Istarski menadžer
Plinio Cuccurin: Vrijeme ne traži savršene odluke - traži odgovorne ljude
(Snimio Milivoj Mijošek)
Industrija, lokalna zajednica, građanski angažman i poduzetništvo - rijetke su osobe u Istri i Hrvatskoj koje ta četiri svijeta povezuju tako dosljedno kao Plinio Cuccurin. Osnivač Mon Perina, inicijative za održivi razvoj Bala koja je potaknula impresivan razvoj ovog istarskog mjesta, nakon dva desetljeća na čelu te tvrtke prošle godine povukao se iz Nadzornog odbora te prepustio vodstvo mlađim generacijama, te jedan od vodećih ljudi Tvornice duhana Rovinj, današnje Adris grupe, gdje je kroz 33 godine radnog staža prošao sve faze, od čega je 24 godine obnašao funkciju člana Uprave, u razgovoru za Glas Istre govori o odgovornosti bez funkcije, tranziciji sustava i važnosti prijenosa vrijednosti na nove generacije.
Vaš životni i profesionalni put obuhvaća vrlo različita područja. Kako danas gledate na taj put?
- Gledam ga kao jednu cjelinu - kao put od sna do stvarnosti. Cijelog života vodi me ista potreba: razumjeti kako se san pretvara u viziju, vizija u projekt, a projekt u nešto što doista živi. Mnogo su puta moje ideje proglašavane preambicioznima ili utopijskima, no vrijeme je pokazalo da bez takvih vizija nema stvarnih pomaka. Uvijek sam razmišljao u kategorijama odgovornosti prema ljudima, zajednici i prostoru u kojem živim. Međutim, vizija bez spremnosti na osobni rizik ostaje samo ideja.
Kako se vizije prevode u sustav
Kako komentirate aktualnu političku scenu u Istri?
- Istra je uvijek bila prostor prilika i mogućnosti, ali i prostor u kojem su ljudi znali prepoznati važnost stabilnosti. Danas vidimo fragmentaciju i brze političke dinamike. Najveći rizik za Istru nije nestabilnost - nego odsustvo dugoročne sustavne vizije. Smatram da građani očekuju ozbiljnost i dugoročnu viziju - manje konflikta, a više sadržaja. Politika je održiva samo onda kada služi zajednici.
Bale se često ističu kao primjer stabilne male zajednice. Što ste tamo naučili?
- U maloj sredini brzo naučite da se ideje ne mjere po tome koliko su lijepe, nego po tome koliko su održive i koliko ljudi u njih vjeruje. Bale su me naučile da autoritet dolazi isključivo iz povjerenja.
Slijedio je politički angažman kroz Ladonju. Kako danas gledate na to iskustvo?
- Ladonja je bila pokušaj da se politika koja služi ljudima pretoči u realan regionalni i nacionalni okvir. To iskustvo bilo je važno za razumijevanje i učenje političke dinamike i rada s ljudima izvan poslovnog sustava. Pokazalo se da je vrijednost projekta Ladonja postala vidljiva tek s vremenskim odmakom.
Mon Perin jedan je od Vaših najprepoznatljivijih projekata. Što on danas predstavlja?
- Mon Perin je primjer kako vizija, ako je utemeljena na povjerenju i jasnim pravilima te ostvarena zajedničkim radom, može postati održiva stvarnost. To je spor put, ali jedini koji ostavlja trag.
U rujnu prošle godine povukli ste se s funkcije predsjednika Nadzornog odbora Mon Perina.
- Prijenos odgovornosti objektivno je najvažniji trenutak svakog sustava. Povlačenje nije korak unatrag, nego najteži oblik odgovornosti. Najveće zadovoljstvo nije u stvaranju sustava, nego u trenutku kada vidite da ga nova generacija vodi sigurnije nego vi. Danas su nadzor i operativno vođenje društva u potpunosti u rukama nove generacije. Iskustvo je uvijek na raspolaganju, ako ga netko zatraži, ali prava tranzicija podrazumijeva međusobno povjerenje i jasnu razdiobu odgovornosti.
U svim poslovnim potezima ističete obvezu prema obitelji, tvrtki i zajednici.
- Nijedna odluka nije isključivo poslovna. Obitelj vas uči mjeri, tvrtka disciplini, a zajednica odgovornosti. Kada su te tri dimenzije u ravnoteži, odluke su dugoročne.
Više od tri desetljeća proveli ste u Tvornici duhana Rovinj, današnjoj Adris grupi.
- Tvornica duhana Rovinj, odnosno Adris grupa, bila je moja profesionalna škola realizma. Tamo sam naučio kako se vizije prevode u sustav. Sjećam se razdoblja kada smo donosili odluke koje su tada izgledale prevelike i prerizične. Upravo sam tada naučio da stabilnost sustava ne dolazi iz opreza, nego iz timskog rada, zajedništva, osjećaja pripadnosti i jasno definiranih pravila.
Kako danas gledate na Adris kao dugogodišnji dioničar?
- Adris je snažna i stabilna kompanija, ali snaga uvijek nosi i odgovornost. Ako se na vrijeme ne razmišlja o prijenosu vizije i vlasničke kulture na nove generacije, postoji rizik da se izgubi ono što je stvarano desetljećima.
Svaki sustav mora na vrijeme definirati model prijenosa odgovornosti i vlasničke kulture - to je proces, a ne događaj. Institucionalna stabilnost ključna je i za povjerenje tržišta. To nije kritika, nego poziv na dugoročno razmišljanje.
Integritet je najveći kapital
Na koja postignuća ste najponosniji?
- Na projekte koji su nadživjeli funkcije - Bale, Mon Perin i doprinos velikom sustavu poput Adrisa. Integritet je najveći kapital.
Spremate li nove poslovne projekte?
- Uvijek želim učiti i osobno rasti, no u ovoj fazi života više me zanima prijenos znanja i jačanje institucionalne kulture.
Završna poruka?
- Snaga nije u brzini, nego u kontinuitetu. Autoritet nije u funkciji, nego u odgovornosti. Budućnost nije u prekidu, nego u prijenosu. Institucije traju samo ako se unutar njih razvija kultura dijaloga među generacijama.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
