PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ
Paušal za glasove
Plaše li se lokalni političari malih rentijera i poduzetnika, iznajmljivača kreveta i apartmana koji su posljednjih mjeseci postali značajan faktor u javnoj raspravi o poreznim davanjima u turističkoj branši? Odluka Vlade da određivanje visine poreznog opterećenja svakog turističkog kreveta prepusti gradovima i općinama te da od tih prihoda dobit vuče lokalna samouprava ostala je u sjeni prosvjeda malih iznajmljivača koji nisu raspoloženi po glavnom ležaju platiti više nego do sada, odnosno više od tristo kuna godišnje.
Lokalne vlasti na razini Istre – u utorak takvu odluku donosi i Grad Pula – prihvatile su argumente malih poduzetnika, svojih glasača, i ostavile iznos davanja na dosadašnjoj razini. Na nacionalnoj razini značajnija iznimka je jedino Dubrovnik koji je paušal povećao na 750 kuna, iznos koji iznajmljivači vjerojatno zarade za nekoliko sati najma. Doduše, i istarski iznajmljivači u najrazvikanijim destinacijama ne mogu tvrditi da im je prevelik bez obzira na rapidno rastuću konkurenciju. Odluka lokalnih vlasti u Hrvatskom Zagorju da „ležarinu” prepolove na 150 kuna godišnje rezultat je slabije razvijenosti i popularnosti kontinentalnog turizma i nije ju teško razumjeti.
Lokalni političari koji ne dižu porezno opterećenje tim postupkom svakako podižu vlastiti rejting, kao i rejting svojih stranaka, ali pitanje je kakvu korist od toga ima tzv. šira društvena zajednica? Iznajmljivači i vlasnici apartmana, očito, imaju više novaca i veći profit, pa mogu investirati u proširenje ili poboljšanje usluge, ali može li se bez većeg paušala razvijati komunalna infrastruktura u gradovima i općinama koje ljeti grcaju pod najezdom turista? Nisu rijetki oni koji tvrde da istarski gradovi ne mogu podnijeti veći broj turista koji dolaze unatoč sve većim cijenama smještaja i gastronomske ponude, pa se postavlja pitanje zašto ne naplatiti veće paušale koje na kraju ionako plaćaju – turisti.
Odlukom da se ukine „uravnilovka” po kojoj svi plaćaju jednako Vlada je dalekosežno usmjerila turističke i porezne politike lokalnih samouprava. U situaciji kada svaki grad i općina samostalno određuje iznajmljivački paušal na vidjelo izlaze interesi i političari i rentijera, kao i politička snaga svakog od njih. Ako je prošlog ljeta u Puli registrirano 2.642 iznajmljivača s više od jedanaest tisuća glavnih ležaja – a uglavnom se radi o obiteljskim biznisima – onda je to desetak tisuća glasova na izborima. Zbrojimo li top destinacije u županiji – Medulin, Rovinj, Poreč, Umag – vidjet ćemo da se radi o interesnoj skupini koja je vrlo brojna i koju političari svakako ne žele razbjesniti bez obzira iz koje su stranke. Posebno ne u izbornoj godini.
Napokon, čelnici lokalne samouprave sigurno su izračunali da je i dosadašnjih tristo kuna po glavnom krevetu dovoljan iznos na godišnjoj razini za održavanje komunalnog reda u postojećem stanju. Veća zarada iznajmljivača može se, uostalom, pretvoriti u snažniju potrošnju i razvitak njihova poslovanja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
