PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
GRADSKA ŠTORIJA Predstave bez odgovornih likova
U našoj državi ne postoji javna odgovornost ni za što. Ni za neuspjelu nabavku vojnih borbenih aviona, ni za neodigranu dječju predstavu "Slatka tvornica/Zvonko Bobi Bonko" u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. Možda usporedba izgleda nemoguća, ali i u jednom i drugom slučaju radi se o nerealiziranim projektima koji su otpočetka bili osuđeni na neuspjeh. I glavno opravdanje aktera iz obje priče je zajedničko - ništa se nije dogodilo, avioni nisu kupljeni, predstava nije odigrana. To što su mjesecima prije ugovaranja aviona stizala upozorenja da od tog posla neće biti ništa, a za pulsku nesuđenu predstavu da ne može biti odigrana jer će time biti povrijeđena autorska prava, nikome ništa. Oni koji su bili odgovorni za jedan i drugi projekt oglušili su se na to. U Puli su nastavili raditi na predstavi bez obzira što je bilo jasno da bi moglo biti problema. Štoviše, zgotovili su je, a onda je povukli uoči premijere. Pritom su utrošili, kako kažu, sto tisuća kuna za honorare, scenografiju, kostimografiju i ostalo. I to javnog novca Opet, nikome ništa.
