Fabris Radin i Rosemarie Miletić: Poznati plesni par iz vremena dok su nastupali zajedno
Danas su žene preuzele vodstvo i u svemu moramo biti jake i snažne, što je u redu. Ali opet se ona prava žena u svemu tome negdje izgubila. Mislim da kroz ples žena stvarno može biti istinski žena. Jer muškarac je taj koji daje input u plesu. I meni su bile potrebne godine da se prepustim Fabrisu. To je taj spoj energije gdje se napravi dobar balans kada žena kaže: "Imam povjerenje u tebe, izvoli me vodi". Tu do izražaja dolazi ženstvenost. To je svijet gdje je žena konačno ženstvena
Rosemarie Miletić i Fabris Radin, pulski plesni dvojac uz zanosne latino ritmove rasplesao je ne samo Pulu već i cijelu Istru. Ovog vikenda održan je tradicionalni 15. Festival plesa "Salsa Latina Istriana" u organizaciji njihovog Plesnog centra Studio iz Pule. Radionice na festivalu kao i uvijek su bile besplatne.
Ovaj plesni dvojac zapravo je poput pulskog Fred Astaira i Ginger Rogers, rasplesani par koji već 21 godinu zajedno pleše i uz puno ljubavi, ritma i znoja u Pulu i Istru donose kulturu plesa. Rezultat njihove upornosti i zanesenosti plesom je jedan od najdugovječnijih festivala plesa u Europi. Svojim jedinstvenim konceptom sa četrdeset besplatnih radionica latino-karipskih i afro plesova, uz sudjelovanje više od četrdeset vrhunskih međunarodnih plesnih instruktora i DJ-eva svake godine s prvim proljetnim zrakama sunca privuče zaljubljenike u ples iz svih krajeva Europe. U impozantnom zdanju Doma Hrvatskih branitelja oni tri dana uživaju u zaraznim ritmovima i učenju novih plesnih koraka salse, bachate, bachetange, kizombe, sembe, i drugih plesova.
- Od plesnog tuluma prije 15 godina, Salsa latina Istriana je prerastao u jedinstveni festival velikih brojki.
- Fabris: Na prvom latino Festivalu u Dobermanu (današnji Sunset) bilo je 150 ljudi.
- Rosemarie: Ove godine dolaze nam iz cijelog svijeta. Zadnjih pet godina okrenuli smo se prema Europi i povezali s gotovo 600 plesnih škola koje šalju svoje učenike, posebice stoga što su radionice besplatne.
- Iz kojih su sve zemalja artisti?
- Fabris: Iz Italije, Austrije, Slovenije, Velike Britanije, Angole, Češke, Luxemburga, Nizozemske, Portugala, Rusije...
Rosemarie : Polaznici su iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Rumunjske, Velike Britanije, Austrije, Njemačke i Francuske.
- Kod vas uvijek ima noviteta. Na festivalu u sklopu programa je bilo vjenčanja, striptiza, modnih revija. Na desetom festivalu plesalo se diljem Pule uz pjesmu Happy.
- Rosemarie: I ove godine je festival izašao izvan okvira. I to doslovno. Promovira se kroz hashtag #OUTOFFRAME# . Virtualno iz Doma hrvatskih branitelja i prijenosom radionica uživo putem live streama na društvenim mrežama prezentirali smo sam festival, kao i Pulu velikom broju gledatelja u cijelom svijetu. Prijenos je koncipiran tako da se uz izravan prijenos radionica iz Doma hrvatskih branitelja također prikazuje i promotivni video Pule.
- Fabris: Tako će se ove godine izlaziti iz okvira, mobitela , laptopa, a u subotu će prvi put u Europi biti live stream i to zahvaljujući Medvid produkciji.
- Pa kako sve to uspijevate. I još besplatno radite?
- Rosemarie: "Bilo je kriza u tih 15 godina, no jako su nam pomogli svi naši prijatelji koji su uz nas. To su top artisti i DJ-evi i znamo ih unaprijed rezervirati i do dvije godine. Oni se odriču dijela svog honorara samo zato što mi dajemo besplatne radionice. Zaljubili su se u nas, Pulu, hranu, vino i medenicu, more kao i predivne žene. To je jedan lijepi paket, zar ne? Diljem svijeta ima puno festivala. Svaki grad i selo ima neki svoj festival, ali ono što kažu da u Puli dožive je neka obiteljska atmosfera, toplina. Možda zato što to dajemo od srca, radimo s puno ljubavi, puno odricanja...
- Fabris: Koncept je drugačiji. Nismo komercijalni, trudimo se da sve to bude kao jedna familija, da smo povezani, slobodni. I ono što je bitno za artiste, a to je da se osjećaju posebno, opušteno. Nema stresa, u centru grada je. Puno njih nikada nije bilo u Puli u kojoj se ima što vidjeti, od znamenitosti koje mi ni ne primjećujemo. Oni to itekako vide. Imamo sreće da nas svih tih 15 godina prati sunce pa mogu uživati na stepenicama i terasama oko Doma Hrvatskih branitelja. Lijepo je izaći vani i udahnuti tu njihovu energiju i onda te to napuni i kažeš "Ok, vrijedilo je".
- Rosemarie: Radionice omogućuju posebnu edukaciju kroz ples, stvaranje novih kontakata, druženje i zabavu. Kroz edukativnu stranu manifestacije nastoji se vratiti stari, obnovljeni sjaj kulture plesa. Pozvani su svi bez obzira na godine, a također ne bi trebala biti prepreka ni ako se nema plesnog partera ili partnerice.
- Znači, i sami možemo doći plesati?
- Rosemarie: Naravno. Kažu nam dečki - znate ja sam došao da nađem ženu, a zaljubio sam se u ples. Nije poanta naučiti ljude samo plesne korake, nego treba dati mogućnost da se zaljube u ples i da on postane dio njihova života. Neki ljudi se na festival vraćaju 10-12 godina. Imamo vjerne pratitelje i možemo biti izuzetno ponosni.
- Vi ste i turistički ambasadori, jer sada posebice u predsezoni u Pulu dovodite na stotine, a sada i tisuće ljudi?
- Fabris: Bukirana su dva hotela, airbnb i booking.com također puni kapacitete Puljanima. Turistička zajednica nas cijelo vrijeme podržava u tome. Zapravo, neki put se zapitamo kako smo uopće došli do toga? Odakle svi ti ljudi?
- Osim plesnih škola, festivala, aktivni ste i na promociji plesa među svim dobnim skupinama?
- Rosemarie: Zadnje dvije godine radimo s mališanima u pulskim dječjim vrtićima. Već deset godina u suradnji sa Zdravim gradom Poreč radimo u osnovnim školama u kojima sedmi razredi umjesto sata razrednika imaju sate plesa gdje se socijaliziraju i uče osnaživanje kroz ples. Na kraju školske godine oko 300 djece prezentira naučeno na glavnom gradskom trgu i bude prelijepo. U suradnji s vilom Trapp i domom Alfredo Štiglić zadnje tri godine vodimo ples za umirovljenike. Njih bih posebno pohvalili. Neki imaju i 80 godina, ali imaju žara, volje i plešu fenomenalno. Predivni su. Zahvaljujemo im, jer od njih dobivamo puno.
- Dakle svi plešu, od djece iz vrtića do penzionera. Nema granica i prepreka za ples, mogu svi i nikada nije kasno. Ali u posljednje vrijeme svi se nešto žale na bolove u kičmi. Što je s njima?
- Rosemarie: Neka dođu plesati.
- Fabris: Svima kažem kad se počneš baviti plesom imaš dvije mogućnosti. Prvo učiš plesati zbog rekreacije, pa si promijeniš neku rutinu i zaboraviš na probleme. Dakle, to je psihoterapija u pokretu. Za one koji žele više napredovati i putovati, tome nema kraja. Ples nema granica. Jučer je jedna cura došla u dvoranu i rekla, ja imam dvije lijeve noge, a ja sam joj odgovorio - od dvije lijeve napravit ćemo jednu lijevu, jednu desnu. Moraš probati, pa osjetiti. Zanimljivo je da nakon showa Ples sa zvijezdama sve više ljudi pleše.
- Bi li plesali u showu Ples sa zvijezdama?
- Fabris: To je veliki izazov i strah s kojim se treba uhvatiti u koštac. Zašto ne?
- Kažu da je ples više od plesa, druženje u pokretu.
- Fabris: Da, i više od toga. Počelo je s plesom, a završilo vezom. Imali smo jako puno brakova u plesnom centru, salsa beba.
- Rosemarie: Nakon 21 godinu aktivnog plesanja mogu kazati da je najveći problem u ljudima. Kada ljudi imaju strah, stvori se otpor. Na prvom satu kažem, već ste 50 posto odradili samim time što ste došli. Strahovi su blokada. Ljudi se boje bliskosti. Ples više nije samo salsa. Ples je poput života. Kada plešeš u paru postoji vođenje i praćenje. Za ples je potrebno dvoje, kao u životu. Jako puno žena reklo je da smo im promijenili život. To nam je najveća nagrada kada primjerice dođu ljudi i kažu spasili ste nam brak, spasili ste nam vezu ili uz ples sam upoznao svoju ženu. Ta žena je jako bitna. Danas su žene preuzele vodstvo i u svemu moramo biti jake i snažne, što je u redu. Ali opet se ona prava žena u svemu tome negdje izgubila. Mislim da kroz ples žena stvarno može biti istinski žena. Jer muškarac je taj koji daje input u plesu. I meni su bile potrebne godine da se prepustim Fabrisu. To je taj spoj energije gdje se napravi dobar balans kada žena kaže: "Imam povjerenje u tebe, izvoli me vodi". Tu do izražaja dolazi ženstvenost. To je svijet gdje je žena konačno ženstvena.
- Fabris: Važno je da se ljudi dođu zabaviti. Kao nekad, u zlatno doba Arube kada su svake srijede dolazili plesati. Ranije se više plesalo, danas su se ljudi više zatvorili.
- Zbog čega?
- Fabris: A tko zna. Situacija, tehnologija.
- Rosemarie: Na plesu ne možeš imati mobitel. U ruci držiš partnera, a ne mobitel.
- Fabris: Nekada je bilo drugačije. Kada smo krenuli htjeli smo educirati ljude o plesu. Na prvoj radionici salse u Patinaggiu došlo je šestero ljudi. Bilo je besplatno. I tada je krenula ideja za festival, htjeli smo ljudima omogućiti da plešu. Deset godina smo svaku srijedu besplatno priređivali ples. Kada bi nas pitali što imate od toga? Odgovorili bi "Zapravo...ništa." Čisti gušt. Željeli smo da se ljudi zabave. Ja dolazim iz obitelji u kojoj se oduvijek sviralo, plesalo i pjevalo. Mi bi nedjeljom bili doma, mama bi radila ručak ,a ja i brat bi svirali i pjevali.
- Zajedno radite, odnosno plešete već 21 godinu. Kako ste krenuli?
- Fabris: Ja sam s bratom svirao u jednom restoranu. Rosemarie je došla s društvom i plesala. U pauzi smo zaplesali, pa me pozvala u školu i tako je to krenulo.
- Rosemarie: Bili smo gladni plesa i noviteta i krenuli smo na edukacije. Išli smo na radionice u Sloveniju, svugdje. Prijatelji su nas nagovorili da ih naučimo plesati i tako je nekako krenulo. Nismo se nadali da ćemo cijeli život biti u plesu. Da nas je netko prije 21 godinu ili koju godinu kasnije pitao namjeravamo li to raditi, nikada ne bi to pomisli. Moja želja je bila da se bavim plesom.
- Pa vi ste doista privilegirani jer radite u životu ono što volite. U čemu je tajna vašeg uspjeha. Ipak 21 godinu nije mala brojka?
- Fabris: To je kao jedan mali brak. Taj ples nas održava mladima.
- Rosemarie: Održava nas ljubav i strast prema plesu.