Piše Tihana Tomičić
Novi nameti nisu samo harač, nego i uvođenje reda
(Luka Jeličić/Darko Jelinek)
Uvođenje reda u Hrvatskoj uvijek teško prolazi - ne daj Bože reforme, to je još i najgore od svega ako se baš mora dogoditi. Tako se mali iznajmljivači u turizmu oštro protive ideji o dodatnim nametima na turističko iznajmljivanje - bijesni su, poručuju, organiziraju se i traže sastanak s Ministarstvom turizma.
Naravno da na to imaju pravo i da vlast mora uvažiti i njihove argumente, ali to je samo jedan od segmenata fiskalne reforme koju sprema Vlada. Bit će zanimljivo pratiti kako će se ponijeti veliki poslodavci u bankama, energetici i trgovini kad počne naplata poreza na ekstra dobiti - oni vjerojatno zasad tek lobiraju i vrše drugu vrstu pritisaka. S druge strane, mali iznajmljivači su, kako bi se reklo, obični ljudi, oni koji iznajmljuju jedan apartman ili nekoliko njih, obično u kućama u kojima na moru i žive. Njima su novi nameti, kažu, novo veliko opterećenje. Radi se o destinacijama koje su u prvoj i drugoj skupini po indeksu turističke razvijenosti, i riječ je, dakle, o najrazvijenijim turističkim područjima, gdje se donja granica paušala od iduće godine povećava sa 100 na 150 eura godišnje po krevetu, a u drugoj sa 70 na 100 eura. Pritom, većina manjih jedinica, manjih općina, ostala je dosad pri iznosima paušala na donjoj zakonskoj granici, a koja se sada drastično povećava, dok su veći gradovi već ranije iskoristili mogućnost da ostvare taj prihod.
Ono što se možda ne razumije, međutim, jest da ovaj novi namet ne ide samo u smjeru nekakvog "harača" ili punjenja državnog proračuna koji je možda krizom poharan (a nije još), nego i u smjeru uvođenja reda. I vrapci na grani znaju koliko je u malom turizmu sivih zona, iznjamljivanja na crno, prijateljima, obitelji i tko zna kome ne, pa država među ostalim traži načine da se i u to uvede red.
No, reforma bi to trebala jasnije podcrtati pa u fiskalnu funkciju dovesti i one stotine tisuća vikendica čije turističko iznajmljivanje prolazi ispod poreznog radara. Uostalom, premijer Andrej Plenković to je jasno i poručio iznajmljivačima: "Teško da će itko propasti zbog 150 eura", rekao je nakon predstavljanja novih mjera. On kaže i kako je rast sa 100 na 150 eura po krevetu "simbolična provedba načela pravednosti", i ne izgleda bitno uzrujan zbog najava prosvjeda i pobune na terenu među iznajmljivačima.
U odnosu na velike banke i megakompanije koje mu dišu za ovratnik oko poreza na ekstradobit, i pogotovo sindikata koji za iduću godinu najavljuju brdo akcija, s obzirom da u 2027. nema najavljenog rasta plaća u javnoj upravi, buka iznajmljivača mu je vjerojatno zadnja briga na pameti. Realno, i ovdje se radi o nekoj vrsti nameta na ekstradobit - većina malih iznajmljivača ima i druge poslove, možda i neke redovne u javnoj upravi, a ovo im je "side job", posao sa strane, kojim ostvaruju neku ekstravrijednost, dodanu vrijednost na ono čime se inače bave. U Vladi smatraju da dolazi vrijeme za solidarnost i da oni koji imaju više moraju podnijeti dodatni teret u odnosu na one koji imaju manje.
Pogotovo nakon što su cijene u turizmu rasle nerealno u odnosu na mediteransku konkurenciju.
Vlada je više puta apelirala da se ne pretjeruje - pretjerivalo se, i sad slijede ekstranameti. A to se ne odnosi samo na turizam, nego i na sve druge djelatnosti u kojima se stvara ekstra vrijednost - još pogotovo u sivim zonama naplate poreza i nameta.
Sve ovo znači da Vlada, vjerojatno, planira plan B za recesiju koja bi mogla zadestiti cijelu Europu ako se globalne krize nastave i dalje. Energetska kriza, posljedično i kriza svih industrija i proizvodnje hrane, problemi su s kojim će se morati nositi države u Europi. Njemačka već duže bilježi stagnaciju, a ako se ponovi recesija kao 2008. godine, svi zajedno ćemo se godinama oporavljati. U takvim "gladnim godinama" očito svatko mora dati dio svog doprinosa - ljudi koji nemaju sreću da žive od ekstra prihoda nego samo od svojih plaća već snose taj teret kroz inflaciju i cijene koje plaćaju za hranu, usluge i druge. Sad je red i na ostalima.
