Piše Aneli Dragojević Mijatović
Kohezija sačuvana, Hrvatska u plusu
(Arhiva Novog lista / Pexels)
Višegodišnji financijski okvir EU-a za razdoblje od 2028. do 2034. u Bruxellesu se tek brusi, te nailazi na primjedbe i neslaganja dijela članica. Glavna rasprava se naravno vodi između tzv. štedljive šestorke, koju predvodi Njemačka, čiji je kancelar Merz jučer prilično borbeno istupio, te velike većine zemalja koje, ili podržavaju irski prijedlog proračuna, koji je, istina, nešto niži nego je inicijalno predložila Komisija, ili su čak i za njegovo povećanje. Među njima je i Hrvatska. Iako je dakle irski prijedlog trebao biti svojevrsni kompromis po principu "za svakog po nešto", ipak je naišao na kritike zemalja koje se zalažu za veće uštede, ali ne i za uštede na polju konkurentnosti i obrane, što je podvukao njemački kancelar Merz. Njemačka je tu naravno jako zainteresirana jer sama prolazi kroz svojevrsnu ekonomsku, ali i političku krizu, te s obzirom da novi zamah temelji na obrambenoj industriji, vjerojatno joj baš i ne odgovara što su neki rezovi napravljeni u tom segmentu. Merz se međutim bori i s demokratskim deficitom u svojoj zemlji, gdje je CDU u više biračkih jedinica izguran od strane desnijeg AfD-a, te se pomalo rasipa unutarnja kohezija te stranke. Mnogi su ga već vidjeli na izlaznim vratima, odnosno vide ga na njima "do Božića", ali on se ne da - ne samo da nije odstupio kod kuće, nego se ne libi istupati ni kao još ambiciozniji europski lider, što je podosta na staklenim nogama. Vjerojatno tako nastoji omekšati i neprijateljski stav dijela biračkog tijela u vlastitoj zemlji. Kad govori o uštedama u Europi, nastoji vjerojatno svojim biračima pokazati da, kad bolne reforme traži od njih kod kuće, jednako čvrsto nastupa i na razini Europe. Želi im vjerojatno pokazati da Njemačka ne želi više biti neto-uplatitelj za druge, dok njeni građani teže žive. I Francuska prolazi kroz turbulentno razdoblje, proračunski deficit je previsok, a učenici i studenti prosvjeduju jer taj deficit - očito nije utrošen na njih i uvjete njihovog školovanja.
Uskoro se održavaju izbori u više EU-zemalja, u Španjolskoj prijevremeni, potom u Francuskoj, a Marine Le Pen, koja pretendira na Macronovo mjesto, zatražila je da se proračun ne donese prije no se rasplete cjelokupna politička situacija u Europi. Otvoreno je rekla da je protiv financiranja Ukrajine. Kaže i da bi zaokružiti proračun prije svih tih izbora bilo ravno demokratskom skandalu. Proziva i Europsku središnju banku, preispituje ulogu institucija. Rekla je "hop" i prije nego je skočila. Trenutna pak garnitura političara baš iz ovih razloga želi požuriti. Za zemlje neto-primateljice EU-sredstava, gdje je i Hrvatska, ali i cijeli Mediteran Europe, koji se nedavno sastao u Splitu, irski je prijedlog proračuna zadovoljavajući jer je sačuvana komponenta kohezije, regionalnog razvoja, poljoprivrede - svega onog što nam je dosad pomagalo i što se kroz NPOO koristilo, a trebalo bi se tako i nastaviti. Potvrđena je cjelokupna omotnica za Hrvatsku, te bismo još mogli biti i u plusu. Potvrdio je to i premijer Plenković koji je rekao da bi po sadašnjem prijedlogu plus trebao iznositi još sedam milijardi eura. To je iznimno važno za iduće domaće proračunsko razdoblje, u uvjetima sporijeg rasta BDP-a, visoke inflacije i visokih potreba za financiranjem, gdje je trošak kamata, koji globalno raste, kod nas bar ublažen povoljnim kreditnim rejtingom. Troškovi će dakle neminovno rasti, ali da nam je rejting kojim slučajem niži - bili bi još veći. Zato ga je prioritet očuvati.
No, u idućem periodu morat će biti veći naglasak na privatnim investicijama i rastu produktivnosti gospodarstva, gdje ćemo ipak morati uvjerljivije pokazati da možemo naprijed i vlastitim snagama. Što se opet irskog prijedloga EU-proračuna tiče, srezan je donekle trošak administracije, davanja prema trećim zemljama (Globalna Europa), te tzv. krizni fond, ali i dio novca za inovacije, sigurnost i konkurentnost. Kohezija je, kako sada stvari stoje, sačuvana, kao i regionalni razvoj, što potvrđuje ideju Europe koja teži ujednačavanju razvoja unutar članica i njihovih pod-regija, s naglaskom na međusobnu povezanost i razvoj.
