Magdalena Nepomučena

Ma si bila štimana i pripoznana,

o Magdalena Nepomučena?

Si bila namurana siromašica brižna, (namurana – zaljubljena)

mučena i tučena?

Din don, din don, don din, don din;

«Odletje u nebo Zvane sin Zvane Poropata od Matije Ciganina

u dobi od šest godina, putnik pekljar prosjak...

Prijedje u bolji život Anton sin Zvane Radina zvanog Čerišnja

od godina tridesettri nakon rovinjske tamnice...

Jela kći Šimuna Kljuna od šest godina

umrije u straćari Nikole Radovana...

Odletje na nebo Francesco, od mjeseci trinaest, nezakoniti sin

Marije Donis Matijine iz Krasice...

i Andjelo Krivičić Benedetov u dobi od godina deset...

Magdalena Petohleb uzletje u nebo,

nakazna šepavica i prosjakinja...

i Magdalena Nepomučena prijedje u bolji život

sedmoga dana bolesti i upale, vrućice i žedji»...

O, Magdalena Petohleb!

O, Magdalena Nepomučena!

Disharmonična quinta u tanananaj

con brio razvučena u beskraj sjećanja,

Tomizza lista mrtve pretke,

i u knjigu upisana ta neznana žena,

te Nepomučena, ta Magdalena.

TOMIZZA NA RIVI 1991.

Tomizza na rivi u suz,

iz barke izagnanci iz Morlakije

od kud si, dite,

od Šibenika Tomislav san, materina dika,

e acnhe mi son Tomizza e ti Tomislav, (i ja sam Tomizza)

Tomo, Tomica mali,

a od iste smo loze ča daje maraštinu, (maraština – likersko vino)

otrglo me pripripridida kako i grozd

od Šibenika,

i suza mu kaplje kako i kaplja vina.

Opet stižu Dalmatinci priko mora sinja

Put njin sinjiva i šenjiva i dišenjiva (označava, bilježi, ocrtava)

vila slavinska i galija latinska;

Tomica Morlako si zbire fameju (Morlako, Moro Vlah, Vlah, Vlaj)

rabi put Šibenika na galiju,

dužd prisvitli nas u Istru zove;

stari did ne gre,

a di ćeš Tomica čoviče ludi!

I dica mu plaču i žena hi ziba

aj polako rano moja,

ma di ćemo, Tomice, gospodaru moj oče naš koji nisi u pameti!,

i Tomizza Fulvio puoteč prvega Tomice (puoteč – potomak)

malega Tuome,

potle četiri stolitja, i kus,

na rivi Umaga gleda bižieće ljude z suojih kraji.

Valje z svita kraja pusta marmaglia se leviva proti Istre (svjetina)

od bande Dubrovnika i Vukovara i Doboja i Derevnte

i Sarajeva i Mostara.

Milan Rakovac

EXERCISING BLUES FOR TAMARA

Ta, ta, ta, ma ta, ma ta mala, ma ta, iš ta ma ta Tamara

Rapelle toi Tamara?

I slušan tu malu našega Ninića šćier, u Baladuru u oštariji,

ma ne na baladuru, u Baladuru NA Šavriniji,

u duru u molu to zguorun to zduolun,

sinkope n’tsa n’tsa n’tsa, to je kako da tečeš za ritmonkanta a ga ne moreš ćapati, nu, ma šta tu taj to priča, čiča-miča po-tića-po-miša,aaaa?

Štaštaaa se reče tovaru da se ferma pak erisssaaa da se jopet leva,

ma šta šta? ma ništa ništa, fly me to the moon i moonlight in Vermont I take yor kicks on route 66 i Poinziana your branches speek to me of love.

I glas ti grdelinekanarineslavičice leti ka’i muora priko vrhi Šavrinije, Brlekije, Ćićarije i valje priko Talije e el pićo Arabo ti šekundiva in Beghazi, rapelle toi Tamara?

A tamo zdolun se bili se zlati se strši se kruni se lela šeničica biličica.

I sad ti budi artišta ko si kapac!

T’r vero lako se ćapaš na lac banalnosti, a tobože si guba, frajer, frkalas i ganac, a moooo, šenac, ma buha skače, i ča vero?,

Složin veraš Ninić dišenja, ala zajno drugi ma ta ma, ta ma, Tamaaaarrrraaa ga kompona e tutto diventa arte vera, si vidija vranića na batu, fio mio!

ma deboto family stuff, can’t get enough, nu, ala šu,

ma ne na trdo nogu, na meko, na meko, se vrti balun po naših val i vrhi i križin i po grti i po kršinu i iš te na on the sunny side of the street,

a ugla na dubu ti se ruga: pušimiurit, pušimiurit...

Ala teči teči teči Tamara bi ti rekla Ulika, ma pomalo ki daleko je suncestok i Tozovac mi cantechia poli v’ho

»dugačka je Lajkovačka pruga, nemo’ Mile da zaboraviš druga«, Ninića,

ča mi njegova slika visi na zidu kamare a veća je nego zid mi, kako’j Nino gigante, nu, nu, ala šu, »ide Mile dimi mu cigara, nemo’ Mile da zaboraviš drugara«

i piši, piši Tamari ‘sti versi de due centesimi:

»e una semplice canzone da due soldi, che si canta per le strade de i soborghi«...

A kako ćemo se navaditi po domaću?

A vero lako, ma ča da da? Anda da da.

A po domaću mormao znait kušljeti i drugima povidati

Da i oni budu znati pričati jer to jezik je prahravatski praslavenski

I otac i majka standardnog jezika

I on je njihov sin i unuk i prarunuk i čuknunuk

A! Kad veliš, odrezano kratko, hoćeš reći - tu se nema što kazati, stari moj

A aaa! Kada razvučeš znači - tako dakle, ma nemoj mi reći

A ma, Abo - pojma nemam

Alaala, ale ale, ala daj, ala nu, ala šu – ajmo, brzo, vreda, zajno latimo se posla

Alabonora - u dobar čas, alakuraja – ajmo odvažno

Ankora je sidro a vela je jedro a timun je kormilo

Aršenalot je radnik u arsenalu, brodogradilištu a marangun je stolar a grzun je krojač a katnunjer je cestar a makiništa je strojar

Babin pas je babin lub je duga nebeska je mavrica je mille colori del’arcobaleno

Babulj je okrugli kamen

Bakin je osobno ime vola, i Boškarin i Srneja i Šarožin

Baketa je šiba da te mati nalupa po riti jer ništa ne učiš pa ćeš već učiti

Balordo je budala je blembe je buzdo je trubilo

Bokun je komad

Brnjusi su brkovi

Ben je dobro, ben ben, bon bon – ajde de, neka bude

Berekin je lukavac je šegarin

Bilica je vino bilo biličica je pšenica

Bilato je jako bijelo

Banda je strana svijeta, strana broda i niškoristi što zatire dobre ljude i pali i žari i dela zlo

Barba je zapovjednik broda i stric i ujak i tetak i svaki stariji čovjek, barba je gospodin

Barbara mi se sviđa dao sam joj žižule ona meni olovku, a Barbara je i svetica,

santa Barbara benedetta liberene de sta saeta, santa Barbara e san Simon liberene de sto sion, a sveti Šimun štracavela koji dere jidra vela, i Vrag je izumi jidro a sveti Mikula timun, a Kandalora zima fora, koja muti do dna mora, a za njon gre sveti Blaž, koji govori da je laž, a za njin gre sveta Kristina, koja govori da je istina

Bonaca je mirno more i vjetra nema

Barila je bačvica mala iz koje piješ na polju

Baštardo je kopile je ružno reći ma baštardin je psić mješanac – a baštardin je laja zad hiže

Brek je pas

Brevet, matrikula je isprava moreplovca

Broka je vrč

Brontolon je brbrljavac

Bura je vjetar a burin je njezin sin,

ne budi ga jer se bura razljuti: Popuhnula bura tramontana, posušila od Učke do mora

*Nastavak u sljedećem broju

Povezane vijesti

• Moć stereotipa
• Vergerije je bio svuda, sa svima i protiv svih
• Padaju mi nemoćne ruke