Udruga Tango Argentino
Posebna i strastvena pulska priča: Tango je čista energija. Često ga se pleše posve zatvorenih očiju
(Privatna arhiva)
Dok pulska jesen polako hladi gradski asfalt, iza vrata dvorane u Društvenom centru Rojc miješaju se toplina bliskog zagrljaja, prepoznatljivi sjetni tonovi i koraci koji ne prate stroga pravila, već čistu improvizaciju trenutka. Upravo tamo pulsira jedna posebna, strastvena i egzotična pulska priča koja traje već gotovo dva desetljeća.
Sam prostor doista podsjeća na plesne dvorane kakve zamišljamo. Diskretna rasvjeta, parket koji je ponio brojne korake u plesnim cipelama te ogledala koja plesaču daju uvid u posturu i pokret - sve nas je to, uz voditelje i grupu naprednih plesača koji ne propuštaju svoje satove, dočekalo prilikom našeg posjeta. Već se na prvi pogled vidi da je riječ o ljudima koji se dobro poznaju i koje povezuje duboka privrženost ovom fascinantnom latinoameričkom plesu. Njihova su zanimanja i životna dob potpuno različiti, pa tango ovdje ravnopravno plešu liječnici, inženjeri, arhitekti; od srednjoškolaca pa sve do umirovljenika. Najvećim dijelom polaznici su iz Pule, ali ima ih i iz Labina, Žminja, Rovinja i Poreča.
Zen na istoj frekvenciji
Sve je s tangom u Puli započelo posve neformalno, okupljanjem nekolicine istinskih entuzijasta koji su se postupno povezivali kroz ljubav prema plesu, druženju i želji da argentinski tango zaživi i u našem gradu. Iz tog je zajedničkog sna, 4. lipnja 2007. godine, službeno rođena Udruga Tango Argentino Pula. Danas, godinama kasnije, ova živopisna zajednica okuplja više od 40 aktivnih članova podijeljenih u početne i napredne grupe. Njihovi plesači redovito pohode tango događanja diljem Hrvatske i Europe, a interes sugrađana iz godine u godinu nezaustavljivo raste. Međutim, intencija ove družine nije puka brojnost, već istinski užitak polaznika u ovoj specifičnoj, tango životnoj filozofiji.
Tango se uči postupno, polako i s puno emocija. Jer emocija je, reći će nam i sami polaznici, ono bez čega bi se ovaj ples sveo na suhu tehniku, što je u ovom slučaju posve nezamislivo. Naime, njegova esencija je doživljaj zbog kojeg mu se pasionirani plesači uvijek iznova vraćaju. Taj spori napredak, koji je prirodan proces savladavanja koraka, kao da je predviđen za posebnu vrstu konzumenata. Kad govorimo o pokretima, postoji desetak njihovih kategorija koje se granaju u brojne podkategorije, a noge, očekivano, nose cijeli ples. Upravo se takva glazbena igra plesnih parova odvijala pred našim očima. I iako se sve izvodi u posve laganom tempu, pokreti koje u paru s različitim ulogama izvode pravi znalci tanga izgledali su iznimno zahtjevno i precizno.
Ovaj ples nije standardiziran ni ukalupljen. Osnovne figure uče se na samim počecima, dok se sa savladavanjem sve većeg broja koraka i s protokom vremena, one pomalo gube. Sve ovisi o vrsti glazbe i senzibilitetu plesača. Nije rijetkost ni da netko svoj izričaj plesom veže uz samo jedan specifičan instrument u bogatoj orkestralnoj glazbi. Kao i u životu, i u plesu možemo s nekim biti kompatibilni ili pak ne, što nipošto ne znači da pojedinci nisu izvrsni plesači. Naprotiv.
Tango je čista energija. Često ga se pleše posve zatvorenih očiju. I iako ga mnogi stereotipno povezuju s mentalnom slikom plesača koji prilazi partnerici s ružom u ustima, "moderni tango" i dalje ima kemiju koja je gotovo opipljiva. Teško je riječima opisati ono što doživljavaju plesači na podiju, a iz Udruge Tango Argentino Pula vele da je to svojevrsni odlazak u neki drugi svijet - pravi, opuštajući zen. Ista frekvencija para stvara čaroliju koja njihovu improvizaciju pretvara u neusiljenu, ne nužno uvježbanu, pa ipak savršenu koreografiju. Ona može biti zaigrana, ali i sjetna te fluidna. Sve su to frekvencije koje se pojavljuju na čudnim mjestima i posve su nepredvidive, baš kao što je i sama umjetnost.
Uz to, ples općenito izvrsno vježba mozak i razvija nove neuronske veze upravo zato što zahtijeva brze reakcije - kako na partnera, tako i na okolinu na podiju. To postaje pravi izazov, a uloga lidera u tangu je tu posebno izražena. Međutim, pravi lider, saznajemo, itekako pušta slobodne figure svojoj partnerici kako bi ona u potpunosti izrazila svoju kreativnu improvizaciju. Možda upravo u toj slobodi i povjerenju leži prava čar tanga.
Milonga kao lijek za digitalnu otuđenost
Ono što argentinski tango izdvaja iz mora drugih plesnih izričaja jest činjenica da on nije puka koreografija ili set naučenih koraka. Valentina Roce Stipanov iz udruge objašnjava kako njegova najveća posebnost leži u tome što on predstavlja duboki oblik komunikacije.
- U tangu ne učimo samo korake, nego i kako slušati glazbu, osjetiti partnera, održavati ravnotežu i reagirati u trenutku. Svaki ples može biti drukčiji jer se ne oslanjamo samo na unaprijed uvježbanu koreografiju, već i na ono što se događa između dvoje ljudi na plesnom podiju.
Posebno mjesto u ovoj kulturi zauzimaju milonge - legendarne tango večeri na kojima se pleše, druži i spaja ljude najrazličitijih životnih iskustava i profila. Upravo na tim isplesavanjima tango izlazi iz okvira običnog tečaja i postaje prostor za rađanje novih prijateljstava. U današnjem vremenu, u kojemu je većina ljudske komunikacije posredovana hladnim ekranima mobitela, tango nudi topao i rijedak protuotrov.
- Tango nam daje priliku da nekome posvetimo punu pozornost, budemo prisutni u trenutku i komuniciramo bez riječi, naglašava Valentina.
Mnogi se pitaju možemo li mi, koji ne pripadamo južnoameričkom podneblju, uistinu osjetiti tu duboku emociju, prepoznatljivu sjetu i divlju improvizaciju koja odlikuje tango. Pulska iskustva potvrđuju da tango ne poznaje geografske granice.
- Vjerujemo da tango nije rezerviran samo za ljude koji su odrasli ili borave u Argentini. Iako ima duboke kulturne korijene i vlastitu glazbenu tradiciju, njegove emocije mogu razumjeti ljudi iz različitih dijelova svijeta. Tango u Buenos Airesu je priča za sebe i svaki pravi tanguero želi osjetiti kakav je, ali na svakom isplesavanju, druženju ili milongi proživljavamo sličnu atmosferu koja nas podsjeća baš na Argentinu, pojašnjava naša sugovornica. Kako bi tu širu kulturu dodatno približili Puležanima, udruga u Rojc sustavno dovodi renomirane inozemne učitelje, plesače i glazbenike.
Utišati um i pustiti tijelo da govori
Jedan od najvećih i najzanimljivijih izazova za svakog početnika jest kako - utišati misli. Suvremeni čovjek, naviknut da sve drži pod strogom kontrolom uma, na prvim satovima pokušava sve razumjeti glavom. Valentina se slaže da je to jedan od najvećih izazova na samom početku.
- Kada dođemo na prvi sat tanga, često pokušavamo sve razumjeti glavom: gdje staviti nogu, kako prenijeti težinu, što slijedi nakon kojeg koraka i jesmo li nešto pogriješili. Pritom se lako dogodi da se toliko usredotočimo na tehniku da zaboravimo uživati u plesu. Tango nas postupno uči da ne moramo sve unaprijed znati i kontrolirati. Važno je slušati glazbu, osjetiti vlastito tijelo i naučiti komunicirati s partnerom. To se ne događa preko noći, nego kroz praksu i iskustvo. U tangu istodobno treniramo tijelo i um. Razvijamo ravnotežu, koordinaciju, pamćenje i sposobnost donošenja odluka u trenutku. S vremenom pokreti postaju prirodniji, a sve više prostora ostaje za glazbu, improvizaciju i uživanje u samom plesu.
U tangu se ono najvažnije zapravo ne vidi izvana. Plesni partneri neprestano razgovaraju kroz zagrljaj, držanje tijela i suptilne promjene težine. Da bi ta tiha, intuitivna komunikacija funkcionirala, potrebno je istodobno biti svjestan sebe i otvoren prema drugoj osobi. Valentina ističe kako se ne radi o tome da jedna osoba slijepo dominira, a druga je pasivno prati, nego o zajedničkom stvaranju plesa.
- Kada se plesači dobro povežu, pokreti mogu biti skroz spontani. Tada se više ne razmišlja o svakom pojedinom koraku, nego se zajedno prati glazba i odgovara na njezine promjene. Upravo ta kombinacija povjerenja, pažnje i improvizacije daje tangu posebnu dubinu. Ponekad je upravo ono što se ne vidi izvana najvažniji dio plesa: osjećaj da ste s drugom osobom u istom trenutku, da slušate istu glazbu i da bez riječi stvarate nešto zajedničko, ističe.
Plesni "sveti gral"
U krugovima plesača argentinski tango s razlogom uživa reputaciju jedne od najzahtjevnijih disciplina, svojevrsnog plesnog "svetog grala". Valentina pojašnjava da je ovaj izričaj zahtjevan upravo zato što u jednom trenu objedinjuje nevjerojatan broj različitih elemenata.
- Plesač mora slušati glazbu, održavati ravnotežu, kontrolirati pokrete, komunicirati s partnerom, pamtiti obrasce kretanja i istodobno donositi odluke u trenutku. Sve se to događa dok se par kreće po plesnom podiju zajedno s drugim plesačima. Vrlo je zahtjevan tehnički i potrebno je određeno vrijeme da bi razvili dobru posturu te postali dovoljno samouvjereni u svoje pokrete da bi ih intuitivno koristili. Također, za razliku od plesova u kojima se velik dio plesa temelji na unaprijed naučenoj koreografiji, u argentinskom tangu mnogo toga nastaje kroz improvizaciju. Nije dovoljno naučiti određeni niz koraka; potrebno je razumjeti kako ih povezati s glazbom i partnerom, podučava nas ona.
Upravo zato tango za mnoge postaje cjeloživotni osobni izazov i ambicija. On ima predivnu osobinu da se ne može prerasti. Što više učite, napominje Valentina, to više otkrivate prostranstva koja tek trebate istražiti:
- Uvijek postoji nešto novo što možete razumjeti, osjetiti ili pokušati izraziti kroz ples. Ali možda je upravo u tome njegova najveća privlačnost: nikada ga ne morate potpuno savladati da biste u njemu uživali. Možete biti početnik i već doživjeti lijep ples, a možete plesati godinama i još uvijek otkrivati nove detalje.
Ono što članove pulske udruge najviše drži na okupu jest spoznaja da tango nikada nije samo individualni napredak ili puko savladavanje tehnike u četiri zida dvorane. Kroz njega se ulazi u jednu veliku, toplu globalnu obitelj.
- Važno je i to da tango nije samo individualni napredak. Kroz njega postajemo dio zajednice, upoznajemo ljude, putujemo na festivale, posjećujemo milonge i dijelimo iskustva s plesačima iz drugih gradova i zemalja. Tako ples postaje mnogo više od hobija, s puno poleta zaključuje Valentina.
Što je Tango Argentino
Ovaj strastven, dramatičan i duboko emotivan ples nastao je krajem 19. stoljeća u siromašnim četvrtima Buenos Airesa i Montevidea. Ono što ga razlikuje od klasičnog, balskog tanga jest činjenica da je autentični argentinski tango ples čiste improvizacije i duboke povezanosti između dvoje plesača.
Ples je to improvizacije i komunikacije, gdje nema unaprijed naučene koreografije. Temelji se na jasnoj, ali suptilnoj komunikaciji. Tradicionalno, jedan partner vodi - kreira prostor i predlaže korak, a drugi prati. Danas su te uloge fluidnije, ali princip "razgovora" tijelima ostaje isti. Zagrljaj je srce tanga. Može biti zatvoren - bliski kontakt prsima o prsa - ili otvoren, s više prostora, ali uvijek pruža osjećaj sigurnosti i prisnosti.
Glazba argentinskog tanga odražava melankoliju, čežnju i strast doseljenika koji su ga stvorili. Glavni instrument je bandoneon - vrsta harmonike specifičnog, sjetnog zvuka. Najpoznatija imena u povijesti tango glazbe su skladatelj i pjevač Carlos Gardel te revolucionar modernog tanga Astor Piazzolla.
Argentinski tango nije samo scenska umjetnost, već prije svega društveni ples. Mjesta na kojima se tango pleše zovu se milonge. Na milongama vrijede posebna pravila ponašanja (kodifikacija), od kojih je najpoznatiji Cabeceo - tradicionalni način pozivanja na ples pogledom i laganim kimanjem glave s udaljenosti, čime se izbjegava neugodnost odbijanja.
Zbog svoje povijesne važnosti, jedinstvene glazbe, poezije i plesnih pokreta, UNESCO je 2009. godine uvrstio argentinski tango na popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Kako postati dio pulske tangueros zajednice
Za sve sugrađane koji žele zakoračiti u strastveni svijet ovog latinoameričkog plesa i postati dio pulske tangueros zajednice, Udruga Tango Argentino Pula satove održava u Društvenom centru Rojc prema redovitom tjednom rasporedu. Početna grupa svoje termine ima svakog ponedjeljka i četvrtka s početkom u 20 sati, dok naprednije skupine svoje sate dogovaraju izravno s voditeljima, ovisno o stupnju predznanja i svladanim tehnikama.
Najveći angažman u udruzi imaju: Igor Bonašin, predsjednik udruge, Tonka Diković, Iva Peršić, Maja Bodiš i ostali vrijedni članovi. Početni tečaj utorkom i četvrtkom podučavaju Ena Krožnjak i Bojan Modrušan, a napredni utorkom Valentina Roce Stipanov i Stefan Zeidler.
Uz redovitu tjednu nastavu, udruga vrlo često organizira i posebna vikend događanja, seminare te intenzivne radionice s gostujućim stranim maestrima, s posebnim naglaskom na vježbanje muzikalnosti i plesne tehnike. Ti se stručni seminari i radionice obično odvijaju prema posebnom rasporedu subotom i nedjeljom u popodnevnim terminima. Kada su na rasporedu milonge - tradicionalne i opuštene plesne večeri namijenjene isplesavanju i druženju - one se uobičajeno održavaju subotom u večernjim satima.
Umjesto umirovljeničkog broda izabrao – plesne cipele
Premda za plesne tečajeve standardno veći interes tradicionalno pokazuju dame, 75-godišnji Stanko Miletić prkosi stereotipima. Argentinski tango intenzivno pleše već tri godine, no njegova strast prema plesnom podiju traje znatno dulje - standardne plesove u stopu prati već dvadeset i dvije godine. Na naše pitanje zašto je među svim stilovima izabrao baš tango, Stanko odgovara s osmijehom:
- Svi ostali plesovi su me s vremenom već pomalo zasitili. Tango je posve poseban jer ga učiš cijeli život, u njemu se stalno i neprekidno nadograđuješ. U ovim mojim godinama čovjek ponekad jedva stabilno stoji i na dvije noge, a ovdje u tangu, tehnički gledano, treba gotovo cijelo vrijeme balansirati i stajati na samo jednoj, šali se ovaj vitalni umirovljenik.
Međutim, osjećaj koji tango pruža na podiju je neprocjenjiv, odmah ozbiljnijim tonom domeće Stanko, prisjećajući se svojih plesnih početaka u koje ga je uvela supruga. Pitala ga je, naime, što planira raditi kada jednom ode u zasluženu mirovinu.
- Moja prvotna ideja bila je da kupim brod i odem na more, no supruga mi je duhovito odgovorila da ću za kilogram ribe na ribarnici uvijek imati novca, ali da radije izaberem ples. Prihvatio sam njezinu ideju prije te dvadeset i dvije godine. Umalo sam na samom početku i odustao, misleći da sam već tada u ozbiljnim godinama, a oko mene u dvorani sve sami mladi ljudi. Plesao sam sa svojom suprugom, a nakon što se ona, nažalost, razboljela, ja sam čvrsto odlučio nastaviti i taj dio života više ne bih pustio ni za što. Ovdje sam uvijek u mlađem, poticajnom društvu, pa se iskreno i sam osjećam jednako mlado, barem dok se na kraju večeri ne upale svjetla u dvorani, s puno duha komentira Miletić.
Druženje s pulskim tanguerosima u Rojcu za njega je, kaže, čisti i nepatvoreni užitak, zbog čega je na satovima uvijek redovit i savršeno točan.
- Što bi me uopće moglo spriječiti da dođem?, poručuje Stanko, kojemu je ples postao najdraža zanimacija u mirovini. Njegova plesna vještina i predanost otišle su toliko daleko da je u jednoj drugoj plesnoj školi danas aktivan čak i kao asistent, dokazujući kako prave obiteljske vrijednosti, radost življenja i plesni koraci ne broje godine.
