NAJNOVIJE



MARKETINŠKA STRUČNJAKINJA MARINA ĐUKANOVIĆ

SLUČAJNO PREPLOVILA ATLANTIK: Ništa od svakodnevice nije mi nedostajalo na brodu i sve ono s broda sada mi nedostaje

| Autor: Lara BAGAR

Shvatila sam koliko malo mi je potrebno za život, da budem sretna i što je to točno što me čini sretnom. Život u ritmu prirode, u skladu s mijenama mora i vjetra, ravnoteža u odnosu s partnerom. Bez pristupa internetu i društvenim mrežama, živjeli smo neopterećeni konvencijama i stereotipima, lišeni buke medija i negativnih vijesti iz hrvatske svakodnevice

Tko barem jednom nije pomislio kako bi bilo ostaviti sve obaveze i otići na put oko svijeta, na mjesec, dva, tri, godinu ili duže, vidjeti, doživjeti, upoznati, spavati pod zvijezdama, jesti lokalne delicije, roniti, iskusiti sve ono o čemu smo toliko maštali? Sve je više onih koji se odvaže na ovakav potez, putuju po nekoliko mjeseci i kažu da s vremenom stekneš osjećaj da to više nije odmor, već način života. Kao i kada svaki dan ustaješ, odlaziš u ured i sutra ispočetka. No, rijetki su oni koji odluče oploviti svijet, a jedna od njih je Marina Đukanović, hrabra marketinška stručnjakinja koja je preplovila Atlantik dva puta i to "slučajno", kako je rekla na predavanju u Gradskoj knjižnici u Puli.

- Ništa nije slučajno, a istovremeno sve je splet slučajnih izbora i okolnosti, veli naša "morska vučica", životna družica poznatog jedriličara Saše Fegića s kojim je u avanturu krenula baš iz pulske luke. Ljetos su isplovili s HIR 3, legendarnom jedrilicom kojom je Mladen Šutej 80-ih godina oplovio svijet, što je zabilježeno u čuvenom dokumentarnom serijalu "Jedrima oko svijeta" Marija Salleta. Jedrilica je 90-ih preživjela bombardiranje Dubrovnika, da bi desetak godina potom ležala zapuštena u Vrsaru, sve dok je nije otkupio i obnovio Saša Fegić.

Ima li nade

- Našao ju je u Vrsaru u vrlo lošem stanju te je pune dvije godine radio na tome da brod uopće može zaploviti, da ga dopremi do Kraljevice, gdje je napravljen velik remont jarbola i pripona, priča Marina. Na jedrilicu je prvi put stala i zajedrila 5. srpnja 2016., kada je HIR 3 obnovljen i ponovno počeo ploviti. Saša je doplovio do Lošinja da joj pokaže brod i vidi ima li nade za Marinu i jedrenje.

Taj prvi krug oko otoka Lošinja otkrio joj je ljepotu mira pod punim jedrima pa je već dva mjeseca kasnije zajedrila sa Sašom prema Poreču. Ne baš slavno, kaže, jer joj je zbog mrtvog mora i velikih valova bilo mučno, ali s prvim lijepim vremenom zaboraviš na tegobe pa ostanu samo lijepi trenuci. Do kraja sezone 2016. sudjelovala je na čak tri regate, a među njima i na tršćanskoj Barcolani, najvećoj na svijetu. Znala je da se njezin partner 2018. sprema na put oko svijeta te da će 2017. ploviti po Jadranu, pripremati brod i testirati posadu. U želji da što više vremena provedu skupa, pridružila bi mu se po koji dan, pomagala koliko je bilo moguće, s namjerom da brod učini udobnim za Sašu i posadu.

- U ožujku 2018. smo u Marini Lošinj izvadili brod i obnovili zaštitnu boju na trupu i siku na tikovini. Postala sam ekspert za uklanjanje ruzine sa svih podloga, bez ogrebotina i prirodnim sastojcima. Malo sode bikarbone i limunske kiseline mogu čuda učiniti, a neškodljivo za okoliš. Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću i ja biti dio te posade te da pripremam brod i za sebe, priča Marina.

Krajem sezone, u listopadu 2017., dok su jedrili od Splita do Poreča, oko Palagruže i Jabuke pokazalo se da se dobro uklapa u posadu i da bi se mogla priključiti ekspediciji na nekoj kraćoj ruti, po Mediteranu ili čak do Kanarskih otoka. "U zimu 2017./18. pripremamo opremu i brod, a moje ambicije polako rastu, ali raste i strah od oceana, točnije od morske bolesti. Kako se formira posada, pada dogovor da, ako budem dobro podnosila ocean, mogu s HIR-om do Zelenortskih otoka, možda i do Cape Towna", veli Marina. Dvije godine kasnije postaje punopravan član posade HIR 3.

Rakija i stiropor

Osim navigacijske i sigurnosne opreme, odjeće i obuće za oceansko jedrenje, uređaja za satelitsku komunikaciju, morali su nabaviti i kompletnu brodsku ljekarnu. I kuhinju su opremili posuđem otpornim na ruzinu, u kojima namirnice ostaju suhe i svježe i u područjima visoke vlage. Dali su napraviti posebne jastuke ispunjene stiroporskim kuglicama, za izbjegavanje poznatog jedriličarskog problema - iritacije i upale kože radi dugog sjedenja na tvrdom i vlažnom. Krajem svibnja počela je nabavka hrane i pića. Na 10-metarsku jedrilicu ukrcali su više od 350 kilograma hrane te više od 100 litara vina!

- Kako smo se opraštali od prijatelja u Poreču i Puli, tako su nam donosili ulje i vino, ulje i rakiju, rakiju i vino - nitko nije došao praznih ruku! Na put smo krenuli s više od 30 litara rakije i žestokih pića, više od 15 litara maslinovog ulja, priča Marina.

Isplovili su iz Pule, a dan kasnije, 17. lipnja 2018. iz Malog Lošinja krenuli na ekspediciju. Na etapi do Cape Towna neplanirano su dvaput prešli Atlantski ocean. Posadu je činio Saša Fegić iz Zagreba, Andrej Prpić iz Poreča, Branislav Bojić iz Kragujevca, Ante Bučević iz Zagreba i Marina iz Malog Lošinja. Kako je HIR 40 godina stara jedrilica, ekspedicija je trebala biti relativno kratka, s malo zaustavljanja i mnogo jedrenja u dužim etapama. Ruta je poznata. Njome plove sve veće svjetske regate, kao Volvo Ocean Race ili Vendée Globe, a vodi od Gibraltara prema jugu, oko Rta Dobre Nade, preko Indijskog oceana, južno oko Australije i Novog Zealanda, dalje preko Pacifika do Ognjene zemlje i oko Rta Horn, najvećeg nautičkog izazova za pomorce, te uz obalu Brazila i preko Atlantskog oceana natrag u Europu. "U idealnom scenariju moguće je to proći u 12-15 mjeseci, no život se rijetko drži scenarija", kaže Marina.

- Zabluda je da za ovakav pothvat brod mora biti nov i skup, a posada sastavljena od vrhunskih sportaša. To jest od presudne važnosti kad se radi o regatama, no na ovakve ekspedicije u svijetu se puno češće upućuju pasionirani rekreativni jedriličari kojima je životni san oploviti svijet na jedra, objašnjava Marina. "Među takvim entuzijastima Saša je pronašao svoju posadu, uglavnom s mnogo više iskustva od mene, ja sam kvarila prosjek, no nadomjestila sam to entuzijazmom u kuhinji", priča Marina.

Brodska kuharica

Preko Mediterana jedrili su s 4-5 članova posade, sve do Cabo Verdea, nakon čega je plan bio da nastave u troje. No, zbog zdravstvenih poteškoća Branislav Bojić odustaje od nastavka putovanja te Saša i Marina ostaju sami. "Pred nama je etapa od 35-40 dana, od Cabo Verdea do Cape Towna, i Saša zaključuje da možemo to odjedriti u dvoje pa se upućujemo na jug. Negdje na pola puta, 1.000 milja južno od obale Afrike i 1.300 milja istočno od Brazila, nasred Atlantika, puca nam vijak koji zateže prednju priponu na kojoj se nalazi prednje jedro i prijeti opasnost da pukne jarbol. Brzo improviziramo i učvršćujemo jarbol te donekle popravljamo kvar, ali ne dovoljno dobro da bismo mogli koristiti prednje jedro pa ga imobiliziramo. Nastavljamo jedriti samo s glavnim jedrom prema Cape Townu, no vrijeme ne surađuje i dosta smo spori pa Saša odlučuje zaustaviti se i popraviti brod. Najbliži grad je Salvador u Brazilu pa mijenjamo rutu. Prati nas dobro vrijeme i taj prvi prelazak Atlanskog oceana prolazi ugodno, a glavna preokupacija nam je što ćemo jesti, piti i kako ćemo se zabaviti. Tu pada ideja za brodsku kuharicu - bilješke koje vodim da bih ostavila par recepata za posadu koja dolazi nakon mene svidjele su se Saši i predlaže da sve dokumentiramo fotografijom i receptom. Valjda mu je bila fina moja kuhinja!", smije se Marina.

Kuhala je kao da ima pravu veliku kuhinju. No, u brodu je sve na milimetar. "To je životni prostor od cirka šest kvadrata, ekvivalent prosječnoj kupaonici. Kad je na brodu pet članova posade, svatko ima mjesta koliko je velik njegov ležaj - na ležaju ili pored drži se torba s osobnim stvarima jer su u spremištima ispod ležaja zalihe hrane, vode, rezervni dijelovi i alat. Kad nas je ostalo samo dvoje, to postane tek nešto malo komfornije jer se prednja kabina pretvara u skladište za vodu, gorivo i namirnice, a s obzirom da je brod uvijek nagnut na jednu stranu, u funkciji je obično samo jedan ležaj u brodu te jedna klupica u kokpitu. To znači da smo rijetko zajedno; obično jedan spava, a drugi je vani na straži ili drijema na suncu", priča Marina.

Ima li gužve na moru?, šalimo se. "Na oceanu, osobito na rutama kojima smo mi plovili, gotovo uopće nema prometa. Vidjeli smo 10-ak brodova u dva prelaska Atlantika, tako da doista imate osjećaj da ste sami na svijetu. Osobito pri drugom prelasku Atlantika, od Salvadora prema Cape Townu - tu ne samo da nismo susreli brodove, nismo susretali ni uobičajene dupine ni kitove, tek dva albatrosa koja su nas pratila", objašnjava. A kako je s kupanjem? "Dok smo se u Mediteranu kupali, na oceanu nema kupanja, zbog sigurnosti i hladnoće. Atlantik je uglavnom ispod 18 stupnjeva Celzija, na nekim mjestima tek 12 stupnjeva. Ipak, nije da se ne peremo, na palubi zagrijemo i tuširamo se morskom vodom, a privilegirani (ja!) ispiru kosu slatkom vodom", priča Marina.

Glavni je izazov, ističe, kretanje na brodu koji se kontinuirano valja na valovima. "Oceanski valovi su nas iznenadili žestinom i trebalo je više od mjesec dana da se prilagodimo i naučimo kretati u skladu s kretanjem broda. Ponekad su valovi toliko jaki, udaraju u nepravilnom ritmu i iz neočekivanog smjera, tako da vas bacaju po brodu kao zvečku i doista nije moguće skuhati ništa osim čaja. Srećom to nije bilo prečesto i uglavnom ne traje dugo. U takvim danima se krećemo po brodu minimalno, spavamo, čitamo i čekamo da se vrijeme smiri. Kad vjetar padne ispod 20 čvorova a valovi ispod četiri metra, po brodu se krećemo kao da plešemo, u ritmu valova i ljuljanja broda", objašnjava Marina kaos u malo kvadrata.

HIR 3 i dalje plovi

Kažu da nitko nije otišao na more a da ga to nije promijenilo. Koliko je promijenilo Marinu?

- Poznata rečenica Jože Horvata doista je točna. More nas mijenja, volim misliti na bolje. Pet mjeseci koje sam provela na brodu, dva prelaska oceana ni sa čim na horizontu osim beskrajne pučine definitivno ostave trag. Shvatila sam koliko malo mi je potrebno za život, da budem sretna i što je to točno što me čini sretnom. Život u ritmu prirode, u skladu s mijenama mora i vjetra, ravnoteža u odnosu s partnerom. Bez pristupa internetu i društvenim mrežama, živjeli smo neopterećeni konvencijama i stereotipima, lišeni buke medija i negativnih vijesti iz hrvatske svakodnevice. Ništa od te svakodnevice mi nije nedostajalo na brodu i sve ono s broda sada mi nedostaje, završava Marina.

A HIR 3 plovi i dalje. U Cape Townu su napravili smjenu posade, Marina se iskrcala, a ukrcao se Nebojša Petrović. "Saša i Nebojša preplovili su Indijski ocean i sad jedre uz južnu obalu Australije prema Melbourneu. Oko Australije i Novog Zelanda će provesti osam mjeseci, da bi u studenom krenuli preko Pacifika prema Rtu Horn koji planiraju oploviti Horn u veljači 2020. kada je optimalna sezona za Drakeov prolaz. Ja? Svakako se namjeravam ukrcati u Buenos Airesu i jedriti uz obalu Brazila pa možda opet i preko Atlantika, tko zna?", kaže Marina.

Brodske buhtle

- Ljudi misle da se na brodu kuha samo riža i pašta, jede samo tunjevina i gulaš iz konzerve, da nema svježeg voća i povrća. Mi smo dosta čitali i slušali iskusnije pa smo malo i eksperimentirali da se uvjerimo što vrijedi a što ne. Naučili smo da jaja i maslac mogu trajati i duže od 30 dana bez frižidera, kako se koje povrće najbolje čuva od truljenja. Tijekom oba prelaska Atlantika imali smo dovoljno voća i povrća da gotovo uopće nismo posezali za konzervama, osim kad je to recept tražio. Kuhali smo razna jela, više-manje sve isto kao doma, samo malo modificirano i prilagođeno brodskim uvjetima. Kako je hladnjak malen i veći dio vremena ugašen, nema svježeg mesa i to je glavni problem. No, i tome se može doskočiti mesnim konzervama, dimljenim vakumiranim mesom i polutrajnim kobasicama. U početku sam pripremala jednostavnija jela, maneštre, umake za tjesteninu i složence od povrća i mesa, a s vremenom su na repertoar došle i lasagne i quiche lorraine s kiselim vrhnjem. Pekli smo kruh 2-3 puta tjedno, bijeli, pogaču s maslinovim uljem, foccacciu ili peciva. Pravili kolače! Popularni su bili zlevanka s pekmezom, banana bread i brownies, a posebno sam ponosna na buhtle koje nikad prije u životu nisam radila, priča Marina čija će brodska kuharica sigurno biti hit među jedriličarima.


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike

Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: new hospital − Building yard (1)
Pula: new hospital − Building yard (1)

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini
Webcams provided by webcams.travel add a webcam