Plavi rak i u Istri
Invazivna vrsta mogla bi postati - nova delicija
(Snimio Neven Iveša)
U Jadranskom moru posljednjih se godina bilježi sve veći broj plavih rakova (Callinectes sapidus), invazivne vrste koja se ubrzano širi i ostavlja ozbiljne posljedice na morski ekosustav, ribarstvo i gospodarstvo. Ovaj nepozvani gost posljednje je dvije godine doživio pravi procvat i u Istri, gdje ribari sve češće prijavljuju štete na mrežama i sve manji broj školjkaša.
Riječ je o invazivnoj vrsti koja se nekontrolirano širi sjevernim Jadranom, no istodobno sve više privlači pozornost kuhara i gurmana. Dok biolog dr. sc. Neven Iveša upozorava da je riječ o ozbiljnom ekološkom problemu, sve se češće otvara pitanje može li plavi rak postati i gospodarska prilika.
Nova vrijedna namirnica
Odgovor na to pitanje pokušava dati i jedan od najpoznatijih hrvatskih chefova, David Skoko, koji već godinama promovira održivi ribolov i valorizaciju manje cijenjenih vrsta ribe i morskih organizama. Skoko, chef i autor iz poznate ribarske obitelji, međunarodnu je reputaciju izgradio kroz Batelina, konobu nedaleko Pule koja je postala sinonim za kreativnu i autentičnu riblju kuhinju.
Kroz recepte, radionice i medijske nastupe Skoko već godinama promovira cjelovito korištenje morskih resursa, spajajući tradiciju istarskog ribarstva s modernim gastronomskim pristupom. Upravo bi plavi rak, kojeg ribari danas uglavnom doživljavaju kao problem, mogao postati nova vrijedna namirnica na domaćim jelovnicima.
- Plavi rak je nova vrsta u našem ekosustavu, a kada nema prirodnih neprijatelja koji bi kontrolirali njegovu populaciju, uz obilje hrane i izostanak konkurencije, dolazi do nekontroliranog razmnožavanja. Upravo se to dogodilo prije dvije godine, kada je zabilježen pravi populacijski "boom", osobito na talijanskoj strani sjevernog Jadrana gdje su uvjeti za njegov razvoj još povoljniji, objašnjava Iveša.
Plavi rak prvi je put zabilježen u južnom Jadranu početkom 2000-ih, a jedna od njegovih najvećih kolonija danas je ušće Neretve, gdje već uzrokuje ozbiljne probleme. U Istri situacija zasad nije toliko alarmantna, no rak je sve prisutniji u područjima promjenjivog saliniteta poput Valbandonske uvale, ušća Mirne i ornitološkog rezervata Palud. Posebno mu odgovaraju lagunarna područja u kojima se miješaju slatka i morska voda.
Bez prirodnih neprijatelja
Iako je prisutnost plavog raka u Tršćanskom zaljevu zabilježena još početkom 19. stoljeća, tada se radilo o izoliranom slučaju. Danas je situacija bitno drukčija. Smatra se da je u Jadran stigao putem balastnih voda ili pričvršćen za oplatu brodova, što je jedan od najčešćih načina širenja morskih organizama uslijed intenzivnog pomorskog prometa.
Prvu dojavu o ulovu plavog raka u sjevernom Jadranu, na području Šćuze u Pomeru, Iveša je dobio još 2013. godine od medulinskog ribara, kada se ozbiljnije zainteresirao za ovu temu.
Plavi rak predstavlja ozbiljan problem za ekosustav jer se hrani školjkašima poput vongola i dondola te ugrožava autohtone vrste. Njegova snažna kliješta lako oštećuju ribarske mreže i opremu za uzgoj školjkaša. Riječ je o iznimno prilagodljivoj vrsti koja može preživjeti u temperaturama od svega dva do više od 40 Celzijevih stupnjeva te podnijeti velike razlike u salinitetu mora.
- Klimatske promjene i rast temperature mora dodatno pogoduju njegovu širenju. Plavi rak danas osvaja različita staništa i postaje sve prisutniji u Jadranu, upozorava Iveša.
Njegova prilagodljivost dodatno zabrinjava znanstvenike. Radi se o omnivoru, što znači da jede gotovo sve – školjkaše, manje ribe, alge, pa čak i vlastitu vrstu kada hrane nedostaje. Na područjima gdje je populacija izrazito velika često se pronalaze jedinke bez kliješta ili nogu, što je posljedica međusobnih sukoba i kanibalizma.
Već se osjećaju posljedice
Najdramatičnija situacija trenutačno je u Italiji. Ondje su populacije plavog raka eksplodirale do te mjere da ribari dnevno iz mreža izvlače i do 500 kilograma rakova.
- Uzgoj vongola u pojedinim područjima praktički je uništen. Tisuće ljudi ostale su bez prihoda i egzistencija im je ozbiljno ugrožena. Dijelimo isti sjevernojadranski bazen i ono što se događa u Italiji može se preliti i na hrvatsku obalu, kaže Iveša.
Problem dodatno otežava činjenica da plavi rak nema gotovo nijednog prirodnog neprijatelja. Hobotnice izbjegavaju područja nižeg saliniteta u kojima rak obitava, dok se sipa eventualno može hraniti njegovim mladim jedinkama. Morske pse, koji bi potencijalno mogli regulirati populaciju, rijetko viđamo u plitkim lagunarnim područjima.
Osim štete za ribarstvo, plavi rak može predstavljati i opasnost za ljude. Zabilježeni su slučajevi ozljeda ruku i nogu zbog njegovih snažnih kliješta i bočnih šiljaka koji mogu izazvati duboke posjekotine i probodne rane.
U suradnji s Javnom ustanovom Kamenjak, Fakultet prirodnih znanosti u Puli ove je godine zabilježio veliku populaciju plavog raka na Šćuzi u Pomeru, jednom od rijetkih potpuno zaštićenih "no-take" područja na Jadranu.
Tijekom istraživanja pronađene su juvenilne jedinke i ženke u unutarnjem dijelu lagune, što potvrđuje da se rak ondje uspješno razmnožava. Dodatni problem predstavlja neočekivano nizak salinitet mora u pojedinim dijelovima Šćuze, što ovoj vrsti iznimno pogoduje.
- Šćuza je postala pravi "eldorado" za plavog raka, a to nije dobra vijest za ekosustav. Riječ je o području koje ima ključnu ulogu kao inkubator života za mnoge vrste Medulinskog zaljeva, ističe Iveša.
Plavi rak ima vrlo složen reproduktivni ciklus. Ženka se pari samo jednom tijekom života, ali može skladištiti spermu i oploditi jaja tek kada uvjeti postanu idealni. Nakon toga migrira prema otvorenom moru gdje je salinitet viši od 35 promila. Ličinke prolaze više razvojnih stadija prije nego što se ponovno vrate u lagunarna područja.
Gastronomska prilika
Iako predstavlja ozbiljnu prijetnju bioraznolikosti, plavi rak istodobno se sve više prepoznaje kao gastronomski potencijal. U SAD-u se smatra pravom delikatesom, osobito na području Chesapeake Baya i Floride, gdje postoji čitava ribarska industrija specijalizirana za njegov izlov.
- Njegovo meso je visokokvalitetno, bogato oligomineralima, vitaminima i esencijalnim masnim kiselinama. Po okusu je slađe od hlapa i jastoga, kaže Iveša.
Na Fakultetu prirodnih znanosti u Puli provedena su istraživanja koja su pokazala da plavi rak ima gotovo dvostruko veći udio jestivog mesa od velike rakovice, tradicionalnog istarskog raka.
U Hrvatskoj interes za njegovu konzumaciju tek raste. Na pulskoj tržnici pojavljuje se povremeno, dok se u Italiji i Sloveniji može redovito pronaći u ribarnicama i trgovačkim centrima. Otkupna cijena kod ribara iznosi između tri i pet eura po kilogramu, dok se na tržištu prodaje za osam do deset eura.
- Fakultet prirodnih znanosti u Puli među prvima je u Hrvatskoj počeo upozoravati na problem plavog raka i promovirati njegovo izlovljavanje i konzumaciju. Kroz edukativne i kulinarske radionice pokušali smo pokazati da se dio problema može pretvoriti u priliku, kaže Iveša.
Plavi rak smatra se jednom od najcjenjenijih rakovica na svijetu zbog iznimno ukusnog i slatkastog mesa. Bogat je proteinima, omega-3 masnim kiselinama, cinkom, selenom i vitaminima, a njegova nježna tekstura podsjeća na kombinaciju jastoga i škampa.
Najviše mesa nalazi se u kliještima i središnjem dijelu tijela, a posebno je cijenjen tijekom razdoblja mrijesta. Upravo tada njegovo meso postaje najsočnije i najukusnije.
U Americi se plavi rak poslužuje u restoranima visoke kategorije, a cijena mu doseže i 30 dolara po kilogramu. Posljednjih godina sve se češće pojavljuje i na jelovnicima restorana u Italiji i Sloveniji, dok ga hrvatski ugostitelji tek počinju otkrivati.
Kako se priprema plavi rak?
Odgovor na to pitanje pokušava dati i jedan od najpoznatijih hrvatskih chefova, David Skoko, koji već godinama promovira održivi ribolov i valorizaciju manje cijenjenih vrsta ribe i morskih organizama. Skoko, chef i autor iz poznate ribarske obitelji, međunarodnu je reputaciju izgradio kroz Batelina, konobu nedaleko Pule koja je postala sinonim za kreativnu i autentičnu riblju kuhinju. Kroz recepte, radionice i medijske nastupe Skoko već godinama promovira cjelovito korištenje morskih resursa, spajajući tradiciju istarskog ribarstva s modernim gastronomskim pristupom. Upravo bi plavi rak, kojeg ribari danas uglavnom doživljavaju kao problem, mogao postati nova vrijedna namirnica na domaćim jelovnicima.
Ekskluzivno za naš list, chef David Skoko je pripremio i nekoliko recepata za pripremu plavog raka.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
