Vodnjan je prema popisu iz 2011. imao 6.119 stanovnika, sada ostvaruje proračun od oko 63 milijuna kuna, a za udžbenike izdvaja 100 tisuća kuna, odnosno 200 kuna po osnovnoškolcu. S druge strane Ližnjan, s 3.965 stanovnika i ovogodišnjim proračunom od 32 milijuna kuna, za nabavku udžbenike osigurao je 175 tisuća kuna, od 400 do 600 kuna po osnovnoškolcu!

Možemo i jače: Fažana, po posljednjem popisu s 3.635 stanovnika i proračunom za 2018. od oko 45 milijuna, za školske udžbenike izdvaja oko 330 tisuća kuna! To je od 600 do 800 kuna osnovnoškolcima, još 1.000 po srednjoškolcu. Od ove godine i bogati je Medulin, uz Fažanu jedini na Puljštini, koji sufinancira kupnju srednjoškolskih knjiga, mada s bitno nižim iznosom - 400 kuna.

Netko će reći da je sasvim logično da komuni s većim proračunom po glavi stanovnika mogu i više i bolje. No, upravo primjer Vodnjana, koji per capita bolje stoji od Ližnjana, pokazuje da takvog, pa ni drugih pravila nema. Nije bitno čak ni koja je politička opcija na vlasti, liberalna ili socijalna, bitno je samo ima li dobre volje ili je nema.

Pogledajmo i sjevernije, manje razvijene općine Puljštine: u Savičenti će učenici osmoljetki dobiti 200 kuna za knjige, u Barbanu da bi ostvarili potporu moraju biti socijalno potrebiti, a sličan model sufinanciranja pripremaju i u Marčani. Istina, mogućnosti su tih općina ograničene, posebno ako se zna da su im ukupni socijalni programi upola manji od sredstva koja je za knjige osigurala Fažana. No, krenemo li analizirati, za primjer, 12-milijunski proračun Barbana, koji za udžbenike izdvaja 25 tisuća, valjda ćemo pronaći kakvu pinku više za školske udžbenike. I eto ga: Barbanština zaista ima dosta sela i puno komunalnih potreba, ali svejedno za protokol i reprezentacije osigurava više nego za udžbenike - 41 tisuću kuna! Ne treba sada populistički udariti po troškovima reprezentacija, dovoljno je sugerirati da se, na primjer, za pet ili deset tisuća kuna uštipne ta stavka, pomalo gricnu sredstva za političke stranke, a možda bi se i vijećnici gdjegod odrekli dijela naknade u korist udžbenika.

I primjeri istarskih gradova pokazuju da budžetska osnova i politička podloga ne određuju nužno koliko će se izdvajati za naše malene i mlade. Bogati Umag poznat je po nemalim sredstvima za besplatne udžbenike svim osnovnoškolcima, slično sada nastupa i Novigrad, a znamo da ne dijele iste političke stavove. Svijetli nam je primjer i Labin koji će s 400 tisuća kuna pokriti sve knjiške potrebe labinskim osnovcima u dvije tamošnje škole. Ipak, Labin nam je još uvijek u glavi kao grad propalog gospodarstva, a na istoj je političkoj ravni s uspješnim Rovinjem koji će udžbenike financirati samo socijalno ugroženim obiteljima. Skromni Pazin prvašiće će darivati s po 500 kuna za udžbenike, ostale po socijalnim kriterijima, dok će u Puli, najvećem istarski gradu koji bi trebao služiti kao primjer, jednokratnu pomoć za kupnju udžbenika osigurati samo učenicima roditelja slabijeg imovinskog statusa.

Zaista nisu pitanju ni budžetske mogućnosti, ni politika, već samo dobra volja!

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961