Negdje sredinom osamdesetih pamtim da je prijatelj rekao da ima nešto nevjerojatno - Commodore 64 i kazetofon! Odmah se skupila ekipa i uronili smo u tada nam fascinantan "virtualni svijet" - svatko s joystickom u ruci igrali smo kultni Pacman. Vrijeme je doslovno letjelo - satima bismo igrali, a ljubomorno se čuvao papirić s brojkama za sljedeću razinu igre - naime, da bi se prešlo na sljedeću razinu, trebalo je premotati kazetu na točno određen broj.

Gotovo četiri desetljeća kasnije to iskustvo dobiva trodimenzionalni oblik - virtualna stvarnost, poznata pod kraticom VR (engl. Virtual Reality), svakim danom sve više ulazi u sve pore svakodnevice. Možda je najpoznatija ona pod nazivom Meta koju je pokrenuo osnivač Facebooka Mark Zuckerberg, tzv. metaverse, u kojoj, pojednostavljeno rečeno, sve što radimo na računalima i mobitelima dobiva trodimenzionalni oblik, od online druženja, igranja igara, rada na projektima… Nije Facebook pionir u radu na ovoj platformi - brojne svjetske tvrtke, poput Microsofta, također razvijaju svoje metaverse platforme.

Tehnologija - bez kabela

I koliko god danas ne možemo zamisliti život bez mobitela i kompjutera sa silnim aplikacijama koje nam olakšavaju život, virtualna stvarnost je za mnoge i dalje poprilično apstraktna. Stoga je ekipa Glasa Istre posjetila "VR Studio", najveću VR igraonicu u Hrvatskoj i široj regiji, koja je otvorena nedavno na pulskim Giardinima, a više o tome kako sve to funkcionira doznajemo od inicijatora i voditelja Gorana Mataića i Dejana Mihelača. Za početak su nam pojasnili kako funkcioniraju "alati" za ulazak u virtualnu realnost - headset i dva posebna kontrolera.

- Tehnologija je potpuno drukčija u odnosu na VR koji zamišljaju ljudi koji su ga isprobali s mobitelom, koji se obično stavlja u kartonsku kutiju s lećama kroz koje se promatra VR - jer, iako mobitel ima veliku razlučivost ekrana, on stoji preblizu očiju i oči se ne mogu dobro fokusirati na sliku pa slika bude relativno zamućena, a praćenje pokreta, koje bi trebalo bilježiti u kojem smjeru se kreće glava ili tijelo, bazira se na akcelerometrima u telefonu koji nisu dovoljno precizni za primjenu kao što je to s modernom tehnologijom. U našem studiju koristimo tehnologiju Oculus Quest 2, koju je otkupio i Facebook za svoju platformu Meta, a razvijana je više od desetljeća, paralelno sa svim drugim VR platformama, objašnjava Goran.

Ova tehnologija ima samostalno računalo smješteno unutar kućišta (headseta), za razliku od prethodnih modela koji su bili kabelom vezani na računalo i gdje je računalo slalo sliku na ekran u tadašnjem headsetu. Također, prethodni modeli su za tracking (praćenje položaja glave i kretanja tijela u prostoru) trebali imati više precizno raspoređenih tzv. baznih stanica koje su pomoću infracrvenih zraka utvrđivale kretanje i položaj tijela.

- To je bila skalamerija od gomile kablova koji su išli do headseta, što je onemogućavalo slobodno gibanje i stalno se trebalo paziti da se ne nagazi na kabel, što se i nama naravno događalo više puta. Sve što se nekad radilo uz svu tu tehnologiju, danas se nalazi u samom headsetu bez ijednog dodatnog kabla, a samo kretanje glave i tijela se određuje s četiri kamere koje su u headsetu. Također, optika je vrlo precizno kalibrirana i podesiva razmaku očiju korisnika, ekrani imaju veliku rezoluciju, a posebno je važno što optika fokusira sliku točno u zjenicu oka, tako da oko ne primjećuje piksele i zamrljanu sliku, čime čovjek dobiva dojam da je stvarno u tom virtualnom prostoru i vidi savršeno čistu i visoko razlučivu sliku, što s prethodnim uređajima nije bio slučaj, kaže Dejan.

Kontroleri su isto tako bežični i imaju u sebi infracrvene diode te kamera prati položaj ruku i određuje gdje se te diode nalaze u prostoru - što znači da kad čovjek nešto radi u virtualnom prostoru, računalo točno zna gdje su ruke i čak u kojem su položaju prsti - je li šaka zatvorena ili se prstom kreće prema nekom predmetu. "Zapravo, pri korištenju ove tehnologije ne treba razmišljati o tipkama na kontrolerima, već se treba ponašati intuitivno, kao da se stvarno krećete i izvršavate interakcije u tom prostoru", naglašava Dejan.

Bazična Quest 2 tehnologija u VR Studiju Pula unaprijeđena je posebnim dodacima - headset, kad se pravilno pričvrsti na glavu, ne može ispasti, kao ni kontroleri s gumenim ležištem i trakom koji ih zadržavaju u slučaju da otvorite dlan. Headset ima bateriju koja omogućava tri sata rada, a za zvuk nisu potrebne slušalice jer uređaj projicira surround zvuk iz svog okvira izravno na uši i putem kosti lubanje (engl. bone sound conduction) pa je moguće precizno odrediti položaj izvora zvuka u trodimenzionalnom prostoru.

- Sve to znači apsolutno uranjanje u virtualnu stvarnost, gdje čovjek nije sputan u svom kretanju i može raditi na poslovnom projektu, igrati igru ili nešto drugo, kažu naši sugovornici.

Igrice bez sjedenja

S obzirom da osoba koja ima headset na glavi ne može vidjeti stvarni prostor oko sebe, postavlja se pitanje što ako se čovjek koji se kreće u virtualnoj stvarnosti sudari s pravim zidom ispred sebe. "To se ne može dogoditi jer senzori upozoravaju na prepreke, odnosno postoje virtualni zidovi u VR svijetu koji ograničavaju kretanje, približi li se osoba suviše prepreci, uključi se kamera i prikaže prostor. Dosad nismo imali ni jednu nezgodu", kaže ekipa VR Studija.

Iako je većini na spomen virtualne stvarnosti prva pomisao igranje igara, to je ovdje samo jedna od brojnih mogućnosti.

- U VR Studiju se, naravno, mogu igrati najrazličitije igre, svih mogućih žanrova, pojedinačno i u grupama, no u planu imamo i edukacije, gdje primjerice dođe deset školaraca i spoje se headsetima i kontrolerima u virtualnu učionicu s učenicima u Danskoj ili Americi, upoznaju se i virtualno rade zajednički na nekom projektu ili zajedničkom obrazovanju. VR je izuzetno primjenjiv i u arhitekturi, gdje se, primjerice, kuća, vila, zgrada ili nešto drugo projektira i napravi vizualizacija pa klijent može u virtualnom svijetu ući u kuću, otvarati vrata, prošetati kroz razne prostorije koje su još na papiru. Isto tako, mogu se raditi virtualni turistički obilasci, gradova, znamenitosti i slično, nabraja Goran.

Planiraju organizirati i svojevrsne turnire uz najpopularnije računalne igre, a pomoću VR tehnologije mogu se raditi i razni sportski treninzi poput fitnessa ili penjanja po stijenama uz vrlo realističan osjećaj jer kod pokreta kontroler radi otpor u ruci i stvarno treba upotrijebiti fizičku snagu kao kod pravog treninga, pojašnjavaju nam.

- Ova tehnologija apsolutno ruši sve predrasude o gamerima koji sjede pred računalom i satima se ne maknu. Naime, jedan igrač nam je rekao da je u dva sata igranja u našem studiju napravio 6.000 koraka i "zaradio" popriličnu upalu mišića od mahanja rukama i bezbroj čučnjeva. Tu su i drugi edukativni programi pa se, primjerice, može prošetati afričkom savanom uz slonove, gdje se stvarno ima osjećaj da velebni slon polako hoda uz vas, ili pak preko Google Eartha prošetati bilo kojim kutkom kugle zemaljske, navode naši domaćini.

Prvi VR koncert

S obzirom da se igre za VR rade isključivo za ovu platformu, jer je tehnologija bitno različita od one na igraćim konzolama ili računalima, zanimalo nas je kakve sve igre postoje.

- Teško je išta izdvojiti, ali, primjerice, ima cijela serija Star Wars igara, gdje si jedan od aktera koji igra protiv Darth Vadera i kad ti se Darth Vader unese u lice i počne disati, osjećaj je prilično zanimljiv. Igre svakako koriste prednosti VR platforme pa su tu, recimo, razne sportske simulacije poput stolnog tenisa, penjanja na planine, može se učiti svirati bubnjeve, zatim vožnja automobilom, pilotiranje avionom, simulacija bestežinskog stanja za vrijeme "šetnje" kroz Međunarodnu svemirsku stanicu… Fitness programi su izuzetno popularni jer daju dodatnu motivaciju u odnosu na uobičajen fitness. Uz VR niti ne primijetite da je prošlo pola sata jer vježbe su osmišljene tako da izgleda kao da se igramo i premda vas nitko "ne tjera" trenirati, u konačnici odradite trening i to je vrlo važna psihološka komponenta, kazuju.

Postoji i virtual chatroom, gdje si predstavljen avatarom, hodaš po prostoriji i čavrljaš s ljudima iz cijelog svijeta. Na tu komponentu se fokusirao Facebook koji je lansirao Metaverse, gdje krajnji cilj nije samo čavrljanje i druženje, već i virtualni prostor u kojem se može raditi na poslovnim projektima. To se već sada, zbog pandemije, i događa. Jako puno ljudi je posao radilo od kuće te su komunicirali putem Zoom ili Microsoft Teams konferencije ili nečeg sličnog, a uz VR to nije ekran pun video-kvadratića već, primjerice, svojim avatarom sjedite u prostoriji sa svojim kolegama i imate sastanak. Što se tiče poslovne primjene, VR je odličan za grafički dizajn gdje se dizajniraju trodimenzionalni predmeti, poput namještaja i automobila, koji se u programu mogu okretati i pogledati iz svih kutova, a najbolja stvar je - ne treba sjediti za računalom dok se radi, već se tijelo može slobodno gibati u prostoru, ističu Goran i Dejan.

Nedavno su Foo Fighters održali prvi VR koncert baš za Oculus Quest 2 headset. Ljudi su mogli sjediti kao prava publika oko pozornice, a koncert im se prikazivao kao da svi sjede u prvom redu. Kako bi se okrenula glava, tako bi i video-signal u 360 stupnjeva snimljen posebnim kamerama pratio pokret i prikazivao smjer u kojem se gleda, i vidjeli bi ljude oko sebe.

Mogu se gledati i filmovi - postoji virtualno kino, a ekran je veličine kao u pravom kinu.

Istraživanje Marsa

- Mi kao tim imamo čvrstu vjeru da će VR postati nešto što neće služiti samo za igranje, već će postati metaverse platforma, jedan od načina na koji radimo, zabavljamo i družimo se. To je budućnost koja će sasvim sigurno vrlo brzo doći, posebice iz razloga što se danas većina ljudi na poslovima gdje nije neophodno fizičko prisustvo prebacila na hibridni rad - većina velikih svjetskih tvrtki radi hibridno, u kombinaciji od kuće i u uredu, posebno za vrijeme općeg lockdowna. Tehnologija nam je omogućila da u gospodarskom svijetu rad i dalje bude moguć, što prije 30 godina ne bi bilo niti zamislivo. Uz ovu tehnologiju, takav rad će ići i korak dalje jer u jednoj anketi među zaposlenicima u Americi, kad su ih upitali bi li radili od kuće ili iz ureda, 80 posto njih se izjasnilo da žele kombinirati ured i rad od kuće. To znači da će biti potrebna tehnologija koja će još kvalitetnije omogućiti zajednički timski rad na kreativnim, ozbiljnim i problematičnim projektima. Osim što ćete vidjeti kolege s kojima radite na projektu, zajednički ćete u stvarnom vremenu i raditi na tom projektu. Na taj način znanstvenici već istražuju Mars, gdje putem VR-a napravljenog od snimaka s rovera, virtualno hodaju po Marsu i odlučuju koja područja treba podrobnije istražiti, kaže ekipa VR Studija Pula.

Mogućnosti virtualnog svijeta su neizmjerne i svakim danom sve veće, no što nas čeka u budućnosti?

- Tek smo odškrinuli vrata virtualne stvarnosti i tek se nazire ono što će biti, i s velikim vizijama i idejama to će se i dogoditi, samo će trebati gurati naprijed i upoznati ljude s ovom tehnologijom. Jer, kao i kod svake nove tehnologije, bit će otpora, mnogi smatraju da VR uništava ljudsku interakciju, no to nije istina jer stvar je uvijek u tome kako koristiš alat, zaključuju Goran Mataić i Dejan Mihelač.

Strastveni gameri

Kako je uopće počeo projekt VR Studija?

- Znamo se jako dugo i obojica smo pasionirani gameri i bavimo se informatikom - Dejan je Puležan, a meni je supruga iz Pule. Ova tehnologija me zanima i njome se bavim otkad je prvi put predstavljena na tržištu, negdje 2010. godine. Inače se bavim informatikom i uvijek su me zanimale najnovije stvari. Tako su prije VR-a, sredinom 2000-ih, na tržište stigle nVidia gaming naočale za 3D koje su se koristile uz poseban monitor pa se imao dojam kao da slika izlazi iz ekrana. Kako me to zanimalo, nabavio sam više kompleta. Kasnije se slična tehnologija (polarizirane 3D očale) koristila u kinima za 3D filmove.

Kad je na tržište stigao VR, nabavio sam opremu i pozvao Dejana da isproba i negdje prije godinu dana krenuli smo s idejom kako da ovu tehnologiju učinimo dostupnijom većem broju ljudi. Naime, za kućnu upotrebu ovakva tehnologija je dosta velik izdatak, potrebno je računalo jakih performansi, s grafičkom karticom koja stoji oko 2.000 eura pa headset, zatim software… Stoga smo odlučili otvoriti Virtual Reality studio, gdje ljudi mogu isprobati iskustvo s bežičnim headsetom i kontrolerima, a planiramo i mogućnost VR-a u kombinaciji s računalima gdje će se moći raditi u puno zahtjevnijim programima i gdje je prikaz takav da je osjećaj doista hiperrealističan.

Ali sve je krenulo od ideje - ovo je genijalno, ali ljudi ne znaju niti da postoji jer je i relativno nedostupno i htjeli smo ga učiniti dostupnijim. Svaki put kad bih s nekim razgovarao o tome, uglavnom je odgovor bio "čuo sam o tome, ali…" I onda kad bih ljudima to pokazao kod mene doma, svi bi se oduševili jer nitko nije imao dojam kakvo je to vrhunsko iskustvo i da je do te mjere realistično da zapravo zaboraviš okolni svijet. VR nije samo igra, tu je i edukacija i poslovna primjena, turistička, kaže Goran.

Povezane vijesti

• VR naočalama moći će se zaviriti u Pulu u doba antike