Dok je Pula, s južne strane, praktički iskoristila svoj prostorni potencijal i nastavlja se širiti na području koje gravitira zaobilaznici, mnogi su drugi dijelovi grada s velikim potencijalom razvitka, poput Vallelunge, gotovo zaboravljeni. Zona u kojoj su se smjenjivale vojske nekoliko država danas je postala civilna. Očišćena je od mina, ali ruine su ostale.

Tek treba utvrditi treba li i kako obnoviti vojne ruine (snimio Milivoj MIJOŠEK)

Pulski gradonačelnik Filip Zoričić najavljuje velike planove u ovoj zoni u kojoj bi, ponovio je više puta, trebao zaživjeti inovativni, IT sektor. Kako Vallelungu zamišlja 2030. godine? Na to pitanje postavljeno Zoričiću odgovorili su iz gradskog Odsjeka za informiranje. Kažu da na tom području ne vide novu Silicijsku dolinu, ali žele raditi na vlastitim resursima, posebnostima i prednostima te pritom koristiti tehnike poslovnog planiranja u suradnji s privatnim sektorom.

"Vallelunga predstavlja jednu od značajnijih brownfield lokacija na području grada koja je danas neiskorišten potencijal, a istovremeno predstavlja iznimno vrijedan prostorni resurs s mogućnošću razvoja u atraktivni dio grada i time doprinijeti samoj urbanoj obnovi Pule. To bi se područje obnovilo kao multifunkcionalan prostor s popratnim sadržajima kao što su sport, rekreacija, kulturni i ostali sadržaji javnog interesa.

Obnoviti napuštene zgrade

Konačna rješenja planiranju se razvijati u suradnji s lokalnim društvom arhitekata, pulskim sveučilištem te predstavnicima IT sektora. Korisnici bi bili znanstvene obrazovne institucije i drugi dionici, a suradnja sa znanstvenim institucijama nužan je uvjet za rad u inovacijskom centru.

Arhitekt Emil Jurcan

Pulski inovacijski centar (PIC) koji bi se nalazio na području Vallelunge pružio bi pozitivno okruženje za istraživače, start-upove, spin-off tvrtke, nomade za razmjenu iskustva i znanja koji stvaraju plodno tlo za nove ideje", kažu u gradskoj upravi. Intencija je, vele, obnoviti napuštene građevine koje se nalaze na tom području, a koje su u državnom vlasništvu.

Cilj je, napominju iz Komunalne palače, stvoriti živahnu i urbanu inovacijsku četvrt, novo mjesto unutar grada. "Naglasak pulskog PIC-a su inovacija, ljudski kapital, infrastruktura, napredna industrija. Uz inovaciju kao jasan pokretač gospodarskog rasta i proizvodnje, centar će se značajno posvetiti privlačenju inovativnih istraživačkih institucija, komercijalizaciji istraživanja i razvoju inovativnih tvrtki", podcrtavaju iz gradske uprave. Pritom navode da će primarna područja inovacija PIC-a, među ostalim biti usmjerena na "green maritime, green tech i organsku proizvodnju hrane u suradnji s lokalnim dionicima".

"Urbana obnova je, uz urbanu rekonstrukciju i urbanu rehabilitaciju, najčešći opći naziv koji se rabi za dugogodišnju sustavnu preobrazbu napuštenih dijelova grada. To su procesi koje je većina europskih gradova započela prije 30-40 godina i sada su u završnoj fazi, a u Puli bio to bio prvi pokušaj obnove takvoga tipa.

Na području Vallelunge primijenili bi se modeli obnove, sanacije, revitalizacije, regeneracije, rekonstrukcije i rehabilitacije koji se mogu koristiti zasebno na razini obnove zgrada ili na razini obnove dijela grada. Sve građevine podignute na tom području u drugoj polovici 19. i prvoj polovici 20. stoljeća svrstane su u kategoriju 3 vrijednosti graditeljskog nasljeđa grada Pule", objašnjavaju iz Grada.

Multifunkcionalna zona

To pak znači da je riječ o građevinama ili sklopovima građevina ambijentalne vrijednosti gradskog značaja, koje se mogu sanirati i tipološki obnoviti metodama znanstvene obrade s mogućnostima vraćanja građevina ili dijelova građevina u izvorno stanje, što znači očuvanje izvornih elemenata pročelja s mogućnostima adaptacije, a na kojima je dozvoljeno rušenje neadekvatnih suvremenih dodataka građevini.

U zoni Vallelunge još bi se, prema mišljenju gradskih otaca, mogla urediti parkirališta, zelene površine, biciklističke i staze za rekreaciju s opremom na otvorenom. Obala bi se trebala povezati s Rivom, odnosno urediti šetalište koje bi, smatraju, povezivalo Vallelungu s gradom. Intencija je, kažu, otvoriti Pulu moru putem javnog gradskog morskog prometa koji će iskoristiti potencijale obnovljivih izvora energije, kažu iz Grada te dodaju da o sadržajima razmišljaju s potencijalnim korisnicima. Kad je riječ o morskom dijelu, napominju da ne žele dovoditi kruzere u lučki bazen jer se za njih planira lokacija s vanjske strane lukobrana.

"Potrebno je naširoko definirati čitavu luku" - Marko Martinčić

"Lokacija na Vallelungi kao putnička luka može se razvijati, samo treba analizirati koji kapaciteti, koja vrsta brodova i kako povezati sidrište na lukobranu i putničku luku. Putnička luka je projekt Lučke uprave Pula, a Grad usmjerava i daje svoju viziju razvoja".

Pulski arhitekt Emil Jurcan podsjeća pak da su urbanisti još ranih 80-ih godina prošlog stoljeća Vallelungu zamišljali kao novi, sekundarni centar grada koji bi služio sjevernom dijelu Pule, kao što je 60-ih godina građena Veruda kao južni centar.

- To bi bio sekundarni centar sa svim sadržajima koji bi zapravo služili trećini grada. To područje je izuzetno veliko i bogato prirodnim i kulturnim dobrima koje, naravno, prije bilo kakvih intervencija treba valorizirati. Spominjem tu veličinu prostora zato jer je dovoljno veliko da se o njemu ne može pričati jednoznačno, kao o prostoru jedne namjene, hoće li tu biti stambena ili poslovna zona ili će biti proizvodnja ili rekreacija. Dakle, sve stane tamo.

Zapuštena zona s velikim potencijalom razvitka

To, naravno, uključuje i stambenu, i rekreativnu i poslovnu i zelenu i sve druge namjene. Najveća opasnost kod planiranja Vallelunge, kao i kod općenitog planiranja bivših vojnih zona je tendencija da se radi monofunkcionalni prostor, da se isključivo razmišlja kroz jednu funkciju, tipa turizam, tipa IT, stanovanje, tipa zelena površina.

Monofunkcionalne zone su ranjivije u odnosu na zone koje su multifunkcionalne i imaju različite namjene. Najveća prednost njihova planiranja je što su to resursi, velike površine i građevine u javnom vlasništvu, što je rijetkost u suvremenom kapitalističkom gradu, kaže Jurcan. Bi li vojne objekte koji su u ruševnom stanju trebalo obnoviti? Smatra da bi kako kulturno, tako i prirodno dobro u tom prostoru prije svakog planiranja trebalo analizirati, vidjeti što je s tim, kakav ima značaj, kvalitetu, mogućnosti.

Inkluzivno i heterogeno planiranje

Na pitanje bi li trebao ostati zeleni pojas uz more, odgovara da to nije nužno. To su, veli, detalji urbanističkog rješenja.

- Po meni, bitno je: prvo, valorizacija postojećeg prostora i, drugo, diversifikacija funkcije sekundarnog središta Pule koji bi opsluživao puno šire područje. Treće, sagledati kvalitetu i mogućnosti koje nudi javno vlasništvo u planiranju suvremenog grada. Dakle, koje nije opterećeno tržišnim odnosima, zaključuje Jurcan.

Njegov kolega, arhitekt Vjekoslav Gašparović, koji se svojedobno unutar zadruge Praksa bavio ovim područjem, kaže da je grad općenito jedno mjesto gdje puno ljudi mora ostvariti svoju egzistenciju, puno ljudi na različite načine koji imaju različite potrebe.

- Zato planiranje grada mora biti inkluzivno i mora biti heterogeno, znači ne smije biti isključivo prema nikome i prema ničemu. U tom smislu bi planiranje grada trebalo biti što heterogenije, zato su te velike turističke zone ili bilo kakve ekskluzivne zone jednostavno krivi pristup planiranja grada jer tako grad ne može rasti.

Zanimljivi grafiti na ruševinama

Smatram da u svakoj zoni, pa tako i u Vallelungi, treba biti što više različitih korisnika i što više različitih sadržaja. Ne možemo zanijekati da živimo u području gdje postoje značajni prihodi od turizma i nije ga dobro isključiti, međutim, to mora biti samo dio one pite koja čini sve gradske funkcije. Dakle, ne može turizam prevladati nauštrb svega drugog jer tu prestaje grad kao takav, tu prestaje gradski život i heterogenost života u gradu, a ta heterogenost znači heterogenost namjena i korisnika. To je jedino što dugoročno omogućava život, smatra Gašparović.

Marko Martinčić, građevinski inženjer, autor projekta rekonstrukcije pulskog lukobrana, koji je dobro upoznat sa situacijom u pulskoj luci i uz nju, smatra da bi trebalo naširoko definirati luku.

Produljenje rive

- Austro-Ugarska Monarhija postavila je granice luke: dio na potezu od Arsenala do lukobrana bio je vojna luka, a ovaj drugi dio bio je gospodarski. Porto militare i porto commerciale. Koristili su oni obje zone za svoje svrhe, u službi njihove mornarice. Čini mi se da bi trebalo taj dio definirati GUP-om: što prebaciti i kamo, jer u ovaj gornji dio koji danas zovemo luka spadaju i marina Polesana i područje Vallelunge.

Po meni, poznavajući gotovo sve obale na obje strane, to bi trebalo ostati porto commerciale, ali ne niti u službi velikog turizma. Kad kažem velikog turizma, tu se misli na ulaske kruzera, ali bi mogli putnički brodovi do određene dužine i tonaže. Uostalom, vidjeli smo koji kažin je lani napravio brod koji je digao morsko dno, znači da je tu dosta plitko, veli Martinčić. Kad je riječ o samoj Vallelungi i tamošnjim ruinama, kaže da bi trebalo dobro razmisliti o mogućoj renovaciji budući da ona zna biti skuplja od zidanja nanovo.

- A da ne govorimo o funkcionalnosti jer ste uvijek vezani, ako želite to nečemu namijeniti i onda se nađete u gabaritima koji su dati. U svakom slučaju, s gornje strane marine Polesana GUP-om ili PUP-om predviđen je rekreativni sportski, zeleni prostor. Ja sam svojedobno radio tri, četiri rješenja za Danka Končara, konkretno za marinu i uvijek smo predlagali pored marine, gledajući prema sjeveru, dakle prema Stengeru (Mandraču, op. a.) da bi tu mogla biti sportska djelatnost vezana uz more, dakle veslanje, jedrenje…Tu bi eventualno bili i njihovi moderniji objekti, s preuređenjem obale.

Velika površina u vlasništvu je države

Po meni, zelena tampon zona trebala bi ostati. Tu mogu biti i neki drugi sadržaji sportsko-rekreativnog tipa, ali zona kao takva je povelika. U gornjem dijelu, iznad zelenog pojasa, mogla bi se smjestiti rezidencijalna zona s luksuznijim stanovima. Znači, kuće i vile, ne nakarade, nego luksuzniji stanovi, a iznad njih se pojavljuje Padulj koji je pomalo zauzet uobičajenom stambenom izgradnjom, kaže Martinčić.

Na južnom dijelu Vallelunge zamišlja komercijalnu zonu.

- On je već komercijalan. Tamo je izgrađen produžetak nove rive koji se pruža prema željezničkoj stanici. Željeznica neće biti tako lako ukinuta i ona je dobra transportna spona između poluotoka i kontinenta. U tom dijelu na južnoj strani se još treba produljiti riva, a s druge strane, tu bi se možda , na području prema potoku, mogao smjestiti i dio službi koje bi se trebale prebaciti iz grada.

Recimo, nekad se govorilo o vatrogascima, o servisima, radionicama i slično. Kad je riječ o Mandraču, gdje je privezište, tu bi se po mom mišljenju trebala produžiti riva. Tu bi se trebao odvijati žešći promet, koliko zahtijeva naše gospodarstvo, znači za manje brodovlje, a samo privezište bih ostavio tamo. S jedne strane imamo Polesanu, pa sport i rekreaciju, nakon toga opet Mandrač, čiju funkciju treba poboljšati.

(Članak je realiziran uz pomoć proračunskih sredstava Grada Pule za 2022. godinu)

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu