Nije bitno kako ćeš pasti u životu - sigurno ćeš pasti jer život je takav. I kad si dolje, na koljenima, nema predaje - kako bi rekli boksačkim žargonom - dok ne izbroje do deset, digni se gore, digni gard, na konopima si, opet si dole, padaš... Bitno je da te u jednoj rundi ne sruše tri puta, jer tada sudac svira kraj. A većina ljudi oko nas su takvi, izgledaju kao da dobivaju batine i da ne znaju dignuti ruku da se malo zaštite. I ne znaju ići u napad. Ma to je tvoj život, svaki kopun rine malo naprid, iskoristi tu inerciju i napravi nešto pozitivno u životu!

To je ono što me najviše smeta, te glave u pijesku, svi se nešto žale... Nema plakanja! Život je prekrasna avantura, samo moraš imati ruke gore, svako toliko nešto što te strese i ideš dalje, govori Zoran Todorović Todor, frontman pulskog punk rock sastava Antitodor koji ove godine obilježava 30 godina od osnutka velikim koncertom 25. srpnja u dvorištu Društvenog centra Rojc, a slavlje je popraćeno dolaskom posebnih gostiju - na pozornici će im se pridružiti F.O.B., zatim bivši članovi Antitodora, te Todorov prvi bend iz 1979. godine, VIS Plakati, koji će se ekskluzivno okupiti za ovu priliku.

(Snimio Marko Hajdarović)

Vječiti optimist

Vječiti optimist i neiscrpne energije, Todor danas ima 60 godina života, i nema nikakve namjere stati.

- Kako volim reći - imam 18 godina života, i 42 godine iskustva. Svima nam se dešavaju svakakve situacije u životu, ali dajte ljudi, dignite glavu gore, ne znam zašto svi hodaju naokolo kao mali zombiji. Energija je ono što nas vuče, jer netko će te možda i povući, ali dalje moraš sam. Primjerice, ako ti se ugasi auto, netko će ti pogurati auto da kreneš opet, ali nitko neće umjesto tebe sjesti za volan i voziti. Imamo prevelike ciljeve, svi sanjamo neke tuđe snove, a zapravo sanjamo o nečemu što nam je civilizacija nametnula, što je totalno glupo... Slušao sam neku curu kako priča da bi htjela bazen, neki luksuzni auto, kućerinu... a ja je pitam - o čemu si sanjala kad si imala 10 godina? A ona kaže - htjela sam novu lutku. Pa jesi li je kupila? Nije ju kupila. Pa kupi si je sad, to su tvoji snovi, nije tvoj san imati bazen, Mercedes i još štošta. I zbog takvih situacija je velika većina ljudi nesretna. Najlakše je gledati u mobitel i skrolati tuđi život. Treba živjeti svoj život, a ne gledati ga preko ekrana. Ljudi bi željeli previsoko skočiti, a ne mogu toliko, slikovito priča Todor o svom pogledu na život, a o svom pogledu na život pjeva i u svojim pjesmama.

- Jedna od pjesama Antitodora koju publika uvijek traži je "Snovi" - pjesma koja govori o tome da moraš živjeti svoje snove, da učiniš sve da bi ostvario te svoje snove, jer bez njih - to nisi ti. I kad na koncertima vidim te klince koji još uvijek ne znaju što bi u životu, uvijek ih potičem da se pokrenu, da se probude, da naprave za sebe upravo ono što žele. Radije budi loš original, nego dobra kopija, kaže Todor, koga smo pitali što se priprema za obljetnički koncert - tri desetljeća Antitodora.

- Bit će to to super - na pozornici će nam se pridružiti svi bivši članovi grupe. Antitodor je jedna velika obitelj, i ne samo mi, svi ti klinci koji su dolazili na naše koncerte i koji su odrasli uz naše koncerte - svi su oni dio naše obitelji. Volim čuti što misle, čega se boje, što žele od života... Mogu im dati savjet, makar im uvijek govorim da me ne slušaju, jer svi odgovori na njihova pitanja su u njihovoj glavi, poput punk misionara i kroz pedagošku prizmu pojašnjava Todor.

(Snimila Nina Ljubić)

- Rekao mi frend - Todore, ti si više hipik nego punker. Ma ja bi sve završio s osmijehom, na nekakav normalan način... Baš smo neki dan pričali o ratu. Nikad ne ratuju ljudi, ne ratuju narodi, ratuje politika. Zamisli da se nađu sad dva predsjednika država koje ratuju i kažu - ajde dosta, ajmo se zagrliti i završiti s tim sranjima. Nije mi jasno zašto se ljudi kolju, mrze, ubijaju... Ja ne mrzim nikog. Pa ni one najgore. Zapravo, njih mi bude žao, kaže Todor. No, vraćamo se 30 godina unatrag - zanimalo nas je kako je izgledala ta prva proba - naime, Todorov prvi bend je bio VIS Plakati, 1979. godine.

- Probe smo imali u stanu, točnije u jednoj sobi u kući koja je bila malo iznad škole Vidikovac, iliti nekadašnje 43. Istarske divizije. Tamo su živjeli braća Dule i Braco, naš gitarist i bubnjar. Oni su već nešto sviruckali bez mene, i ja sam uletio nakon nekoliko mjeseci. Moj kum Marjan svirao je gitaru, i na probama bi se ukopčao u gramofon Tosca 10, na kojoj se morao vrtjeti onaj dio na koji se stavi ploča da bi funkcioniralo, pa se iz toga kopčao u neki zvučnik. Jednom je uzeo šperploču promjera dva s dva metra, i na cijeloj šperploči izbušio rupe za ne znam koliko, sto zvučnika, namontirao je sve zvučnike koje je imao. Ukopčao se u to i oduševljen je bio da to funkcionira! I moj brat mu na to kaže - ma pojačaj to do kraja, i Marjan pojača, lupi po gitari, i sve opne od zvučnika su eksplodirale! Ostao je raditi samo najmanji zvučnik... ma dobro je, super je to zvučalo. Dule je svirao na kantama od Jupola, i imao je poklopac od pinjate vezan sa špagom, to je bila činela. I svaki put kad bi lupio "činelu", to je letjelo po cijeloj prostoriji, odmah smo sklanjali glave da ne stradamo.

Nakon nekog vremena uspjeli smo kupiti i prvu opremu - Amati bubnjeve, gitaru Melodija Mengeš i bas Jolana. Prvo gitarsko pojačalo išli smo ja i moj kum Marjan Kožarski kupiti u Elektromaterijal u Flanatičkoj ulici, tamo gdje je danas Flanatik centar. Bilo je to negdje 1979. ili 1980. godine, a pojačalo je bilo Rudi Čajavec od 50 vati. Tamo smo inače kupovali ploče, a prodavali su i televizore i druge stvari.

Tada nisu mame i tate vozili kao danas kad je nešto trebalo, tako da smo Marjan i ja to pojačalo Rudi Čajavec gurali do Korza, onda smo ga ukrcali u autobus, i došli na probu. A kad ono - pojačalo nije imalo distorzije, nije imalo ničega! Ali to je bilo prvo gitarsko pojačalo i bilo je fenomenalno. Pomalo smo skupili novce i kupili opremu, i onda smo se raspali, bila je do 1981. godina, kaže Todor, te se prisjetio da su tada u prostoriji s njima svirali i KUD Idijoti.

- Kako smo vježbali u stanu, smetali smo svima - susjedima, školi... ali fora je bilo što su svi iz škole dolazili gledati nas na prozoru. Svi klinci su znali pjesme napamet, baš je bilo fora. Tada je nastala i pjesma "Patike", koju i danas sviramo, prisjeća se Todor. A koje su se patike tada nosile?

- Pa Astra Converse, svi smo nosili Conversice. To, i zepe, one za nonice, veli Todor. VIS Plakati su 1981. godine prestali svirati, a Todor je s svirao s raznim glazbenicima, ali nije "kliknulo".

- Godine 1996., pokojni Alex Bijažić me zvao i rekao - Todore, ajmo napraviti cover band, svirat ćemo punk. Naravno, ništa od toga, jer sam došao na probu s dvije nove pjesme. I probali smo - i bile su dobre. Pitali su me - možeš još? Ma idemo još. I to je to.

Jako puno ljudi se izmijenilo kroz godine u Antitodoru. Uvijek se zezam da je pola njih u Njemačkoj, neki više ne sviraju, drugima se ne da, ovaj bi svirao za šolde... a takvima kažem - ako ćeš svirati za pare, idi sviraj na svadbe, kaže Todor.

Prvu postavu Antitodora, te 1996. godine, uz Todora koji je na vokalu od starta do danas, činili su još Aleks Bijažić i njegov brat Picek, te Čongi i Veco. U drugoj postavi svirali su Sale, Vlado, Andrija i Džajo, u trećoj Suhi, Vlado, Robac i Andrija, u četvrtoj Helidon, Banila, Robac i Andrija, i u aktualnoj, petoj postavi su Joca, Dino, Vini i Dodo. Bilo je tu još ljudi koji su odsvirali po nekoliko koncerata, ali, kako kaže Todor, ovo su ljudi koji su najduže bili u bendu i sudjelovali na snimanju albuma.

- Punk je osamdesetih imao svoj procvat, i tamo negdje do 1986. - 1987. punk scena za totalno zamrla, nije bilo punkera. I negdje početkom devedesetih, masu punkera se diglo u Puli, tako da smo taman uletiti u najbolje vrijeme, kad je scena bila baš jaka, i bilo je fenomenalno. Svirali smo svuda - svirali bi za pjat fažola i dvi bire, ali nema veze, samo da sviramo. Prvu svirku smo imali na festivalu Monteparadiso na staroj tvrđavi na Vidikovcu 1996. godine. Prije toga smo izdali demo s četiri pjesme, na kazeti, i kad smo došli na koncert - svi su znali te pjesme! Tada nije bilo YouTubea, Spotifyja, nije bilo ničeg, tako da nam je bilo nevjerojatno da svi znaju naše pjesme, kaže Todor. Na tom festivalu Monteparadiso sviralo je puno domaćih bendova, a valja istaknuti Fakofbolan, koji će i nakon 30 godina opet zasvirati s Antitodorom, ovog puta u dvorištu Rojca. Zanimalo nas je - može li se danas negdje nabaviti taj prvi EP?

- Sigurno ima, a ima na YouTubeu i snimka našeg prvog koncerta, bili smo baš klinci. Super je da kroz svo to vrijeme nitko se s nikim nije posvađao, svi smo si ostali dobri. Sad nam na koncert dolazi Vlado iz Njemačke, Robac iz Slovenije..., kaže Todor. U tih 30 godina, otkako je osnovana grupa Antitodor, svijet se radikalno promijenio.

- Je, svijet se promijenio, ali poruka punka je uvijek ista. Ljudi mi znaju reći - šta pjevaš, pa misliš li da ćeš nešto promijeniti? Moj odgovor je - pa možda i hoću. Ne radim to samo da bi se nešto promijenilo, nego kažem to jer je i meni tako lakše. Ako ništa drugo, barem sam rekao, pokušavam nešto napraviti. Sve promjene dolaze od nas samih, i promijeni sebe, pa ćeš promijeniti cijeli svijet. I to je poruka punka. Jer, što je punk? Punk je ponos, punk je stav. Kad ideš po gradu poderan, razdrapan, gledaju te kao da si zadnji, a u tim njihovim pogledima prepoznaješ njihovu malograđanštinu, njihove probleme. A ti, onako uspravan, s ramenima nazad, ideš naprijed.

Jedino što mi ide na živce kod punka, što masu njih govori da punkeri smrde, alkoholičari su i narkomani. Kao i u svakom pokretu, u svakom društvu, u svakoj zgradi ima jedan takav, tako i u punku ima takvih, ali to je samo klišej koji nema veze s punkom. Tako da punk za mene predstavlja ideju da svijet bude ljepši. Svijet bez rasizma, bez predrasuda i bez mržnje, bolji svijet u kojem smo svi jednaki. Najbolji lijek za čovječanstvo bi bio da se svi skinemo goli na mjesec dana. Prvi dan bi se skrivali, drugi dan bi makli ruke sa svojih "sramota", a treći dan bi skužili, da ispod ovoga smo svi samo ljudi od krvi i mesa, kaže Todor, koji unatoč svemu što je prošao u životu, danas pršti od pozitive. Možda je manje znano, ali bio je i hrvatski branitelj, na bojišnici u Lici.

- Netko je tada pucao u žene, djecu i starce, a ja ne bih mogao sjediti doma i da to samo promatram. Ne samo u ratu, nego i sada ne podnosim da se takvo nešto događa, i uvijek ću pomoći da se takvo nešto ne dogodi. Zbog toga sam otišao u rat. Ali ne mrzim Srbe, ne mrzim nikoga. Pa Švabe i Talijani su nam u Prvom i Drugom svjetskom ratu pobili pola Istre, i 50 godina nakon toga, su nam dragi turisti. Tragedije se neće zaboraviti, ali dosta s time. Volio bih da ne bude rata. To ne treba nikome. Volio bih da ljudi postanu pametni i da shvate da smo samo ljudi, da gledamo jedan u drugome braću i sestre i, to je to, kaže Todor, koji osim što je frontman Antitodora, i dobro znani pitur.

- Nakon prva dva razreda opće srednje škole, krenuo sam za bravara, i kako to već ide - malo sam bio na Kaštelu, pa na matineji u kinu Zagreb, pa sam se vratio, pa upisao za stolara, i na kraju završio za brodomontera i radio sam 4-5 godina u brodogradilištu Uljanik. Nakon toga sam radio kod tate od prijatelja kao pitur, i eto pitur sam cijeli život, sviđa mi se to. I to mi dobro ide. Volim šljakati, ja sam radnik. Moj nono je imao zlatnu izreku: "Ki dela čuda, ima malo. Ki dela malo, nema niš". A vrijedi i ona izreka - zaposlene ruke ne daju glavi da brine. To bi preporučio svima - nađi si delo, radi, piturivaj, trči, kaže Todor. Specijalno za koncert u Rojcu okupit će se i VIS Plakati.

- Imali smo prvu probu nakon 46 godina - znači, Dule nije držao 46 godina palice u rukama, a moj brat Neno nije držao 46 godina u rukama bas gitaru. Smijali smo se cijelu probu, bili smo ko klinci, fenomenalno! Naš Ivan Jović iz Antitodora uletit će na prvu gitaru, jer Marjan Kožarski nažalost više nije s nama. I Dodo će uletiti na par stvari, tako da će biti pola VIS Plakati, pola Antitodor.

Kad sve zbrojimo, u Antitodoru nas ima više nego Gustafa - kad dečki zbog obaveza ne stignu na svirku, imamo i naša dva gosta iz Varaždina koji nam uvijek rado uskoče, kaže Todor, kojeg smo pitali malo o diskografiji.

- Mi smo najlijeniji bend na svijetu - u 30 godina objavili smo četiri albuma. Prije dva mjeseca objavljen je spot za pjesmu "Pogledaj", imamo i novu pjesmu s Alenom Vitasovićem i Elis Lovrić "Djeca zemlje" za koju uskoro snimamo spot, a do kraja godine voljeli bi objaviti novi album na CD-u, a probat ćemo i na vinilu. Radni naslov će biti "Smrt turizmu, sloboda narodu", veli Todor, kojeg smo pitali - s obzirom da je cijeli život u glazbi, svira li neki instrument?

- Sviram gitaru, na jednoj žici, i to jako loše! Ljudi mi obično ne vjeruju kad im to kažem, jer ja radim tekstove i melodiju, a onda cijeli bend radi aranžmane. A kako objasnim ljudima što trebaju svirati? Teško! Zapravo, nikad me nije zanimalo da naučim svirati neki instrument, kaže Todor. Inače, Todorov brat Neno jest frontman pulskog rock benda 052, pa nas je zanimalo je li još netko u njihovoj obitelji bavio se glazbom.

- Nitko nije bio glazbenik. Ustvari, brat od mog noneta, Danilo Miljevac, bavio se opernim pjevanjem. Otišao je u Francusku kao mladić, i tamo je pjevao opere i operete. On mi je usadio ljubav prema operi, i klasičnoj glazbi općenito, tako da često volim u autu slušati i primjerice Bacha, a i druge vrste glazbe, slušam sve što mi se sviđa. Odrastao sam na rock glazbi, obožavam Jethro Tull, Black Sabbath, Ozzy Osbourne, Freddie Mercury i David Coverdale su mi najbolji vokali na svijetu. Inače moj brat dobro svira gitaru, i on isto radi sve pjesme za grupu 052, kaže Todor. A zašto ime benda Antitodor?

- Rekao je Alex - ajmo se zvati Todor i Antitalenti, a ja sam pak odgovorio - ajmo se zvati Antitodor i talenti. Talente smo izgubili negdje po putu, a Antitodor je ostalo, i sviđa mi se, objašnjava Todor, kojeg smo pitali koji su mu najdraži koncerti.

- Meni najdraži koncerti? Zadar, ispred neke zgrade, bilo je to nezaboravno. Nakon toga nismo svirali u Zadru dvadesetak godina, i svirali smo ove godine. Kakav connection! Ma svuda je lijepo, dođeš u Novi Sad ili Beograd, i makar si tisuću kilometara daleko od kuće, stotine ljudi pjevaju tvoje pjesme - to se ne može s ničim usporediti. Bilo je puno odličnih koncerata - u Koprivnici kad smo svirali na Rock Liveu, Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja mi je rekao: "Jarane, Antitodor kad završi koncert, fajrunt, svi kući, nema više. Ma tko će ovako svirati nakon njih?!?". A govorim ja njemu - Sejo, pa možete i vi tako, a on odgovara: "Ja to radim svaki vikend, a ti tri koncerta godišnje!".

Ljudi me pitaju zašto ne sviramo češće - ali mislim da bi se ta energija izgubila da sviramo stalno, a to onda nije gušt. Ovako sviramo 10 - 15 koncerata godišnje gdje želimo, od festivala za 5.000 ljudi do koncerta za 70 ljudi. Volim tu povezanost s publikom, volim te moje male punkere, jer su drugačiji, originalni su, kaže Todor, koji kroz svoju glazbu prenosi snažnu poruku.

- Prije desetak godina svirali smo na jednom humanitarnom koncert u Uljaniku za pomoć jednoj bolesnoj curi, i nakon naše svirke prišao mi je čovjek od sedamdesetak godina u odijelu s kravatom, bio je to barba od te cure, koji se zahvalio na organizaciji koncerta. "Znate, nikad nisam volio punk i punkere. Starija sam generacija, mi smo ti rockeri, hippie generacija, i taj punk uvijek je bio malo stran, i moja greška je bila u tome što nikad nisam poslušao što ti punkeri žele reći. Prvi put u životu sam pogledao koncert punkera, i poslušao o čemu pjevate. Mislim da sam do sada griješio, i hvala vam što ste promijenili svijet", rekao mi je taj čovjek, kaže Todor. Kroz dva sata razgovora uz kavu prošli smo pregršt tema, a naravno nisu izostale ni dobro znani vicevi i duhovite zgode i pričice - jer ono što Todor priča na njegovim "antistand up" showovima nije izrežirano - Todor je takav stalno i uvijek. A kako je pak to krenulo?

Velki humanitarac

- Do svoje pete godine živio sam s obitelji u Pazinu. I moja stara je radila u butigi PPK Pazin. Krenuo sam u vrtić, i tada su u Pazinu bila dva auta, od kojih je bio jedan fićo, ali u kvaru. I tako sam kao klinac od tri godine, kad bi završio vrtić, išao do stare u butigu. Je rekla stara - prije toga biš prošao kod mesara, tamo si ispričao tri vica, pa bi ti dali kus kobasice da grizeš, pa si išao u robnu kuću, tamo si nasmijavao žene s vicevima, onda bi ti dali neku igračku, i onda biš došao u butigu, tamo nasmijavat žene koje su dolazile meni u butigu. U biti, ja cijeli život meljem, tako da je to moj stand up.

A "službeni" stand up se dogodio slučajno - kad sam Mirku Mocku farbao Rock Caffe, tamo je bio mikrofon, i rekao sam mu da upali mikrofon, i zapravo sam odradio stand up za sve majstore koji su tamo bili. Mocko je odmah rekao - "Todor, šta bi mogli to odraditi i za publiku?". Pa naravno da može! I tako je u četvrtak bio i službeni stand up u Rock Caffeu, makar nisam ništa spremio za to, i tako je krenulo.

A prije toga sam imao na Radio Maestralu emisiju u kojoj sam bio Šjor Tulio, a imao sam i par nastupa kao Šjor Tulio i Barba Šurle, obukli bi se ko Istrijani u šporki trliš od Uljanika, uzeli harmoniku, i pričali smo na istrijanski - nije to bio stand up, ali je bila dobra fora.

Danas stand upove radim samo humanitarne. Imam sve što mi treba u životu - krov nad glavom, vatru na ognjištu, pun tanjur, tako da ne želim za to uzimati novac. Ali imam mogućnost da nekome pomognem, i da nekome možda promijenim život. Sjevenoamerički indijanci imaju najljepšu poslovicu na svijet, i to mi je nit vodilja u životu - ako želiš napraviti nešto za sebe, pomogni drugome. To mi je fenomenalno, kaže Todor. I iako nema redovne stand upove, Todor, koji je oduvijek veliki humanitarac, i dalje zabavlja ljude svojim duhovitim dosjetkama u videima na Facebooku.

- Kad smo svirali u Čakovcu, rekla mi ekipa: "Ej, kad buš bacil onaj poljoprivredni video neki?". Ma to ja ne pripremam, nego mi uvijek nešto padne na pamet kad radim nešto oko kuće. Recimo, onaj video za istarsku meditaciju - nešto sam radio, i otišao sam u kuću i obukao hlače i bodi od žene, i samo sam joj dao telefon i rekao - molim te snimaj me. I to je to. A kad me pitaju kad će sljedeći video - pa kad mi dođe, ne planiram, uglavnom me uhvati inspiracija kad nešto radim. Imam par projekata, sad sam si kupio gong preko Temua, napravio sam nosač za gong, sad moram piturat..., kaže Todor, koji je poznat i po zanimljivim outfitima, pa smo ga pitali gdje nabavlja odjeću. A valja primijetiti i modni detalj - zihericu u uhu.

- Imam frendicu koja je krojačica, kupim materijal koji mi se sviđa, i ona mi to sašije. Nažalost, današnja moda i odjeća koja je u butigama su katastrofa, tako da ako želiš nešto drugačije, onda treba sve šivati. Mislim da sam veliki sretnik što sam živio osamdesetih, tada je bio peak čovječanstva - moda, glazba, književnost i najmanje ratova, kaže Todor.

Povezane vijesti

• Prvi put u Puli multinacionalni bend Algiers
• RADIO ROJC LIVE SESSIONS Nastupaju nemanja, Seine, Katanec i Grobenski
• Puna tri desetljeća Antitodora! Uskoro veliko slavlje uz Fakofbolan i povijesni povratak VIS Plakata