Piše Rudolf Frančula
"Nema trgovanja s Istrom!" Kako su Istrani iz Zagreba u ratnoj godini poslali snažnu poruku javnosti
(Arhiva Glasa Istre)
Prethodnu kolumnu pročitajte ovdje.
Na osnivačkom zboru Društva Istrana usvojena je i Izjava za javnost koju je autor Milan Rakovac pročitao, a Glas Istre ju je objavio slijedećeg dana 11. studenog 1991. godine pod naslovom "Nema trgovanja sa Istrom" i nad naslovom "U Zagrebu osnovano Društvo Istrana", a koja glasi:
"IZJAVA ZA JAVNOST DRUŠTVA ISTRANA IZ ZAGREBA
U ovim teškim povijesnim vremenima za hrvatski narod, mi Istrani nastanjeni u Zagrebu dižemo svoj glas za našu domovinu Hrvatsku. Grad Zagreb udomio je tisuće Istrana poslije sramnog Rapalla kada smo prodani Italiji od strane tadašnje Jugoslavije, i kao što je Hrvatska od 1921. nadalje primala izbjegle Hrvate iz Istre, posebno Zagreb, tako Istra danas prima u svoja njedra protjerane Hrvate, šalje stalno materijalnu pomoć, kao i borbene jedinice u zaraćena područja.
Danas, kada pojedini politički krugovi Beograda i Rima špekuliraju s Istrom koja bi imala biti predmet trgovanja, kao i 1920. godine, mi podsjećamo na neutrnuto hrvatsko naslijeđe upravo na prostorima sjevernog Jadrana, od Modruša i Senja do Pule i Kopra, gdje je utemeljena i neutrnuto djelovala kroz historiju hrvatska glagoljaška kultura. Podsjećamo na tešku narodnu borbu kroz 19. stoljeće kad su biskup Juraj Dobrila i Matko Laginja kroz hrvatski narodni preporod uspostavili čvrst politički hrvatski korpus u Istri. Podsjećamo na genocidalnu antihrvatsku politiku pod talijanskim fašizmom koja nas je zatirala i protjerivala, podsjećamo na ustanak Istrana i odluke u Pazinu rujna 1943. kada vodstvo ustanka donosi odluke o kidanju svih političkih veza sa Italijom i sjedinjenju sa "našom hrvatskom braćom". Podsjećamo na tešku međunarodnu borbu za priznavanje naših odluka, potvrđenih Mirovnim sporazumom sa Italijom u Parizu 1947., Memorandumom o suglasnosti u Londonu 1954., sporazumom u Osimu 1975...
Podsjećamo na sve te povijesne temelje naše Istre, jer danas se opet čuju glasovi koji bi htjeli oduzeti nam Istru.
Suživot i preplitanja kroz suradnju i prijateljstvo nas Hrvata s Talijanima Istre, kao i sa svim ostalim etničkim skupinama naseljenim u Istru poslije oslobođenja, jest temelj budućnosti hrvatske Istre. Jer mi istarski Hrvati kao većinski narod zasnivamo convivenzu kao povijesnu nužnost opstanka, poučeni gorkim iskustvima iz povijesti, i zalažemo se za respektiranje naših posebnosti, čemu svakako pridonosi projecirano osnivanje županije na ovom graničnom području, koje mora biti most Hrvatske ka Italiji i Zapadu uopće, kao što smo uvjereni da nova granica između Hrvatske i Slovenije u tome smislu mora biti najotvorenija za slobodni protok dobara, ljudi i kulture, a ne zapreka.
Kroz potonja povijesna zbivanja, Istra je iskazala svoja htijenja izjasnivši se za suverenu i samostalnu Hrvatsku na referendumu 1991., kao što je znala očuvati mir na svome prostoru i kroz Sporazum o odlasku jedinica bivše jugoslavenske vojske, te u ovim prijelomnim trenucima povijesti Istra postaje pouzdana i mirna oaza napaćene Hrvatske, u teritorijalnom, političkom i materijalnom smislu. Smatramo da je od presudne važnosti za Hrvatsku održati takvo stanje stvari gdje je moguća najšira pomoć stradalim područjima, proizvodnja, trgovina i nesputana komunikacija sa svijetom.
Zadaća pak nas Istrana u Zagrebu jest okupljanje kroz rad Društva Istrana na daljnjem promoviranju našeg užeg zavičaja, s kojim moramo uspostavljati čvršće spone, kao i zalaganje za ono najvrednije što nam donose tradicije istarskih Hrvata u ovom teškom dobu - civilizaciju i kulturu, komunikaciju i mirotvornu suradnju, kao elemente očuvanja i razvitka ukupnog hrvatskog političkog korpusa, jer upravo je sada od bitne vrijednosti uspostavljati najplemenitije od onoga što imamo.
U Zagrebu, 10. studenoga 1991."
Na osnivačkom zboru Društva Istrana 10. studenog 1991. godine u Upravni odbor izabrani su: Aleksa Ladavac, Etore Poropat, Miljenko Pajalić, Nevio Mirković, Quintino Bassani, Predrag Sirotić, Aleksa Crnjaković, Rudolf Frančula, Vesna Jurkić Girardi, Uroš Peruško i Marčelo Popović. Za predsjednika Upravnog odbora Društva Istrana izabran je Aleksa Ladavac.
Sukladno programskim načelima i u izvršavanju istih, Društvo je od svog osnivanja nastavilo s aktivnim radom svo vrijeme dok sam ja boravio u Zagrebu (tj.1995. godine), vjerujem da je tako nastavilo i kasnije sve do današnjih dana.
Drago mi je i ponosan sam što sam bio jedan od osnivača Društva Istrana u Zagrebu.
*Nastavak u sljedećem broju
