Što jesti, koliko jesti, je li ono od malo prije bilo previše ili premalo. Nekima se to nastavlja i navečer, dok planiraju što će jesti sutra. Ovaj tihi, ali stalni unutarnji šum naziva se food noise i mnogima postaje svakodnevni pratilac.

Food noise označuje neprestano razmišljanje o hrani, koje nije povezano sa stvarnim osjećajem gladi. To može biti planiranje, uspoređivanje, briga, preispitivanje ili procjenjivanje svake odluke o hrani. Umor koji nastaje nije fizički, nego mentalni: osjećaj da um nikada ne može stati.

Kada razmišljanje o hrani postaje problem

Briga oko prehrane sama po sebi nije neobična. No food noise se razlikuje po intenzitetu i po osjećaju napora. Misli dolaze same, bez poziva, postaju glasne i teško ih je utišati. Pojavljuje se osjećaj krivnje, uspoređivanja ili pritiska da se „jede ispravno“. To može utjecati na raspoloženje, koncentraciju i odnos prema vlastitom tijelu.

Stručnjaci objašnjavaju da je food noise povezan i s emocijama i s biološkim procesima u tijelu. Kada je organizam pod stresom, um traži neku vrstu kontrole, a hrana je često polje na kojem pokušavamo „biti jaki“. No što je kontrola veća, to misli postaju intenzivnije.

Uloga hormona i živčanog sustava

Na razinu food noisea utječu i hormoni povezani s gladi i sitosti. Nedostatak sna, restriktivne dijete ili dugotrajni stres mogu poremetiti ravnotežu hormona, što pojačava mentalnu usmjerenost na hranu. Istodobno, mozak u stresu traži brzu nagradu, pa se hrana može činiti kao jednostavan način smirivanja.

Zato se ponekad čini da su misli o hrani „jače od nas“: one su dio urođenih mehanizama za preživljavanje, samo pretjerano pojačanih.

Ulogu ima i okruženje

Društvene mreže, stalna prisutnost recepata, savjeta o prehrani i idealiziranih tijela stvaraju stalni podsjetnik na hranu i „pravila“ prehrane. Kada se tome dodaju trendovi „čistog“ ili strogo kontroliranog prehranjivanja, lako nastaje osjećaj da svaka odluka treba biti savršena. Taj pritisak hrani unutarnji šum.

Kako smanjiti food noise

Prvi korak je prepoznati da se radi o odgovoru mozga na preopterećenje, a ne o slabosti volje. Umjesto dodatne kontrole, korisnije je uvesti strukturu, toplinu i ritam.

Praktični koraci mogu biti:

• Redoviti obroci tijekom dana, umjesto preskakanja ili odgađanja
• Dovoljno sna, jer nedostatak sna pojačava apetit i mentalnu usmjerenost na hranu
• Manje izlaganja sadržajima o dijetama i „idealnoj“ prehrani na društvenim mrežama
• Achtsamnost tijekom jela bez osuđivanja i uspoređivanja
• Kratke vježbe disanja kada misli postanu intenzivne

U nekim slučajevima korisno je potražiti podršku psihoterapeuta ili nutricionističkog savjetovanja. Razgovor pomaže prepoznati obrasce i zamijeniti ih novima, koji su nježniji i održiviji.

Hrana treba biti izvor snage, a ne brige

Cilj nije potpuno prestati razmišljati o hrani. Cilj je da misli oko hrane postanu mekše, rjeđe i manje zahtjevne. Hrana može ponovno postati zadovoljstvo, iskustvo okusa i druženja, a ne polje stalne procjene.

Kada se um navikne da mu nije potreban nadzor nad svakim zalogajem, prostor za druge misli i osjećaje počinje se ponovno otvarati.

Povezane vijesti

• Nutricionistica Marijana Martinčić: VRIJEME JE ZA DETOKSIKACIJU ORGANIZMA
• Gladni ste i nakon jela? To može ukazivati na nekoliko problema
• Pazite na prehranu, ali stalno ste gladni? Nadmudrite organizam ovim namirnicama