Ako vam se za vrijeme velikih utakmica čini da ste jedina osoba koja ne zna tko igra, zašto je to važno i zbog čega svi odjednom viču prema televizoru, niste ni čudni ni hladni. Psihologija sportskog navijanja pokazuje da utakmice za mnoge ljude nisu samo sport, nego ritual pripadanja. Za one koji u tome ne pronalaze uzbuđenje, stvar je često mnogo jednostavnija: njihov temperament, interesi i društvene navike samo ne traže tu vrstu kolektivne drame.

Za mnoge je to osjećaj zajedništva

Navijanje ima snažnu društvenu dimenziju. Ljudi kroz klubove i reprezentacije često grade osjećaj zajedništva, obiteljsku tradiciju, lokalni identitet ili dojam da sudjeluju u nečemu većem od sebe. Zato utakmica za njih nije samo 90 minuta igre, nego povod za okupljanje, razgovor, napetost, euforiju i zajedničke uspomene.

Gol se ne slavi samo zato što je lopta završila u mreži, nego zato što se u tom trenutku skupina ljudi osjeća povezano. Zato mnogima sport ima emocionalnu vrijednost koja nadilazi samu igru.

No, ako vas takav oblik povezivanja ne privlači, to ne znači da ste asocijalni. Među ljudima koji ne prate sport postoje različiti razlozi. Neki sport nisu pratili u obitelji, neki su imali loša iskustva, neki jednostavno imaju druge interese, a nekima ne odgovaraju buka, pritisak i pretjerana emocionalnost.

Ne gledati utakmice nije znak da ste izolirani

Netko se puni energijom u masi navijača, dok se netko drugi u istoj situaciji osjeća iscrpljeno. Nekima je neizvjesnost utakmice uzbudljiva, drugima naporna. Nekima je sportska statistika zanimljiva, drugima potpuno besmislena. To nije manjak karaktera, nego razlika u načinu na koji ljudi doživljavaju zabavu, pripadanje i uzbuđenje.

Problem nastaje tek kada društvo pretvori sport u test normalnosti. Rečenice poput "Kako to ne gledaš?" ili "Pa svi gledaju" mogu kod ljudi stvoriti osjećaj izoliranosti, iako za to nema stvarnog razloga. Ne gledati utakmice nije pobuna protiv drugih, nego često samo miran izbor vlastitog interesa.

Na kraju, poanta nije u tome da svi moraju voljeti sport, nego da svatko pronađe svoj oblik zajedništva. Nekome je to stadion, nekome koncert, knjiga, kuhanje, film, šetnja ili razgovor s nekoliko bliskih ljudi. Ne morate navijati da biste pripadali. Dovoljno je da znate gdje se osjećate prirodno.

Povezane vijesti

• U SPLITU PRIVEDENA 34 NAVIJAČA, na Poljudu bez većih incidenata
• Puljani razočarani današnjom utakmicom, ali nisu izgubili optimizam: "U sljedećoj utakmici svakako očekujemo bolju igru i pobjedu"
• Pula je danas svim srcem bila uz Vatrene: Pogledajte još jednu fotogaleriju navijača