(Hina/EPA)
Položaj prevoditeljske struke danas je nešto bolji, ali nas čeka još mnogo posla kako bismo povećali vidljivost prevoditelja u društvu, ističe u razgovoru za Hinu Ana Badurina, predsjednica Upravnog odbora Društva hrvatskih književnih prevodilaca koje slavi 70. obljetnicu osnutka.
Društvo hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP), umjetnička udruga koja promiče interese i prava književnih prevodilaca i intenzivno radi na podizanju razine prevodilaštva i kulture, slavi 70. obljetnicu. Koliko Društvo danas ima članova i jesu li mladi prevoditelji zainteresirani za članstvo?
Osnivačka skupština DHKP-a održana je 11. studenoga 1952., samo dva mjeseca nakon kongresa UNESCO-a na kojemu je izglasana odluka o poticanju osnivanja prevodilačkih društava u svim zemljama. Na osnivačkoj skupštini sudjelovalo je 37 prevodilaca, a za prvog predsjednika Društva izabran je Gustav Krklec. Društvo danas ima više od 300 članova, a sve više mladih prevoditelja zainteresirano je ne samo za članstvo u Društvu, nego vrlo aktivno prate i naše brojne inicijative, od tribina posvećenih književnom prevođenju, razgovora o autorskim pravima i prijevodnoj kritici, polaze radionice koje organiziramo pa imamo razloga vjerovati da je naš rad i društveno koristan. Rekla bih da svakako imamo razloga svečano obilježiti 70. rođendan proslavom u zagrebačkom MSU-u.
Kakav je danas položaj prevodilačke struke u Hrvatskoj? U nekim zemljama ime prevodilaca otisnuto je na koricama, gotovo ravnopravno s imenom autora, a u Hrvatskoj tek rijetki izdavači u knjigama navode biografiju prevoditelja. Jeste li zadovoljni vidljivošću u društvu, s obzirom na to da prijevodi čine više od 50 posto literature objavljene na hrvatskom jeziku?
Položaj prevodilačke struke jest nešto bolji nego prije petnaestak godina, ali i dalje nas čeka mnogo posla. Danas i u Hrvatskoj ima izdavača koji ime prevoditelja ponosno stavljaju na korice svojih knjiga, koji uredno objavljuju biografiju prevoditelja, ali nažalost i dalje ima i onih čija se djela naizgled prevode sama pa je ponekad pravi pothvat doznati tko je preveo objavljeno djelo. Tu su i mnogi drugi koji se bave knjigama, pišu ili govore o prijevodnoj književnosti a da pritom ne spomenu tko je knjigu preveo. O kazalištima koja na scenu postavljaju prevedena djela da i ne govorim. Pritom zaboravljaju da prema članku 28. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima "Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela" kao i da je "osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora".
Dakle, tko ne navodi ime prevoditelja kao autora prijevoda krši spomenuti zakon. Upravo su zato mnoge naše inicijative usmjerene na povećanje vidljivosti prevoditelja u društvu, ali sustavno radimo i na tome da članove i članice upoznamo s njihovim autorskim pravima kako bi kod izdavača mogli ustrajati na tome da ih poštuju.
Društvo niz godina organizira izložbe "Od izvornika do prijevoda", Zagrebačke prevodilačke susrete, radionice i tribine posvećene književnim prevoditeljima, što biste posebno izdvojili?
U Strateškom planu Društva stoji da je DHKP strukovna je udruga književnih prevodilaca, kojoj je cilj poboljšati kvalitetu prijevoda strane književnosti na hrvatski i kvalitetu radnih i životnih uvjeta hrvatskih književnih prevodilaca te široj javnosti predstaviti prevođenje kao kreativan i zahtjevan umjetnički rad te važan čimbenik u kulturi pisane riječi.
Sve su naše inicijative usmjerene prema tom cilju, pa mislim da su i jednako važne. Veseli me što smo, zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture i medija, uspjeli decentralizirati svoje inicijative te se one više ne održavaju samo u Zagrebu, nego i po cijeloj Hrvatskoj: naša godišnja izložba prijevoda već godinama nakon otvaranja u Zagrebu putuje brojnim hrvatskim gradovima, a pritom se trudimo u tim gradovima organizirati i susret s nekim od prevoditelja koji sudjeluju u izložbi.
Priključili smo se inicijativi Ruksak pun kulture čiji je cilj doći u manje sredine, u udaljene škole te približiti umjetnost i kulturu djeci i mladima koji žive u sredinama u kojima su takvi sadržaji ograničeno dostupni. Inicijative u školama smatramo vrlo važnima te smo ove godine pokrenuli i program "Tko vam je napisao lektiru?" u okviru kojeg surađujemo sa srednjim školama u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu.
Također, izrazito su važne inicijative kojima je cilj utemeljiti prijevodnu kritiku u Hrvatskoj. Tu su i već spomenuti razgovori o autorskim pravima prevoditelja, radionice za početnike, ali i laboratoriji prevođenja za već iskusne prevoditelje. Mislim da uspijevamo pružiti korisne sadržaje i iskusnim prevodiocima i onima koji su se tek počeli baviti književnim prevođenjem.
Nedavno je osnovana rezidencija za prevoditelje i pisce koja djeluje u prostorijama Društva u središtu Zagreba. Kakav je program rezidenata i koliko ste ih do sada imali?
Rezidencija za prevodioce i pisce otvorena je u travnju 2022. godine kao plod višegodišnjih nastojanja da se u Zagrebu osnuje rezidencija u kojoj će boraviti strani prevodioci i pisci, a kojima će Društvo osigurati što produktivniji i zanimljiviji boravak. Smatramo da je ta inicijativa doista važna i za Zagreb i za hrvatsku kulturu jer predstavlja vrlo važan korak u povećanju vidljivosti naših pisaca u inozemstvu. Važno je napomenuti da rezidencija ugošćuje i relevantne strane autore koje naši kolege trenutno prevode čime jačamo veze s kulturnim miljeom drugih europskih i svjetskih zemalja.
Ove godine ugostit ćemo ukupno deset rezidenata, koji su tijekom boravka imali (ili će do kraja ove godine imati) priliku održati gostujuća predavanja na hrvatskim fakultetima (Filozofski fakultet u Zagrebu i u Zadru), sudjelovati u našoj novoj tribini "Prevodilački horizonti", gostovati na radionicama književnog prevođenja i književnim susretima i festivalima poput Festivala svjetske književnosti. Ove godine učlanili smo se i u RECIT – Europsku mrežu prevoditeljskih centara koji vode rezidencijalne programe, a tu suradnju namjeravamo konkretizirati projektima razmjene rezidenata i dobrih praksi.
Rezidencija nas je dodatno povezala i s Knjižnicama grada Zagreba koje rezidentima nude besplatno korištenje knjižnične građe, sa stranim kulturnim institutima koji projekt podupiru pokrivanjem putnih troškova rezidenata, knjižarima, izdavačima, kulturnim redakcija brojnih medija, s Hrvatskim P.E.N. Centrom s kojim dogovaramo zajedničke susrete i brojnim drugim institucijama, a nadamo se da će dogodine inicijativa biti još i više.
Koncem rujna izabran je novi Upravni odbor, koji su planovi, što pripremate?
Planiramo nastaviti s uhodanim i korisnim postojećim dobrim praksama, ali i dodati im nove inicijative, osobito one koje se odnose na poboljšanje radnih uvjeta književnih prevodilaca. S tim smo ciljem ove godine osnovali i Radnu skupinu koja je već vrlo aktivno prionula na posao: u rujnu je održana tribina o radnim uvjetima književnih prevodilaca, uskoro slijedi anketa koja će nam, nadamo se, pomoći da u moru problema koji muče naše kolegice i kolege razaberemo goruće i pokušamo zajedničkim snagama iznaći najbolja rješenja. Dogodine nam se bliže novi Zagrebački prevodilački susreti kojima ćemo nastojati održati međunarodni karakter. Planiramo osnažiti suradnju sa srodnim društvima u Hrvatskoj i regiji i još mnogo toga.
DHKP je aktivan i na međunarodnom planu, član je krovne organizacije europskih književnoprevodilačkih udruga CEATL-a. Što to znači za hrvatske prevoditelje?
Dugogodišnje članstvo DHKP-a u CEATL-u svjedoči o uklopljenosti hrvatskog prevodilaštva u europske tokove. Jedno smo od najstarijih društava u Europi, stariji od njemačkog, francuskog i britanskog i smatramo da je nastavak suradnje s CEATL-om ključan za razvoj hrvatske kulture i njezino uklapanje u europski kontekst, a značaj te suradnje nadilazi okvire prevoditeljske struke kao jedan od važnih elemenata ravnopravne kulturne suradnje Hrvatske i zemalja Europske unije. DHKP aktivno sudjeluje ne samo na plenarnim sjednicama CEATL-a, nego i u njegovim radnim skupinama i u radu Upravnog odbora.
CEATL je nedavno dovršio veliko istraživanje o radnim uvjetima prevodilaca iz kojeg je vidljivo da je položaj prevoditelja u Hrvatskoj u europskom prosjeku po mnogočemu. Kao i do sada, DHKP će spremno sudjelovati u projektima i inicijativama skupina zemalja okupljenih oko specifičnih problematika.