Hrvatska politička jesen nije započela danom prve jesenje saborske sjednice, nego dolaskom klimatske jeseni 1. rujna. Opozicija se, potaknuta kriminalnom aferom u mađarsko-hrvatskoj kompaniji Ina, odlučila na lažnu sjednicu parlamenta, uputila je zahtjev za opozivom Vlade, koji je naišao na odgovarajući odgovor HDZ-a. S druge strane, građani sa strepnjom čekaju nove cijene, od hrane do dječjih vrtića, sindikati stidljivo najavljuje prosvjede, a politički anonimusi ih već organiziraju. Još nije bilo takve jeseni i zime u ovom stoljeću kakva je ona koja je pred nama. Kako će ona izgledati i koji su dubinski uzroci političke krize, analizirali smo s politologom Davorom Gjenerom, jednim od vodećih analitičara domaće politike.

Hrvatskoj "glava iznad vode"

- Umjesto vruće jeseni, najavljuje se ruska zima. Što će, po Vašem mišljenju, biti glavni trendovi u hrvatskoj politici, u regiji i na razini EU-a?

- Sigurno je da će zima biti teška, ali ne bi trebala biti ruska, dapače. Možda će za dio Europe biti norveška, a za dio američka. Energenti će biti izrazito skupi, to je svakome jasno, ali niti u EU-u, a niti u Hrvatskoj ne bi trebalo očekivati njihovu nestašicu. Na našim granicama se, doduše, formira neugodan luk zemalja koje očekuju da će moći izigravati zajedničku europsku politiku, i onu energetsku, i onu vanjsku i sigurnosnu. Turski tok, koji je još u vrijeme izgradnje - uostalom, kao i prva njegova varijanta, Južni tok - bio trn u peti euroatlantizmu, sada se pokazuje kao oruđe rastakanja jedinstvene europske politike. Nova bugarska vlada na putu je da poništi politiku prethodne i obnovi energetsku ovisnost svoje države o Rusiji, Srbija je jedina država u Europi koja de facto podupire rusku invaziju u Ukrajini, a Mađarska sve ozbiljnije dovodi u pitanje temelje zajedničke europske politike.

- Koliko su Njemačka i EU vjerovali Rusiji dokazuje i Sjeverni tok 2?

- Sve je izvjesnije da će Sjeverni tok 2, promašeni projekt bivše njemačke administracije, za koji je snažno lobirao pretprošli njemački kancelar i koji se pretvorio u Putinova posilnog, ostati hrpa željeza pod morem, a da Sjeverni tok ove godine, kao i plinovod koji prolazi preko Ukrajine, kao i Jamal, preko Bjelorusije i Poljske, ove zime neće biti u funkciji.

- Kako će proći Hrvatska? Obustava plina preko svih plinovoda sve je izvjesnija.

- Vrlo je vjerojatno da onaj plin koji je Hrvatska nabavljala posredstvom PPD-a, od Gazproma, uskoro više neće stizati, ali Hrvatskoj je glava iznad vode, prije svega, zahvaljujući LNG terminalu u Omišlju na Krku. Dakle, Hrvatska neće biti suočena s najtežim mogućim oblikom nestašice energenata, ali cijena po kojoj ćemo plaćati energiju bit će golema. Nije isključeno da bi razdoblje pred nama moglo biti obilježeno ozbiljnim socijalnim napetostima. Očito je da su neke političke opcije već počele pripremati mrežu pritiska, a već na demonstracijama protiv Vlade, zbog korupcijske afere u Ini, prvi bi se put u Hrvatskoj mogli pokazati vidljivi tragovi ruskog utjecaja na destabilizaciju političke arene u Hrvatskoj.

- Ipak, Hrvati se ne odazivaju na rušilačke prosvjede?

- Valja znati da je sindrom o kojem je davnih šezdesetih godina pisao nestor hrvatske sociologije, akademik Josip Županov, duboko usađen u hrvatsko društvo, da u vrijeme najtežih kriza djeluje svojevrsno savezništvo u kojem su niži socijalni slojevi, u zamjenu za elementarnu sigurnost, spremni osigurati legitimitet političkoj eliti, a da socijalna dinamika počinje tek u trenutku kad kriza počne popuštati. Ako se to pokaže točnim, moguće je da će mjeseci najteže krize biti obilježeni socijalnim mirom i rezignacijom, a da će tek kad krene oporavak krenuti i socijalno nezadovoljstvo.

Stranački sustav najslabija karika

- Ima li hrvatska opozicija lidera koji može pozvati na rušenje Vlade Andreja Plenkovića, ali da to ozbiljno zvuči, a ne poput Tomislava Tomaševića koji želi Zagrepčanima prekapati po vrećama za smeće?

- Najgore što u demokratskom poretku možete reći jest da neka vladajuća skupina, stranka ili koalicija nema realne alternative. Godinama je stranački sustav najslabija karika demokratskog poretka u Hrvatskoj. Stranke, jednostavno, ne rade svoje osnovne poslove. Uloga je stranaka u društvu da nastupajući na izborima legitimiraju poredak, jer nakon izbora one izgrađuju državu, da prepoznaju, obrazuju i promoviraju ljude talentirane za upravljanje javnim dobrima, te da u suradnji s akademskom zajednicom i stranci bliskim intelektualcima razvijaju političke ideologije, definiraju javne politike, kad su na vlasti provode ih, a kad su u opoziciji definiraju policy pakete za koje će na idućim parlamentarnim izborima tražiti potporu građana.

- Hrvatska nema političare koji su školovani za političare?

- Ozbiljne stranke u konsolidiranim demokracijama odreda imaju goleme odjele za upravljanje ljudskim potencijalima, human resources management, recimo to korporativnim jezikom. Pretpostavka je da je politika profesionalizirana, ali ne na taj način da političari ostvaruju beriva od svoje političke aktivnosti, nego da se permanentno obrazuju i da dokazuju kompetencije za poslove koje žele obavljati. Točno se zna koje kriterije netko mora ispuniti da bi se kandidirao na izborima ili da mogao računati na poziciju u izvršnoj vlasti, bilo na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini. Stranke preuzimaju odgovornost za to koga ugrađuju u državu i ne smije im se dogoditi da taj kojeg one imenuju sudjeluje u evaziji javnih fondova, jer za to snose odgovornost.

- Dakle, u strankama postoje dubinski problemi jer su loše vođene? Iako ismijavaju političke škole iz socijalizma, one su proizvodile kadrove na svim razinama.

- Političari trebaju učiti budžetirati, upravljati, na nižim razinama i ako su uspješni bivaju promovirani na više razine vlasti. Stranke trebaju imati snažne institucije unutarnjeg obrazovanja i surađuju sa parlamentarnim zakladama koje su im svjetonazorski bliske. Bez dodatnog obrazovanja nemoguće je računati na mjesto u predstavničkim tijelima i izvršnoj vlasti.

- Naše stranke, od crvenog do crnog, do nemaju?

- Hrvatske stranke to uglavnom ne rade ili rade manjkavo, na djelu je negativna selekcija i iz parlamentarnog ciklusa u parlamentarni ciklus u Hrvatskoj imamo sve nižu razinu znanja i političkih iskustava aktera unutar predstavničke/zakonodavne i izvršne vlasti. To, pak, zaoštrava negativnu sliku o strankama i cirkularno produbljuje personalnu krizu. Kompetentni ljudi jednostavno izbjegavaju politički angažman. Hrvatska, ne samo da nema po dva tri tima sposobnih upravljača unutar svake stranke, nema više timova niti unutar cijele političke arene. Najgore je, pak, to što u tome pripadnici političke elite ne vide problem, pa zato nema niti bilo kakva suvislog odgovora na taj problem. Dapače, većini unutar političke elite takvo stanje odgovara, jer su svjesni da bi kompetitivna ozbiljna politika upravljanja ljudskim resursima ubrzo dovela u pitanje njihove pozicije, dapače i opstanak unutar političke arene.

Mehanizam okretnih vrata

- Kako uopće gledate na razne aktiviste koji su postali političari? Najviše ih je u Zeleno-lijevoj koaliciji, ali ima ih posvuda, recimo u Mostu gdje su aktivni vjernici postali političari.

- Zoran Milanović je kao premijer govorio o mehanizmu revolving door, okretnih vrata, podrazumijevajući pod tim pravo da politika imenuje aktera koji su na poziciji državnih službenika u upravama unutar ministarstva. Mehanizmom okretnih vrata u konsolidiranim se demokracijama smatra nešto drugo: prelaženje iz sektora u sektor, kako bi se promoviralo i poticalo neki projekt u interesu poslovnog sektora. Naime, događa se da ljudi koji su pripremali neki projekt u poslovnom sektoru prelaze u javnu upravu, nevladine organizacije, političku arenu, kako bi osigurali potporu tom projektu u procesu donošenja odluka, a kad obave svoj posao prelaze u drugi sektor.

- Ta su vrata odavno zatvorena?

- Na ovakvu fleksibilnost u nas se uglavnom nitko ne obazire, iako je, na primjer, u energetskom sektoru vidljivo kako su ljudi koji su izgrađivali regulativu, odjednom prešli na visoke pozicije u privatnom, poslovnom sektoru, a na transfer listama kompanija visoko kotiraju oni iz drugih kompanija, koji su dobro povezani s javnom upravom, ili oni koji dolaze s visokih pozicija u javnoj upravi.

- A aktivisti?

- Vaše se pitanje, međutim, ne odnosi na ovaj problem. Politička sfera ne bi smjela biti zatvorena prema civilnom društvu, ali oni koji iz sfere građanskog društva prelaze u sferu politike morali bi biti svjesni razlike u načinu stjecanja legitimiteta u ove dvije sfere. U civilnom je društvu netko relevantan onoliko koliko je relevantno društveno pitanje o kojem govori, a u političkoj je areni relevantan onoliko koliko glasova može prikupiti na izborima. I nevladine organizacije koje se ne bave pružanjem usluga, nego lobiranjem i javnim zagovaranjem i stranke usmjerene su na utjecaj na donošenje političkih odluka, a razlika je samo u tome što stranke taj utjecaj stječu nastupom na izborima.

- Znači, aktivisti i ljudi iz NGO naprosto nisu političari, nemaju te vještine?

- Nije, dakle, problem to što ljudi prelaze iz civilnog društva u političku arenu. Tako su, uostalom nastale suvremene zelene stranke, koje imaju sve jači društveni utjecaj, nego je pitanje upravljačkih kompetencija i znanja tih ljudi. Velike stranke imaju problem s kadroviranjem u sustavu, a u novim strankama, pogotovo ako se ozbiljno ne bave obrazovanjem svojih članova i provjerom njihove kompetentnosti, taj je problem još izrazitiji. Kad već govorite o Možemo i načinu upravljanja Zagrebom, glavni problem gradonačelnika Tomaševića je to što on na poziciju nije došao s formiranim timom od nekoliko stotina ljudi, koji bi preuzeli nadzor nad ključnim elementima sustava. Dodatan problem je, naravno, i to da mu, kad bi to i imao, sustav ne omogućuje takvo preuzimanje izvršne vlasti.

- Pokazuje li to da stranke nemaju kadrovskih resursa, da im je stranački kadrovski rezervoar presušio. HDZ se krpa izvanstranačkim ministrima?

- Neki politički sustavi ne poznaju načelo inkompatibilnosti članstva u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, a u nekima, u kojima taj inkompatibilitet postoji, podrazumijeva se da ministarsko mjesto ne može preuzeti netko tko prije toga nije izabran u parlament. To je u duhu parlamentarne demokracije, u kojoj vlada proizlazi iz parlamenta. To je i u duhu jačanja stranaka, unutarstranačke demokracije i transparentnosti unutarstranačkih odnosa, gdje je unaprijed jasno kakve su kvalifikacije potrebne za obnašanje nekog mjesta.

Nestranački ministri dvosjekli mač - HDZ nije počeo prvi imenovati stručnjake za ministre?

- Načelo imenovanja nestranačkih ministara u Hrvatskoj je kao premijer uveo Ivica Račan i on je imao jak razlog zašto je to činio. Htio je otvoriti svoju stranku, u nju privući kompetentne ljude sa znanjima za vođenje javnih politika, demokratizirati političku arenu... Činio je to prilično dobro, imenovao je ljude koji su bili svjetonazorski bliski njegovoj stranci, nije te ljude koristio kao one koji su ovisni o njegovoj volji, pa time osnaživao svoju predsjedničku vlast u stranci... Njegov obrazac postao je šire prihvaćen, ali već u Milanovićevoj vladi vidjeli smo da su takvi nestranački ministri korišteni da bi se ojačala predsjednička moć premijera, i to unutar stranke, a i unutar kabineta. Korištenje nestranačkih članova kabineta svakako je dvosjekli mač i nešto takvo trebalo bi biti izuzetak. Za upravljanje javnim poslovima stručnjaci bi trebali biti političari, a ne ljudi iz akademske zajednice ili poslovnog sektora. Kad moraju posuđivati stručnjake, stranke priznaju da ne rade svoj posao obrazovanja talenata za upravljanje javnim politikama.

- Hoće li HDZ osjetiti posljedice afere milijarda u Ini na duge staze? Trenutno im je srušila rejting.

- Naravno da ovakva afera ostavlja trag na potpori političkoj stranci, čak i u uvjetima kad nije vidljiva poveznica evazije novca iz INA-e i stranačke strukture. Naime, akter koji je organizirao skupinu bio je član HDZ-a, ali nema naznaka da je makar dio novca koji je izvučen iz poduzeća pretočen u stranačke crne fondove ili da su ga kao plijen dijelili stranački funkcionari.

- Reagiraju li i na to birači tradicionalno i kažu "svi su oni isti"?

- Afera će vjerojatno izazvati rezignaciju dijela birača, ali da bi pad potpore stranci bio trajan potrebno je da u političkoj areni postoji uvjerljiva alternativa HDZ-u. Pritom valja znati da se HDZ-ovi glasovi neće odliti niti SDP-u, niti Zeleno-lijevom bloku. Za te se glasove mogu boriti stranke centra s liberalno-demokratskim predznakom ili stranke desnice, što u nas znači s desne margine, izvan ustavnog luka.

- Peđa Grbin kaže da ima ambiciju postati premijer. Ima li šanse, prilike, mogućnosti?

- Posve je jasno da Peđa Grbin nema autoriteta političkog lidera niti unutar svoje stranke, a još manje u političkoj areni, među opozicijom. Uz njega, kao šefa druge najveće stranke, moguće je da se marginalni populisti uspostavljaju kao lideri opozicije. Problem je hrvatske opozicije to što nije jasno zacrtala granicu između opcija koje pripadaju i onih koje ne pripadaju ustavnom luku. S desnim, ali niti s lijevim radikalima se ne razgovara o zajedničkoj političkoj strategiji, a suradnja je moguća sa svima unutar ustavnoga luka, od socijaldemokrata, zelenih i liberala, pa do konzervativaca ili kršćanskih demokrata. Oni koji su izvan tog prostora, jednostavno kao da ne postoje, kao da i nisu dio političke arene. Oni su nekonstruktivni, oni nisu sposobni donositi racionalne demokratske odluke, oni nisu odgovorni prema ustavnom poretku.

Velike prepreke pred koalicijama

- Čiji je nadzornik državni poglavar Zoran Milanović?

- Hrvatsku političku arenu dramatično kontaminira trenutni predsjednik Republike, a ta njegova kontaminacija scene traje od trenutka kad je neprijateljski preuzeo SDP, pretvorio ga iz stranke demokratskog lijevog centra u autoritarnu organizaciju, a sada, kad je izabran na neposrednim izborima, dao je na volju svom karakteru i nepostojanju demokratske političke kulture. On je tvorac ideje narodne demokracije u Hrvatskoj, znamo porijeklo koncepta narodne demokracije, a on je prostodušnu koaliciju koju je odveo u poraz nazvao narodnom, a sada zagovara stvaranje narodnog fronta protiv proeuropske, atlantističke, centrističke administracije. Ona, doduše, ima brojne demokratske deficite, ali spada u prostor ustavnog luka. On je taj koji Grbina i SDP, koji je nakon epizode demokratizacije s ekipom Bernardić - Rajko Ostojić - Komadina, ponovno na Milanovićevu autoritarnom putu, gura u zagrljaj populistima, jer računa da je tako moguće postići političku većinu nasuprot Plenkovićevom HDZ-u.

- Poznati ste po zagovaranju njemačkog modela da prije izbora nema koalicija. Kod nas su dogovori tzv. progesivne opozicije, od SDP-a do Radničke fronte, već započeli, jednom tjedno sastaju se u Saboru. Ima li koalicija SDP-Možemo ili SDP-Možemo-Centar šanse za pobjedu na izborima, o tome se najviše nagađa?

- U njemačkom modelu sve je jasno. On je prilagođen razmjernom izbornom sustavu i sustavu parlamentarne vlade. Osigurava stabilnost demokratskog poretka, stabilnost administracije i sprečava devijacije u tumačenju biračke volje. Kad je riječ o koalicijama, manje sam skeptičan prema lijevoj koaliciji, iako mi se čini da su pred njom velike prepreke, nego li prema milanovićevskoj trenutnoj koncepciji njegove narodne koalicije, za koju smo ovih dana u Saboru vidjeli kako bi funkcionirala.

- Pa ljevica u ovom trenutku ne izgleda kao snaga koja se može oblikovati u zajednički politički blok?

- U situaciji kad SDP kao mlađi partner, i to mlađi partner koji je na rubu političke irelevantnosti, opstruira Tomaševićevu administraciju u Zagrebu, kad u Puli sudjeluju u rušenju principijelne političke platforme, koju zastupaju Dušica Radojčić i Možemo!, kad Milanovićevi trabanti u SDP-u sustavno podcjenjuju tim iz platforme Možemo!, ne čini mi se da je pred nama održiva politička opcija za parlamentarne izbore.

- Kako gledate na poziciju malenih liberalnih stranaka? Samo Fokus, IDS i Centar nadmašuju jedan posto. Trebaju li oni na izbore zajedno? ALDE predlaže da sve liberalne stranke idu zajedno na europske izbore 2024?

- Nikad nisam skrivao da sam po političkom uvjerenju liberalni demokrat. Uvjeren sam da je liberalno-demokratska politička opcija jedina koja u Hrvatskoj može funkcionirati kao treća opcija, s distancom i prema lijevom i prema desnom centru. Unatoč tradicionalnoj fragmentiranosti, liberalni demokrati su u demokratskom razvoju Hrvatske ostavili izrazito povoljan trag. Regije, županije, u kojima je liberalno – demokratska opcija tradicionalno snažna, daleko su bolje upravljane nego ostatak Hrvatske. Koliko god netko imao primjedaba na lokalnu i regionalnu vlast u Istri, koliko god uteg IDS-u bila činjenica da je na vlasti od uspostave Istre kao regije, činjenica je da ta regija funkcionira bitno bolje od ostatka države i da istarski regionalni liberalni demokrati, od Jakovčićeve generacije do danas, za to imaju velike zasluge.

- Imaju li izborni potencijal na nacionalnoj razini?

- Zagovornik sam regionalnog afirmiranja liberalnih stranaka, ali i njihova povezivanja za nacionalne izbore. Snage nisu male. Uz IDS, tu je i Fokus, koji snažno raste i stvorio je utvrdu u gradovima Zagrebačke županije, te PGS koji bi bio važan i da nema drugog nego sjajnog gradonačelnika Krka Darija Vasilića. Naravno, Centar je u naletu, a činjenica da je Ivica Puljak vratio liberalno demokratski identitet Splitu, drugom najvažnijem hrvatskom gradu, silno je važna. HSLS danas nema utjecaja na nacionalnoj razini, kakav je imao prije unutarstranačkih raskola u drugoj polovini devedesetih i početkom dvijetisućitih, ali ima nekoliko snažnih uporišta, kakav je Bjelovar.

- I što će liberali ako dobiju četiri-pet mandata? Zamijeniti Milorada Pupovca na mjestu king makera?

- Pitanje je, međutim, na kojem načelu graditi savez liberalnih demokrata: da li s idejom da liberali preuzmu poziciju king makera, da kao opcija u sredini odlučuju hoće li lijeva ili desna strana političke arene preuzeti parlamentarnu većinu, a da onda unutar projekata te većine nametnu svoje prioritete, ili će se odlučiti za apriorno povezivanje s jednom stranom. Ideja da oni koji surađuju s HDZ-om - Hrebak i HSSL, ali i Čačić i Reformisti - ne spadaju u tu koaliciju, posljedica je koncepta apriornog svrstavanja liberalnih demokrata uz SDP. Ta politička pozicija bila je plauzibilna devedesetih i dvijetisućitih, ali danas više nije.

- A tko je glavni među liberalima, Dalibor Paus ili Ivica Puljak?

- Drugi problem budućeg povezivanja odnos je najveće konsolidirane opcije u liberalno demokratskom polju, IDS-a, i uzlazne zvijezde, Ivice Puljka i Centra. Puljak snažno podupire trenutnog pulskog gradonačelnika, kome se koalicija raspala, ali koji svojim stilom vladavine jasno pokazuje da ono što se doživljavalo kao deficit IDS-a, danas izgleda minorno u odnosu na deficite nove vlasti, a da rizik od korupcije nove administracije i netolerancija prema oblicima (polu)neposredne demokracije nadilazi probleme što ih je imao bivši pulski gradonačelnik i tadašnji šef IDS-a.

- ALDE zapravo traži jedinstvo za Europske izbore 2024.?

- Neugodna epizoda u suradnji liberalnih demokrata je i takozvana Amsterdamska koalicija, formirana prije izbora za Europski parlament, koja je rezultirala izborom Valtera Flega u to tijelo. Ta je koalicija nastala zahvaljujući plodnom doprinosu nizozemske VVD, silno utjecajne liberalno demokratske stranke, koja je maksimalno iskoristila svoju pivotalnu poziciju u tamošnjoj političkoj areni. VVD-ov pragmatizam i znanje mogli bi pomoći liberalnim demokratima da   maksimaliziraju svoj utjecaj u budućoj političkoj areni, a ta maksimalizacija nije moguća uz međusobne sukobe. Neugodan dio te epizode je nepotrebni i nepromišljeni napad tadašnje stranke Pametno, odnosno bračnog para Puljak, na IDS, kao ključnog aktera koalicije.

- A desnica, DP i Most? Mogu li oni ipak s HDZ-om?

Dok je HDZ centristička stranka, dok zagovara više Europe, dok njihov politički profil oblikuju Andrej Plenković i njegov krug, sasvim sigurno neće biti koalicije između HDZ-a i populističkih stranaka s desne margine. Kakvu bi politiku koaliranja vodio neki drugi HDZ, možemo samo nagađati.

Povezane vijesti

• PLINIO CUCCURIN - I kad šuti izaziva veliku pozornost
• IVAN NINO JAKOVČIĆ - Zločesti dečko hrvatske politike
• DAMIR KAJIN: Ni Bambi ni Bero nisu rješenje. Bernardić je sklopio koaliciju iz straha