Piše Boris Bilas
Posljednja prilika za Zračnu luku Pula
(Arhiva Glasa Istre)
Zračna luka Pula posljednjih je tjedana ponovno jedna od aktualnih tema na istarskom poluotoku, djelomično zahvaljujući i raspravi na saborskom Odboru za turizam gdje je SDP-ova zastupnica Sanja Radolović pokrenula pitanje povezanosti s drugim, većim europskim zračnim lukama. Ne želeći ulaziti u to je li njen prijedlog o povezivanju Pule i Venecije aviolinijom dobar ili nije, sama činjenica da se o pulskom aerodromu govori pokazuje da u javnom prostoru postoji zainteresiranost da Pula nakon niza godina ponovno postane adekvatno avionski povezana s ostatkom Europe.
ZL Pula krajem ljeta dobila je novo vodstvo, staru je direktoricu, opterećenu razni aferama i lošim međuljudskim odnosima unutar same zračne luke, zamijenio novi direktor, dugogodišnji zaposlenik ZL-a, Marko Ražem. Iz svega što se iz njegovog kratkog mandata može zaključiti, a riječ je o stvarno kratkom razdoblju od dva i pol mjeseca, u pulskoj su zračnoj luci zapuhali neki novi vjetrovi. Ražem je kao dugogodišnji djelatnik očito u puno boljim odnosima s ostalim zaposlenicima nego što je to bila bivša direktorica Nina Vojnić Žagar i to je preduvjet da se stvari na aerodromu pokrenu s mrtve točke i da Pula iz crvenog napokon uđe u zeleno kada su u pitanju i broj avionskih linija, ali i broj putnika koji godišnje prođu kroz zračnu luku.
Kako se može čuti iz razgovora s ljudima iz turističkog sektora, promjene su pozitivno dočekane i među njima. Javna je tajna da bivša direktorica nije bila u najboljim odnosima s čelnim ljudima turističke zajednice, kako one županijske, tako i pojedinih istarskih gradova. Po informacijama s terena, novi je direktor pokrenuo komunikaciju te je u kratkom razdoblju popravio te narušene odnose. A ti su odnosi ključni ako se pulska zračna luka želi nastaviti razvijati u pozitivnom smjeru. Bez jače uloge ZL Pula nema daljnjeg razvoja istarskog turizma, pogotovo ne onog za koji se deklarativno zalažu čelni ljudi Županije, turističke zajednice i istarskih gradova i općina. Turistički kompleksi poput hotela Pical u Poreču nemaju previše smisla bez jake i prometne Zračne luke Pula. Istina je da u istarskom susjedstvu već postoje prometni aerodromi poput tršćanskog, Marka Pola u Veneciji pa čak i zagrebačke ZL "Franjo Tuđman", ali to ne bi trebala biti prepreka da Pula u idućih par godina dosegne i premaši promet iz 2019. godine kada je kroz nju prošlo oko 750 tisuća putnika.
Potencijal itekako postoji. Po posljednjim podacima Pula, uz Rijeku, jedina od hrvatskih zračnih luka ima dvoznamenkasti postotni rast putnika u 2026. godini. Očekuje se da bi u ovoj godini kroz Pulu trebalo proći između 550 i 600 tisuća putnika. To je dosta manje nego rekordne 2019., ali je dobar početak na putu prema oporavku pulskog aerodroma.
Prve najave novog direktora o novim linijama daju razloge za optimizam, a čini se kako bi uskoro moglo doći do još nekih objava o novim linijama između Pule i većih europskih gradova. No, sve to će biti uzaludno ako se promet u Puli ne proširi i na zimske mjesece jer pulska zračna luka tijekom zime zjapi prazna i otvorena je zbog jednog do dva leta dnevno. Ne treba ni govoriti koliko je to neisplativo i koliko ta rupa financijski opterećuje poslovanje. Baš će pronalazak i ugovaranje letova tijekom cijele godine biti najteži posao koji očekuje novog direktora i uspjeh njegovog mandata ovisit će o tome koliko će i hoće li uopće u tome biti uspješan. Za sada se u kratkom razdoblju pokazao kao čovjek koji razumije koji su izazovi ispred njega i treba mu dati vremena da pokaže koliko zna te da pokuša pulsku zračnu luku izvesti iz crne rupe u kojoj se našla u proteklim godinama.
