Gotovo nezapaženo prošla je u našem medijskom prostoru informacija pristigla nedavno iz Bruxellesa, iz sjedišta Europske unije. U njoj, između ostaloga, stoji da "članice EU-a mogu osigurati posebnu financijsku potporu ribarima kako bi ublažile posljedice sukoba na Bliskom istoku". Za tu pomoć ribarima iz EU-a osigurano je 760 milijuna eura. Taj je novac namijenjen za krizne situacije i sada se može koristiti do 2027. godine. Nema sumnje, dio tog novca pripast će i hrvatskim ribarima. I treba, njima kao i svima ostalima!

U istoj informaciji navodi se: "Države članice same će odlučiti u kojem će opsegu pružiti potporu ribarima i odgovorne su za provedbu mjera. Ribarima, prerađivačima i trgovcima bit će dostupna financijska naknada za izgubljene prihode i pokrivanje dodatnih troškova koje su donijeli trenutni poremećaji na tržištu, među ostalim i zbog viših cijena energije. Pomoć je dostupna i za poduzeća koja privremeno skladište proizvode kako bi se cijene na tržištu stabilizirale. Mjera se primjenjuje retroaktivno od 28. veljače i obuhvaća rashode nastale do kraja ove godine."

Obustava rada

U čitavoj priči, to se kontinuirano ponavlja, na prvom su mjestu cijene pogonskog goriva. One su visoko uzletjele.

Ne samo našim ribarima, nego svima koji su u tom poslu. Desetljećima su naši ribari upirali pogled preko Jadrana, žalili se kako talijanski ribari kupuju gorivo po znatno povoljnijoj cijeni. Sada, kako čujem od ribara, cijene su s obje strane Jadrana gotovo izjednačene. Nepovoljno trenutačno stanje ribarstva na razini EU-a ilustrira i jedna izjava objavljena u istoj informaciji.

Glasnogovornik udruge nizozemskih ribara Durk van Tuinen rekao je: "Do početka rata 28. veljače tjedni računi za gorivo kretali su se između 12.000 i 13.000 eura, a sada su se popeli na oko 30.000 eura, što je približno jednako vrijednosti ulova u ovom dijelu godine te ne ostavlja prostor za isplatu plaća posadi." Kao da je u dosluhu s nekim našim ribarima, koji organizacijski nisu tako jaki, ali se suočavaju s istim problemima.

Gorivo je skupo, iako ne svima jednako, jer svi nisu u istom rangu potrošnje.

Činjenica je, međutim, da gotovo svi rade, izuzevši situacije kada ih vremenske nepogode prisile na zadržavanje u lukama. Drugdje u EU-u, a zacijelo je tako i izvan nje, "zbog smanjene profitabilnosti veliki dio ribarske flote već je obustavio rad", pa su brodovi ostali u lukama.

Ako se stanje brzo ne promijeni, bit će toga i više, a posebno se upozorava "da bi se posljedice mogle preliti na potrošače, budući da su cijene ribe već počele rasti, dok bi dio restorana mogao smanjiti ponudu ili u potpunosti odustati od nabave". Standardna priča: skuplje gorivo povlači sve ostale cijene, ne samo u sektoru ribarstva, nego u većini djelatnosti. U takvim uvjetima cijene često dižu i oni kojima to nije nužno.

Pomoć matične države

Iz informacije pristigle iz sjedišta EU-a ne može se razaznati predstavlja li navedena odluka aktiviranje članka 22, na koji se pozivaju naši ribari, a kojim se uvode izvanredne mjere u ribarstvu i osiguravaju subvencije zbog poremećaja na tržištu, ili je taj novac osiguran iz neke druge stavke.

U konačnici, za ribare je to manje važno.

Za njih je najvažnije da im je osigurana pomoć iz europskih fondova, a o njihovim matičnim državama ovisi koliko će toga novca povući za svoje ribare.

Pažnju iz te informacije zaslužuje još jedna kratka rečenica, a ona glasi: "Ribari će moći računati i na vremenski ograničenu državnu potporu", uz napomenu da su detalji još u fazi usuglašavanja.

Daljnji koraci i opseg pomoći ribarima, proizlazi iz navedene informacije, ovise o državama članicama i njihovu nastojanju da pomognu svom ribarskom sektoru. Europa je osigurala novac, to je najvažnije. Koliko će brzo ribari doći do tog novca, iz informacije proizlazi, prvenstveno ovisi o njihovim matičnim državama i njihovoj efikasnosti, odnosno brzini reakcije.

Nekoliko dana nakon objave informacije iz EU-a, naš resorni ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva predstavio je prijedloge programa i pravilnika namijenjenih jačanju sektora te unapređenju održivosti i konkurentnosti.

Među njima nalazi se i Pravilnik o provedbi državne potpore za privremeni prestanak ribolovnih aktivnosti okružujućim mrežama plivaricama srdelarama za svibanj 2026. godine. Njime se osigurava nadoknada gubitaka ribarima zbog ograničenja ribolova, uz očuvanje radnih mjesta u sektoru plivaričarskog ribolova, kao dio šireg programa vrijednog 21,2 milijuna eura do kraja 2028. godine.

Novi pravilnik nije neka novost, budući da su ribarima plivaričarima i dosad isplaćivane naknade za lovostaj. Za ribare bi najvažnije bilo, ističu oni, da im taj novac pristiže promptno, da na njega ne moraju dugo čekati, dok istodobno sva davanja za razdoblje mirovanja, uključujući plaće djelatnicima, moraju podmirivati iz vlastitih sredstava. U ribarstvu su ona svakim danom skromnija, što zbog slabih ulova, što zbog povećanih troškova poslovanja.

Evo, opet lovostaj!

Novi lovostaj za malu plavu ribu, službeno privremena obustava ribolova, počinje 1. svibnja i traje praktički čitav mjesec, do njegova predzadnjeg dana. Završava upravo dan prije uštapa, punog mjeseca, što znači da se još nekoliko dana neće raditi.

Koliko je samo tih lovostaja, više puta pitao me poznanik, prosječni kupac, koji mi se prije svakog odlaska u ribarnicu obraća s istim pitanjem: hoće li sutra biti plave ribe? Očito ih je previše, što da mu drugo odgovorim.

U sadašnjoj situaciji ribarima čak i odgovara mjesec dana lovostaja. Na tržištu goriva promjene su gotovo svakodnevne, tko može predvidjeti što će biti na kraju svibnja. Iako su plivaričari znatno manji potrošači nafte u usporedbi s koćarima, u ukupnim troškovima stavka goriva i njima je velika.

S druge strane, s posljednjim danom travnja prestaje važenje Odluke o prostornom i vremenskom ograničenju obavljanja gospodarskog ribolova na moru okružujućom mrežom plivaricom srdelarom. Tim dokumentom u našem ribolovnom moru određeno je pet zona u kojima je privremeno zabranjeno obavljanje ribolova plivaricom srdelarom. Podsjetimo, među njima su dvije najveće zone na sjevernom Jadranu, akvatorij zapadne obale Istre te Kvarner i Riječki zaljev. Neće se, valjda, ta zabrana ponovno produžavati… Iako, neki ribari potiho iskazuju bojazan da bi mogla potrajati do kraja godine.

Tko zna, možda će do kraja svibnja srdele i inćuni narasti do zadovoljavajuće, biološke i komercijalne veličine, pa će njihov lov biti dopušten u čitavom ribolovnom moru. Već smo dobrano u proljeću, riba se probudila iz zimske letargije i pojačano traži hranu, pa bi te male vrste mogle brže narasti. Nadasve one koje imaju kratak životni vijek, poput inćuna. To bi značilo da brodovi plivaričari ne moraju ploviti na udaljena lovišta, što im, između ostaloga, povećava i troškove pogonskog goriva.

Povezane vijesti

• Hrvatska izborila amandman važan za Jadran
• Ribari u panici: Mala plava riba nestaje, tune haraju, a mreže pune rebraša
• Zašto na Veliki petak neće biti srdele i koliko će nas ove godine koštati uskrsna riba?