NOVI ROMAN PULSKOG AUTORA ELVIRA TOMINIĆA

MAGDALENA: Djelo strukturirano po principu gramofonske ploče

| Autor: Vanesa BEGIĆ
Elvir Tominić (Snimio Dejan Štifanić)

Elvir Tominić (Snimio Dejan Štifanić)


Pulski književnik Elvir Tominić upravo ovih dana objavljuje još jedan roman, a naslovljen je "Magdalena".

Novi roman strukturiran je po principu gramofonske ploče: ima dva dijela koji se zovu A strana i B strana, a svaka od tih dviju cjelina podijeljena je u pet poglavlja koja metaforički predstavljaju pet pjesama koliko je uobičajeno na svakoj strani LP-ja. Poglavlja (odnosno pjesme) su naslovljena po omiljenim grupama glavnog lika i nose naslove Mazzy Star, House of Love, Lycia, My Bloody Valentine, Daughter…, dok je svako poglavlje još pritom podijeljeno na tri podcijeline (i bavi se psihološkim procesima jednog od tri lika), što je pak simbolički vezano uz prosječno trajanje klasične pop pjesme – tri minute.

Budući da je glazba imala značajnu ulogu i u njegovim prethodnim ostvarenjima, autor romana je svom tom simbolikom htio što više roman približiti dobrim, starim vinilima i formu knjige svesti na formu glazbenog zapisa.

Samim time, i glavni junak romana je okorjeli skupljač ploča čiji se dani uglavnom ostvaruju kroz minuciozno preslušavanje velike kolekcije raznoraznih alternativnih bendova.

- Drugi presudan element romana jesu dva ženska lika koji su bivša i buduća ljubav glavnog protagonista. Te dvije osobe su vezane svaka za jednu stranu romana/ploče i predstavljaju prošlost i budućnost i kroz njih se zrcali osobnost glavnog lika i, u neku ruku, one simboliziraju protjecanje vremena i vječnu i univerzalnu zarobljenost svakog čovjeka u prošlosti i budućnosti, dok se pritom zaboravlja kako je život ono što se događa ovdje i sada. Time se naglašava nesposobnost i neznanje ispravnog postupanja (ljudsko prokletstvo) što u konačnici uvijek dovodi do kaosa i vječnog ponavljanja istih pogrešaka bez sposobnosti da se uči iz proteklih grešaka, ističe Tominić.

U ovome romanu, za razliku od prethodnih, i autorov je stil mekši, a nema niti likova iz pulskog miljea koji su prisutni u ostalim njegovim ostvarenjima.

Zašto se jedna od dviju ljubavi zove Magdalena? Saznajemo da ime nije izabrano slučajno… Piščeva majka je izrazito voljela to ime (iz nekih nepoznatih razloga) i to ime joj je uvijek predstavljalo i simboliziralo princezu na zrnu graška. Kroz to ime ostvarena je univerzalna ženstvenost, a čin obožavanja žene (koja je sveprisutna u svim piščevim romanima) je samim time još više naglašen.

No, u svim je njegovim knjigama vidljiva i ta neka opčinjenost jednom ženom, koja se pojavljuje kroz razne likove i forme u raznim romanima, od ljepotice s plaže pa sve do vrckave susjede.

Autor ističe da je zadnja rečenica romana preuzeta iz prastarog stripa o mutantima koji je izlazio u nastavcima na kraju Stripoteke i time je želio odati počast svojim uzorima koji ne moraju uvijek biti "visoko artistički", već su počesto poprilično trivijalni i potrošni, a što ne znači da su i manje vrijedni, no navodi da su značajno utjecali na razvoj njegove osobnosti.

- Druga "posuđenica" u romanu jest susret glavnog junaka s bivšom suprugom pri kraju knjige koji je preuzet iz Dreiserovog romana "Genije". Time se "visoka" umjetnost stavlja ravnopravno uz bok "šund" umjetnosti i između njih se briše granica.

Korice romana napravio je Miloš Radivojević (autorov stalni suradnik), a na naslovnici se nalazi stara fotografija na kojoj mladi glazbenik svira svojoj djevi pod okriljem mjeseca. Ta se fotografija nalazila u kuhinji autorove majke.

Glavni lik je pravi audiofil, i ne može se nikako oporaviti od prekida. Braka. Razvoda. Muškarac koji pati, koji stalno prolazi pored radnog mjesta bivše žene u nadi da će je vidjeti u prolazu, koji joj šalje poruke za godišnjice, blagdane, rođendane – koje ona uporno ignorira. No, on se ne predaje, namjerno prolazi tamo gdje i ona prolazi i čini sve da se sretnu. No, bivša ga nastavlja ignorirati.

I tako se odvija radnja ovoga romana, sve do potpunog preokreta.

Ljubav prema glazbi pretvorit će se u ljubav prema knjizi, što će dovesti i do sretnog završetka ovoga djela, dakako ne bez stranica i stranica uvijek čitke, pitke, ali ne zato i plitke radnje.

Dok u "običnom" svakodnevnom životu postoji vjerovanje da su uglavnom najviše žene te koje pate zbog ljubavi, posebice zbog one neuzvraćene, u književnosti nalazimo brojne muške "Werthere", u raznim fazama i nijansama postojanja.

Nije lako žanrovski odrediti ovo djelo. U njegovim dosadašnjim knjigama uvijek je bila prisutna neka vrste simbolike, bilo kroz horoskopske znakove, numerologiju, druge znakove, glazbu. Ovdje je to prisutno u nešto manjoj mjeri, barem na prvi pogled.

Autor je više usredotočen na prikazivanje stanja likova, koji su, kako bi rekao poznati talijanski pisac i dramaturg Luigi Pirandello, jedan, nijedan i sto tisuća. Oni se mijenjaju kako im se mijenja život, kako idu iz jedne u drugu životnu fazu, kako se razlikuju različite faze života, a na taj način i prioriteti, a u biti postaju i bolje osobe.

Do sada se autor, rođen 1973. godine, po struci profesor hrvatskog jezika i književnosti i povijesti, čitateljskoj publici predstavio s tri romana koja su objedinjena pod zajedničkim nazivom "Pulska trilogija" ("Kronika obožavanja", "Crni pastuh" i "Priča o Edipu"), te romanom "Lice", a objavio je i pjesničku zbirku "Vodomar".

Član je Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater