Na lokalitetu Črni grad kod Ročkog Polja započela su arheološka istraživanja u sklopu institucionalnog znanstveno-istraživačkog projekta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli "Istarske feudalne utvrde – rezidencije srednjovjekovnog plemstva (caHISTRIAE – Castrum Histriae)". Črni grad na zaravni je strmog brežuljka, na 577 metara nadmorske visine, s kojeg se pogled prostire na rubni dio Ćićarije i brežuljke središnje Istre.
Istraživanja se provode u suradnji s Univerzom na Primorskem iz Kopra. Uz voditelja projekta dr.sc. Josipa Višnjića sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli te zamjenicu voditelja, dr. sc. Zrinku Mileusnić iz Univerze na Primorskem iz Kopra, uključeni su i studenti arheologije pulskog Sveučilišta, koji su tijekom dva travanjska tjedna na terenu odradili praktični dio svoje nastave.
Voditelj projekta dr.sc. Josip Višnjić iz Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli (Snimila Gordana Čalić Šverko)
Riječ je o prvim sustavnim istraživanjima lokaliteta Črni grad, koji se u povijesnim izvorima spominje između 1102. i početka 15. stoljeća. Smješten nedaleko od Ročkog Polja, na uzvisini nasuprot Belom gradu, Črni grad nekada je imao važnu ulogu u nadzoru prostora i komunikacija u ovom dijelu sjeverne Istre. Njegova povijest dobro odražava šire političke i društvene procese koji su obilježili srednjovjekovnu Istru, a nakon što je izgubio strateški značaj, lokalitet je postupno napušten i prepušten propadanju. Danas tek skromni ostaci svjedoče o njegovoj nekadašnjoj važnosti.
U sklopu četverogodišnjeg projekta, na tom će se arheološkom lokalitetu, odraditi ukupno četiri arheološke kampanje. Ovogodišnja, prva istraživanja usmjerena su na branič-kulu, jedan od ključnih obrambenih elemenata utvrde. Tijekom radova postupno su se čistile i otkrivale njezine građevinske strukture, koje stoljećima leže zatrpane u višestoljetne naslage urušenog kamenja i zemlje.
Iako su arheološki nalazi zasad relativno malobrojni, oni već sada upućuju na korištenje ovog objekta između 12. i 14. stoljeća, što se dobro uklapa i u očekivani vremenski okvir na temelju utvrđene tipologije kule. Stariji nalazi za sada izostaju, no povijesni podaci sugeriraju da bi buduća istraživanja mogla pokazati i starije faze korištenja ove lokacije.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
- Za istraživače je to osobito važno jer Črni grad nije samo usamljeni ostatak srednjovjekovne prošlosti, nego lokalitet koji može pomoći u razumijevanju nastanka i razvoja feudalnih rezidencija u Istri. Pretpostavlja se da je u završnoj fazi korištenja riječ bila o klasičnoj rezidencijalnoj utvrdi, pa se uz branič-kulu na lokalitetu mogu očekivati i drugi sadržaji, poput palasa, odnosno stambenog dijela za vlasnika i njegovu obitelj, kao i različitih gospodarskih objekata nužnih za svakodnevni život, naglasio je Višnjić.
Projekt caHISTRIAE – Castrum Histriae, traje od 1. listopada 2025. do 30. rujna 2029. godine, a njegov je glavni cilj produbiti razumijevanje nastanka i razvoja srednjovjekovnih feudalnih utvrda na prostoru istarskog poluotoka između 12. i 16. stoljeća. Uz voditelja projekta doc. dr. sc. Josipa Višnjića, na projektu sudjeluju i izv. prof. dr. sc. Davor Bulić, doc. dr. sc. Katarina Gerometta, akademik Robert Matijašić, red. prof. u trajnom izboru, te izv. prof. dr. Zrinka Mileusnić s Univerze na Primorskem.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Istraživanja i obnova istarskih feudalnih utvrda u posljednja su dva desetljeća donijeli brojne nove spoznaje o ovim prepoznatljivim simbolima srednjovjekovne Istre. Ipak, naglasio je Višnjić, mnoga su pitanja i dalje otvorena: kako su takve utvrde nastajale, kako su se razvijale, zašto su podizane upravo na određenim položajima i kako se u njima odvijao svakodnevni život. Upravo na takva pitanja pokušat će odgovoriti i ovaj projekt, kroz terenska istraživanja, analizu arhitekture, obradu pokretnih nalaza, radiokarbonska datiranja i integraciju prostornih podataka, uključujući LIDAR.
- Posebna vrijednost projekta leži i u tome što aktivno uključuje studente arheologije. Terenski rad tako nije samo prilika za prikupljanje novih znanstvenih podataka, nego i važan oblik praktične nastave. Studenti na nalazištu izravno upoznaju metode iskopavanja, dokumentiranja i interpretacije, a istodobno sudjeluju u otkrivanju manje poznatih poglavlja istarske prošlosti, kazao je Višnjić.
Rezultati projekta bit će predstavljeni ne samo znanstvenoj zajednici, nego i široj javnosti, kroz publikacije, stručna i javna predavanja te druge oblike popularizacije znanosti.
Prva istraživanja na Črnom gradu tek su otvorila ovo nalazište, ali već sada pokazuju da bi ono u godinama koje slijede moglo postati jedno od važnijih mjesta za proučavanje srednjovjekovnih feudalnih rezidencija u Istri.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Među studentima uključenim u travanjsko arheološko istraživanje Črnog grada pod Višnjićevim vodstvom, bio je i student treće godine arheologije pulskog Sveučilišta Stjepan Jukić.
- Praksa nam traje dva tjedna. Imamo je jednom godišnje, nosi nam tri ECTS-a i za naše iskustvo veoma je bitna, kazao je Jukić te dodao kako je njemu i kolegama s godine, čast da su mogli sudjelovati u prvim sustavnim istraživanjima lokaliteta Črnog grada. S njim se složila i njegova kolegica Tara Dašek koja je kazala da joj je uvijek fascinantno vidjeti kako se kroz arheološka istraživanja otkrivaju slojevi prošlosti.
U lokalnoj zajednici više su nego zadovoljni što je institucionalnim znanstveno-istraživačkim projektom Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, obuhvaćen i lokalitet Črnog grada, kazao je predsjednik Povjerenstva za zaštitu spomenika kulture na području Grada Buzeta Matija Nežić.
- Črni grad je već neko vrijeme bio tema na radnim sastancima povjerenstva, pokušali smo ga prijaviti na europske fondove, no nažalost projekt nije bio odabran za financiranje, rekao je.
Uz lokalitet su vezane brojne legende, Črni grad i Beli grad spominju se u srednjovjekovnim povijesnim izvorima, a Črni grad do danas nije bio predmet arheoloških istraživanja.To je područje oduvijek obilježeno granicama, od onih davnih, preko novovjekovnih između Austrijskog i Mletačkog posjeda do današnjih, između Općine Lupoglav i Grada Buzeta. Nakon napuštanja Črnog grada opstala je crkvica sv. Tome, njezin se naziv može iščitati u najstarijim kartografskim izvorima. Neobičan je to objekt s upisanom apsidom i ulazom na bočnom pročelju.
Obližnja crkvica sv. Tome s koje je krajem travnja ukradeno zvono (Snimila Gordana Čalić Šverko)
- Veselimo se nastavku istraživanja i novim otkrićima te se nadamo da će lokalitet Črnoga grada postati nova dostupna kulturno-povijesna znamenitost Grada Buzeta, poručio je Nežić.
Na značaj Črnog grada, (latinski Cernogradus Nigrinianum, njemački Schwarzenburg, talijanski Castelnero), danas podsjećaju tek ruševine srednjovjekovne utvrde. U blizini je crkva sv. Tome apostola iz XII. stoljeća sa zvonikom na preslicu i zvonom koje ima glagoljski nadnevak iz 1573. godine, no ono je nedavno ukradeno.
Utvrda je izgrađena radi zaštite jednoga od ulaza u središnju Istru i puta od Buzeta i Roča prema Lupoglavu, Boljunu, odnosno prema istočnom dijelu istarskog poluotoka i prema Kvarneru. Na stijeni jugoistočno od Črnoga grada nalaze se ruševine utvrde Beloga grada. Iz povijesnih se izvora saznaje da je 1102. godine markgrof Urlich II. iz poznate grofovske porodice Weimar-Orlamunde dao Črni i Beli grad u feud Adalbertu uz određeni godišnji danak i uz obavezu vojne službe u slučaju potrebe. Črni grad mijenjao je vlasnike, a zadnji se put spominje u ispravi iz 1420. godine. U razgraničenjima između lupoglavske gospoštije i Mletaka, posebno u XVI. stoljeću, taj je kraj pripao Veneciji. U novim prilikama utvrda gubi stratešku važnost i, kako nije bila nastanjena, počinje propadati.
Pogled na ruševine, iz kojih još vire dijelovi pravilnih zidova podsjetit će na smrt zadnjeg crnogradskog gospodara, koji je u divljem kasu jahao od Kastva preko Veprinca i Učke, kako priča narod i kako je pjesnik Vladimir Nazor opisao u »Krvavoj košulji«: kastavski feudalac je crnogradskog pozvao u goste radi tobožnjeg izmirenja, ali mu je usred veselog noćnog raspoloženja javio da mu je grad u plamenu.
O Črnom gradu i Belom gradu u Buzetskom su zborniku pisali Boris Bačić i Slaven Bertoša.