Odlikovano 45 sugrađana
Svečani prijem u Coworking centru povodom Nacionalnog dana darivatelja krvi
(Jelena Milović)
Jučer je u prostorima Coworking centra Pula svečanim prijemom dostojanstveno obilježen Nacionalni dan darivatelja krvi. Odličja za svojih 55, 75, 100, 125 i 145 darivanja te večeri primilo je 45 naših sugrađana, nevidljivih heroja koji hodaju među nama. Među njima je i troje istaknutih humanista koji su nam prenijeli svoje neposredne dojmove, ali i otkrili duboke, intimne razloge zašto su izabrali baš ovaj plemeniti put.
Jedan od njih je i Kemal Šabić, koji zbog svojih godina više ne može aktivno davati krv, ali je kroz desetljeća, još od služenja vojnog roka, dragocjenu tekućinu darovao čak 150 puta.
- Danas bih sva moja darivanja posvetio pokojnoj supruzi koja je preminula prije nepunih godinu dana. Ona mi je u tome uvijek davala bezrezervnu podršku i dobro me hranila da bih to uopće mogao činiti. Ponosan sam na to. Ne gledam na vjeru, boju ni naciju, tko sam ja da nekoga prosuđujem? Drago mi je da mogu pomoći jer mi smo samo prolaznici na ovom svijetu, poslao je skromnu, a nevjerojatno snažnu poruku gospodin Šabić, opisavši na najljepši način veličinu tog čina.
Upravo je čisti, nepatvoreni altruizam odlika kojom se ovi ljudi s pravom mogu podičiti. Poznavajući činjenicu da mnogi sugrađani danas žive upravo zahvaljujući nečijoj darovanoj krvi, ove humane ljude ispunjava posebnom, dubokom radošću.
Od mladenačkog 'filma' do više svrhe
Gospodin Samir Korman krv je u svom životu dao velikih 125 puta.
- Dok ide, ide, i dok nas zdravlje služi, darivat ćemo krv. Osim toga, na ovaj način odmah znamo i kakva nam je krv, našalio se Korman, aludirajući na činjenicu da se zdravlje darivatelja prilikom svakog čina redovito i strogo kontrolira. Motivacija mu je, kaže, posve istovjetna kao i prvoga dana, no promjene su vidljive u samoj perspektivi.
- Kad sam tek počinjao kao mlad, imao sam neki posve drugi 'film' u glavi, a sada je to preraslo u plemenitu naviku i duboku svijest o tome koliko konkretno pomažemo. Sve to u konačnici ima jednu puno višu svrhu, ističe Korman.
Kako je opće poznato da dame, zbog specifičnosti organizma i biološkog ciklusa, imaju rjeđu mogućnost darivanja krvi - svaka četiri mjeseca, velika brojka od 75 darivanja, koliko je skupila gospođa Mirjana Benčić, respektabilna je i zadivljujuća u svakom pogledu.
- Uporna sam i iznimno mi je drago što sudjelujem u ovome, tu se ništa nije promijenilo od prvog dana. Prvi put sam otišla na akciju jer su išli doslovno svi iz mog okruženja. Međutim, ja sam se zadržala, stvorila disciplinu i kontinuitet. Nikakvih tegoba nemam, pa čak povremeno imam osjećaj da mi sam organizam traži da to učinim, podijelila je s nama gospođa Benčić, dok smo se kroz razgovor svi zajedno složili kako se zbog ove plemenite navike darivatelji zapravo osjećaju znatno mlađima.
Najsvjetliji program pulskog Crvenog križa
Da je riječ o jednima od najvećih, a istovremeno najskromnijih junaka u našem društvu koji svojim nesebičnim činom doslovno doniraju dio sebe kako bi spasili nepoznatog čovjeka, podcrtala je ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Pula, Jasna Vekić.
Naša se zajednica ovih ljudi nažalost često sjeti samo prigodničarski ili u trenucima kada nam je krv hitno potrebna za operacije ili nakon nesreća. Tek se tada zapravo shvati koliko su nam oni bazično potrebni. Oni redovno daju krv svaka tri ili četiri mjeseca, a kada ih izvanredno zovemo, bez oklijevanja se odazivaju. To su pravi, istinski humanisti, a ovo je jedan od najljepših i najsvjetlijih programa našeg Crvenog križa. Inače su naše svakodnevne aktivnosti primarno povezane s nesrećama i izvanrednim situacijama, no danas se možemo širokog i punog srca zahvaliti našim donatorima na ovako svečan način, poručila je ravnateljica Vekić.
