(USIŽ)
U prostoru Udruge slijepih Istarske županije u Puli održano je edukativno predavanje na temu sigurnosti i samostalnog kretanja u prometu. Predavanje je vodila policijska službenica za preventivu u cestovnom prometu Leonarda Bogović iz Policijske uprave Istarske.
Cilj predavanja bio je upoznati članove Udruge – osobe s oštećenjem vida, među kojima su mnogi starije životne dobi – s pravilima sigurnog i samostalnog kretanja u prometu, povećati njihovu sigurnost te smanjiti rizik od nezgoda u svakodnevnom prometnom okruženju.
Policijska službenica posebno je naglasila važnost pravilnog korištenja bijelog štapa, koji ne samo da pomaže u orijentaciji, već i upozorava ostale sudionike u prometu da se radi o osobi s oštećenjem vida, što iziskuje dodatnu pažnju i prilagodbu. Govorila je i o taktilnim oznakama na pločnicima i prijelazima, koje pomažu pri orijentaciji, te o važnosti zvučnih i vibracijskih semafora koji omogućuju sigurnije prelaženje kolnika.
Sudionici su upozoreni, a i sami su ukazali iz vlastitih iskustava, na česte prepreke i opasnosti na javnim površinama – poput nepropisno parkiranih automobila, električnih romobila, kontejnera, reklama ili nedovoljno označenih radova na cesti – koje mogu otežati ili onemogućiti sigurno kretanje. U situacijama kada se osoba osjeti nesigurno ili izgubi orijentaciju, preporučeno je stati, osluhnuti okolinu i vratiti se na poznatu točku te tada nastaviti kretanje ili potražiti pomoć prolaznika.
Posebno je istaknuto da slijepe osobe imaju apsolutno pravo prvenstva u prometu kada se kreću s bijelim štapom i psom vodičem. To pravo proizlazi iz potrebe za dodatnom zaštitom i uvažavanjem specifičnih okolnosti njihova kretanja.
Predavanje je naglasilo i činjenicu da je pristupačan promet pravo svih građana, pa tako i osoba s invaliditetom, te da odgovornost za sigurnost snose svi sudionici u prometu.
U završnom dijelu, kroz razgovor i razmjenu iskustava, sudionici su podijelili vlastite primjere iz prakse te iznijeli prijedloge za poboljšanje sigurnosti i pristupačnosti javnih površina. Takav oblik interakcije pridonio je boljem razumijevanju stvarnih potreba osoba s oštećenjem vida i važnosti zajedničkog djelovanja u stvaranju sigurnijeg prometnog okruženja.