Vratio sam se u svoju najprirodniju ulogu, robinzonsku i osluškivao te upijao sve oko sebe. Put je bio moje svojevrsno hodočašće u kojem sam imao vremena za duhovno pročišćenje, preispitivanje svoje prošlosti i razgovor s vlastitim unutarnjim ja o planovima u životu. Bili su to neponovljivi trenuci jednog osobnog razvoja i doživio sam određenu katarzu

Sliku mile Istre naše…predstavio nam je Dorijano Kocijančić, poduzetnik iz Kaštelira na jedan sasvim nesvakidašnji i uzbudljiv način. Dorijano je naš Poluotok u obliku srca povezao sedmodnevnim hodanjem uzduž i poprijeko. Stazama od sjevera do juga, te istoka i zapada dao je otkucaje svoje ljubavi prema zavičaju. Krenuo je iz stare Savudrije 2. svibnja i vratio se 8. svibnja na polaznu točku u Savudriju, zaokruživši time svoje pustolovno hodanje. Nakon, povratka vidno zadovoljan i ispunjen toplim uspomenama podijelio je s nama to čarobno iskustvo.

Prvi u Istri

- Prešao sam punih 286 kilometara u sedam dana i šest prespavanih noći kojekuda. Cilj mi je bio povezati najvažnije ili najisturenije istarske geografske točke, one s istoka i zapada te sjevera i juga. Od Savudrije do Crne Punte, od Učke do Rta Kamenjak, prepričava svoje doživljaje preplanuli povratnik - hodač, inače strastveni planinar, član planinarskog društva Planik iz Umaga, s više od 20 godina planinarenja. Penjao se on čak i na Mont Blanc, a svake godine sudjeluje i na petodnevnom planinarenju od Zavižana do Paklenice „Highlander Velebit“, dugom 104 kilometara. Zato je Dorijano i uspio u svom pješačkom poduhvatu po Istri, jer je za takvu avanturu potrebita iznimna kondicija, osim, naravno, snažni motiv. Jedinstvene dogodovštine, podvig kojega još nitko u Istri nije na ovaj način ostvario nazvao je “Put oko raja u sedam dana”.

- Koliko sam pratio i raspitivao se, do sad još nitko nije realizirao ovakav pohod po Istri. A za jedan takav put potrebne su višegodišnje pripreme i kondicijski treninzi te odlična logistička potpora, kazuje Dorijano.

Od Savudrije do Savudrije

- Trasu sam birao s najvećim podupiračem iz logističkog tima, Vedranom Kosom iz Labina. Krenuo sam iz Savudrije u subotu 2. svibnja u 4.30 sati pa preko Oprtlja do Buzeta gdje mi je bila prva stanica - konak. Iza mene je ostalo 45 kilometra i devet sati hoda. Drugi dan sam pješačio do Bresta, pa Male Učke (Vojak) i to je bila izuzetno naporna dionica, jer sam hodao po željezničkoj pruzi uz Roč i Lupoglav zato što sam maksimalno izbjegavao asfaltirane ceste. Prevalio sam tog dana 40 kilometara u devet sati pješačenja. Treći dan je uslijedila najkraća, ali najnapornija dionica preko Kožljaka do Plomina, šest sati hodanja. Trasa duga samo 35 kilometra, ali mi je preko brdskih i kraških krajeva oduzimala dah i snagu. Toga se dana pojavila kriza, zamor materijala i pitanje: Što je meni sve to trebalo? No, sreća da je bilo tako naporno, jer kao u jednoj Tagorinoj izreci osjetio sam da je u naporu radost. Naravno, kad stigneš do zadanog cilja. Onda je osvanuo četvrti dan i hodanje od starog Labina do najistočnije točke Istre - Crne Punte, čime sam spojio dva najveća istarska čuvara obale, svjetionike istočne i zapadne obale Istre. Nastavio sam put preko Koromačna i Tunarice do Raklja, famozne Valture gdje sam zalutao pa nekako i stigao do Medulina. To je bila najduža ruta, 54 kilometra i 11 sati pješačenja. Peti dan sam krenuo iz Medulina, uz Rt Kamenjak, dakle najjužniju točku Istre, uputivši se k odmorištu Bale pa se prebacio s Istarskog ipsilona na zelenu stranu u prirodu i 41 kilometar uživao na sunčanoj strani hodanjem prema Kašteliru. Nakon prevaljenih 41 kilometar i osam sati hodanja došao sam na cilj i tu noć prespavao u svojoj kući. Uslijedila je šesta ruta duga 41 kilometar i osam sati pješačenja uz predivne predjele plodne doline Mirne, pa preko Nove Vasi do Juricana i pravac cestom na polazišnu i ciljnu točku, staru Savudriju, prepričava Dorijano svoje putešestvije, dok smo u mislima hodali uz njega gledajući živopisne slike istarskih predjela kojima je prolazio.