji se od "natjecanja" najčudnijih, najvećih krumpira i popraćena je svakakvim jelima od krumpira, glazbom i veseljem mještana u šaljivom i zabavnom tonu. Kuzminja je također proslava koja svaki put izmami mještane i posjetitelje, ponajviše zbog pripreme tradicionalnih jela uživo. Kuzminja je proslava kojom se crkvenom procesijom svečano obilježi ime kao dan zaštitnika mjesta, odnosno Sv. Kuzme i Damjana.
Među ostalim događajima ove vesele sredine spomenimo Kuću Djeda Mraza koja svake godine razveseli one najmanje, proslavu Valentinova, uz mnoge druge.
Svjetska turistička organizacija (UNWTO) u sklopu Ujedinjenih naroda, dodijelila je nagrade u kategoriji "Najbolje turističko selo 2025.", a među 52 sela iz svih svjetskih regija, nagrađeni su i Kaštelir-Labinci.
Inicijativa UN-ova programa koji okuplja najbolja turistička sela pokrenuta je 2021. kako bi se unaprijedila uloga turizma u ruralnim područjima, očuvali krajolici, kulturna raznolikost, lokalne vrijednosti i kulinarske tradicije.
Nagrade "Najbolje turističko selo 2025" dodijeljene su 17. listopada u kineskom gradu Huzhou; 52 sela iz svih regija - Afrike, Amerike, Azije, Europe i Bliskog istoka odabrana su između više od 270 prijava iz 65 država članica UN-ova programa turizma.
Stručna komisija UNWTO-a u prijavi je ocjenjivala devet elemenata: kulturne i prirodne resurse, promicanje i očuvanje kulturnih resursa, ekonomsku održivost, socijalnu održivost, kao i održivost okoliša, razvoj turizma i integraciju lanca vrijednosti, upravljanje i prioritizaciju turizma, infrastrukturu i povezanost te zdravlje, sigurnost i zaštitu.
Sv. Ivan Krstitelj
Župni blagdan Sv. Ivana Krstitelja u Kašteliru 24. lipnja. Bio je iznimno poštovan u kršćanskom svijetu. U srednjem vijeku, njegov blagdan zvali su "ljetni Božić". Njegovo rođenje slavi se kao svetkovina 24. lipnja, a mučeništvo, nekad nazivano i Glavosjek sv. Ivana Krstitelja, 29. kolovoza. Zaštitnik je pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta.
Sv. Kuzma i Damjan
Župni blagdan Svetih Kuzme i Damjana u Labincima slavi se 26. rujna. Za njih predaja kaže da su bili blizanci arapskog podrijetla koji su besplatno liječili ljude i životinje. Mučeni su u Egeju za vrijeme Dioklecijanovih progona 304. godine. Prema predaji, nije im naudila ni vatra, ni kamenovanje, ni strijele pa su im odrubili glave. I nakon smrti liječili su one koji su ih u molitvama zazivali.
Štovanje sv. Kuzme i Damjana rašireno je u Crkvi od 4. st. Jedno od središta njihova štovanja bio je grad Kyros u sjevernoj Siriji. Nad grobom svetih mučenika, slavni bizantski car Justinijan podigao je veličanstvenu baziliku. Zaštitnici su liječnika, kirurga i ljekarnika. U istočnim ih Crkvama časte kao "Svete bezsrebrenike", jer za svoj liječnički rad nisu uzimali novac.
Riznica sjećanja
Vittorio Rossoni počeo je svoju etnografsku zbirku sasvim slučajno, prigodom uređenja obiteljske kuće naišao je na dvadesetak starih predmeta koji su se koristili u domaćinstvima u vremenima naših djedova i baka. S vremenom se ova dragocjena zbirka povećavala i postala živa, opipljiva povijest nekadašnjeg načina života na ovom području.
Konoba stare kuće ispunila se alatima koji su nekad služili stolarima, kamenoklesarima, postolarima, bačvarima, kovačima, zatim glazbenih instrumenata i osobnim predmetima kao što su fotografije, pisma, naočale, pribor za brijanje pa i budilice, te raznim kućanskim predmetima koji bolje od riječi opisuju stara istarska vremena.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
