Radnici pulske Odjeće nemaju vrtoglavo visoke plaće, ali zato je gotovo svima koji ovdje rade pet i više godina osiguran krov nad glavom. Stambeno su zbrinuti! Izrađuju jako traženu konfekciju, radnu odjeću za ugostitelje, i u tome su vodeća firma u državi. Zato im trebaju novi pogoni, koje su upravo kupili od Merkanta, na Partizanskom putu, nedaleko od Galižane, gdje će zaposliti novih šezdesetak radnika
Glas Istre
"U Poreču nemaš gdje izaći, kao što se izlazi na pulski Korzo, na zagrebački Trg ili neka slična mjesta. Društvo u kojem se ja krećem sastaje se najčešće u ugodnoj krčmi obližnjeg sela Žbandaj", kazuje Porečan Vladimir Bugarin novinaru Danielu Načinoviću u "šetnji Porečom na izmaku još jedne sezone", u reportaži objavljenoj u Glasu Istre na današnji dan, 10. kolovoza 1987. Tada Glas izlazi kao dvobroj, za nedjelju i ponedjeljak, u kombinaciji s Novim listom.
Porečanki milijarda dinara
Već tada je Poreč šampion i metropola turizma, s 9.000 stanovnika u sezoni naraste na 112 tisuća duša, a nijedan turist, gdje god odsjeo, ne ode iz grada da ne obiđe Stari grad kojem je i posvećena ova reportaža o "turističkom Poreču, ovog puta bez statistike".
Stari grad kao da je zaboravljen, zapisuje Načinović. U Decumanusu nema kafiću, tek pokoja slastičarnica, riva bez štandova dočekuje brodove, nedostaje i kulturnih manifestacija. Prosječni Porečan već tada "ne živi u Starom gradu, tamo je prodao stan i preselio se na starinu u okolici Poreča. Ima kuću i nekoliko apartmana. Udružio je rad, naravno, u turizmu. Radi uglavnom za socijalno i mirovinu, a apartmane solidno popunjuje. Koliko zarađuje od toga, pa 700 starih milijuna po sezoni. Nakon 2-3 godine razmišlja o promjeni automobila. Sada će to biti BMW ili Alfa, kola koja su trenutačno na prvim mjestima porečke top-liste. Nema vremena baviti se problematikom Starog grada."
Da se Porečanima novac lijepi za prste, pokazalo je i izvlačenje dobitnika Nagradne igre Novog lista i Glasa Istre, održano u prepunoj kongresnoj dvorani Grand hotela Adriatic u Opatiji. Glavna nagrada, starih milijardu dinara otišlo je Porečanki Tei Perožić. Renault 4 osvojio je Riječanin Miroslav Vukšić, a čitateljima s ove strane Učke pripao je još jedan televizor u boji i stereo muzički set; dobili su ih Anka Živković iz Valture i Ivan Lenić iz Pule.
Tolike nule na glavnom zgoditku Nagradne igre svjedoče o godinama inflacije. Tanjug izvještava o porastu jugoslavenskog izvoza i deviznih rezervi, a novinari s riječko-istarskog područja o "moći sistema i nemoći privrede". Gospodarska kriza traje već godinama, o tome bruje svi tekstovi u prvom dijelu novine, spominju se inflacija, loša organizacija rada, slabo rukovođenje, klimava kadrovska politika, nerentabilnost proizvodnje, tehničko-tehnološko zaostajanje, nelikvidnost i neplaćeni radnici, pa se novinar pita "prisustvujemo li tihom raspadu postojećeg privrednog sistema?". Prati to, naravno, i moralna i politička kriza, o čemu svjedoči tekst o pedeset dana od afere Agrokomerca u Rijeci.
Dobro skrojena Odjeća
Iz tog općeg sivila iskače naslov "Dobro skrojena Odjeća", o "relativno malom kolektivu pulskog konfekcionara (koji) svojim radom i uspjesima često demantira razloge neuspješnosti koje obično navode daleko veće radne organizacije". Pulska Odjeća te 1987. godine zapošljava 136 radnika, od kojih je samo "dvanaestak na režijskim poslovima". I ovi potonji, međutim, kada su pred isporukom robe, spuste se u pogon i zasuču rukave sa svim ostalima, prenosi novinar Aldo Kliman.