Alis Marić
Nakon otkaza obuzeli su me strah, panika i nevjerica. Kako dalje? Kako ću to financijski izdržati i od čega ću živjeti? Naravno, obitelj mi je bila velika potpora i sigurnost ali jedan izvor prihoda u obitelji nije bio dovoljan. Ubrzo sam odlučila okrenuti priču. Shvatila sam da sam jedino ja odgovorna za svoj život i svoju sreću. Nisam više razmišljala o tome kako ću zaraditi za život već sam počela planirati kako ću početi raditi ono što zaista volim, a to su knjige i cijeli taj knjiški svijet
Ona je žena koja nam je opet približila i probudila ljubav prema knjigama. Njezini književni citati savršen su recept za dobar početak dana uz šalicu dobre kave, čaja… Alis Marić na svojoj facebook stranici Čitaj knjigu ima preko 500.000 vjernih pratitelja te na instagramu preko 90 tisuća zaljubljenika. Osim što nas svakodnevno inspirira i motivira najljepšim odlomcima iz knjiga, literarnim preporukama te nesebično poklanja knjige, Alis je i sama proživjela osobnu transformaciju od nesretne pravnice do uspješne poduzetnice.
- Priču o Vama možemo započeti s onom "Svako zlo za neko dobro". Da nije bilo otkaza na pragu 50-te danas ne bi bilo najčitanijeg književnog bloga u Hrvatskoj "Čitaj knjigu" koji ima preko pola milijuna pratitelja. Kako je sve to krenulo? Kada ste i kako okrenuli novu stranicu u životu?
- Preokret se dogodio s prvim otkazom u mom radnom vijeku. Nakon 22 godine rada u velikim stranim i domaćim kompanijama, u pedesetoj godini života dobila sam prvi otkaz. Iako sam se tada već duže vrijeme nalazila na strani većine i bilo mi je jasno da trebam zastati i razmisliti o tome da sam počela pripadati velikom broju frustriranih ljudi koji rade ono što ne vole i odlaze na posao s velikim grčem, nisam imala hrabrosti sama dati otkaz iako mi je moj unutarnji glas to stalno poručivao. I onda je došao preokret. Ne mojom voljom ali danas znam da sam ga ustvari prizvala. Nije bilo lako. Nakon otkaza obuzeli su me strah, panika i nevjerica. Kako dalje? Kako ću to financijski izdržati i od čega ću živjeti? Naravno, obitelj mi je bila velika potpora i sigurnost ali jedan izvor prihoda u obitelji nije bio dovoljan. Ubrzo sam odlučila okrenuti priču. Shvatila sam da sam jedino ja odgovorna za svoj život i svoju sreću. Nisam više razmišljala o tome kako ću zaraditi za život već sam počela planirati kako ću početi raditi ono što zaista volim, a to su knjige i cijeli taj knjiški svijet. Tada sam se upoznala i s mogućnostima društvenih mreža i jednostavno odlučila pokrenuti stranicu Čitaj knjigu koja će meni za prvu ruku biti kao neka utjeha dok sam razmišljala čime bi se ja to mogla baviti a da sam ispunjena, sretna i da mi to donosi pristojnu zaradu za život. Čim sam krenula i stupila u akciju, bez velikih planova i zahtjeva sve se pokrenulo. Počele su se otvarati neslućene mogućnosti. Postajala sam sve svjesnija u što sam se upustila. Moja ustrajnost, upornost i vizija su me na kraju dovele do ovoga što radim danas. Prve tri godine nisam imala nikakvu zaradu, ali sam znala da tako mora biti. Divno je bilo to da sam svo vrijeme puno radila, a uživala u tome. Bilo je puno manje besmislenog posla kojeg sam obavljala na prethodnim "važnim" radnim mjestima ali zato puno više užitka i zanosa. Ubrzo je to donijelo i dobru zaradu. Danas živim sretnija nego ikad prije.
- Znači li to da se čovjeku moraju dogoditi teške stvari da bi se odlučio na promjene?
-Da često to bude tako. Čovjek nije sklon rizicima. Voli igrati na sigurno i voli komfornu zonu. Tako je bilo i sa mnom.
- Što biste poručili ljudima koji misle da su za nešto prestari, da neće uspjeti, da je situacija (poput trenutne) nepovoljna, da uvijek postoji neki ALI…?
-Rekla bih da godine nemaju veze s tim. Nikad nije kasno odbiti podnositi lažno siguran život i dopuštati drugim ljudima da za vas odlučuju o vašem životu. Do 50. godine sam bila prezaposlena i frustrirana, a sada od kada radim ono što volim sam produktivna i radosna. Koja razlika!!!!
- Pokretanje bloga nije zahtjevan zadatak, no potrebno je puno vremena da on zaživi. Kako je tekao put od ideje do realizacije?
- Sve je krenulo spontano. Bez puno planiranja. U pravom trenutku. Tada je facebook tek počeo biti platforma za biznis i reklamiranje. Iako konkretan trenutak nikad nije optimalan i zvijezde se nikad neće do kraja posložiti meni su se posložile. Naravno tu je i moja strast, autentičnost, iskrenost, upornost i marljivost. Često radim i do 16 sati dnevno samo što to sada ne osjećam kao rad. To je za mene zabava i radost. Kada pišem, čitam, promišljam i stvaram nove projekte i slažem planove ja sam u sedmom nebu. Puna sam zanosa i ljubavi. Tada se sve samo slaže od sebe.
Krenulo je odmah silovito. U prvom danu je moja facebook stranica imala više od 2000 pratitelja. Dobrim objavama, originalnim i autentičnim sadržajem privlačila sam sve veći broj ljudi. Moji pratitelji su jednostavno uživali u sadržaju koji sam im pružala a tako je i dan danas. Svaki mjesec imam oko 6000 pratitelja više na mojoj stranici. Slijedilo je otvaranje bloga i instagram stranice. Danas svo troje radim, pišem i osmišljam sama i po 12 sati na dan. Nema subote, nedjelje, praznika ili odmora. Rad je moj odmor. A pratitelje stalno držim budnima.
- Obrazovani ste. Završili ste pravo, govorite četiri strana jezika, načitani ste. Koja je Vaša definicija obrazovanja, radi li se samo o procesu čiji je jedini cilj bolja poslovna, odnosno financijska budućnost pojedinca, ili je riječ o procesu puno veće vrijednosti?
- Danas ne gledam na obrazovanje kao nekada. Kada sam ja bila mala i mlada nije bilo velikih i raznolikih mogućnosti obrazovanja kao danas. Nije bilo interneta i on line školovanja. Danas je mladima ali i svim dobnim skupinama sve puno lakše i dostupnije. Tada si morao ići u dobru osnovnu školu i gimnaziju da bi stekao znanje. Profesori su tada bili autoriteti i svi smo im se divili. Mislim da danas to nije slučaj. Pohađala sam klasičnu osnovnu i gimnaziju, a pravni fakultet sam upisala na nagovor roditelja. Danas ne bih ponovila tu grešku. Mislim da diploma nekog fakulteta danas ne znači mnogo. Puno je važnija kreativnost, fleksibilnost, prilagodljivost, prezentacijske vještine, emotivna inteligencija, socijalne vještine.
- Unatoč tehnologiji i poražavajućoj činjenici da se sve manje čita, knjiga ipak opstaje, što dokazuje i veliki broj vaših vjernih pratitelja na blogu?
- Ne slažem se da se manje čita. Mislim da je čitanje u porastu. Knjige su opet IN. Ljudi vole knjigu. To je kultni predmet koji nikada neće izumrijeti i nestati. Ljudi su zbunjeni količinom informacija, izborom i velikim brojem naslova. Zato smo mi knjiški blogeri tu da ih uputimo. Kako sam krenula među prvima imam najveći broj pratitelja i ljudi mi vjeruju iako to ne znači da i svi drugi knjiški blogeri ne rade odličan posao. Danas ljudi mogu vrlo brzo saznati o svim novitetima na knjiškoj sceni, mogu odabrati uz sve informacije o žanru, sadržaju, mjestu kupnje, cijeni, popustima. Znači tehnologija je pomogla knjizi. Sada one surađuju. Zar to nije divno?
- Tiskani mediji kao i knjiga su u krizi. Hoće li tehnologija i digitalni mediji umiroviti knjigu u papirnatom obliku?
- Ne, nikada. Knjiga ima poseban status. Posebno značenje. Nije to samo čitanje. To je i miris knjige, njezine naslovnice, stranice, mekoća, sjaj, boje, oblik i na kraju ta neka kolekcionarska strast. Meni je važno da imam knjigu čim izađe. Opsjednuta sam tom potrebom da knjigu pipam, dodirujem i uživam u njoj prvo vizualno, pa opipno i na kraju da zaronim u njezin sadržaj.
- Mislite li da podcjenjujemo čitanje. Koliko je čitanje bitno?
- Čitam od svoje pete godine i knjige su mi apsolutno sve u životu - 90 posto svog vremena vrtim u glavi sve što se tiče knjiga. Mene su one oplemenile, promijenile, pokazale mi što je život. Često kukamo da nam je najgore, a kad čitate ono što su ljudi proživljavali u ratovima, koliko je nekad bilo bolesti i siromaštva, kad vidite kako ljudi žive u Africi, kako umiru od gladi, shvatite da danas zapravo lijepo živimo. Knjige nam to omogućavaju. Kad mi je najteže u životu, uvijek pomislim - ma baš me briga, imam ja svoju knjigu i jedva čekam doći doma, ušuškati se u svoju dekicu i čitati. Meni je knjiga svojevrsna meditacija i otklon od svega što me muči u tom trenutku.
- Istina. Upravo se knjiga pokazala kao spas u vrijeme korone. Slažete li se s tim?
- Da, svakako. Knjiga je utjeha, pomoć, prijateljica i putokaz.
-Jutro mi počinje s inspirativnim citatom na Vašoj facebook stranici. Dosta često stavljate objave. Držite svoje pratitelje 'budnima'. Koliko je važno biti aktivan?
- Stavljam objave u nekom ritmu od jedne objava u sat vremena. To se pokazalo dobrim konceptom, a i meni tako nekako naviru misli i ideje. Želim ljudima ponuditi raznovrstan sadržaj. Informacije o knjigama, inspiraciju, motivaciju, utjehu, istinu, moj primjer i kako je on funkcionirao. Volim pisati o vlastitim iskustvima. Možda nekome pomognu. Izgleda da taj koncept funkcionira.
- Ljudima je ovaj posao još uvijek prilično neshvatljiv. Vi ste, ajmo tako kazati literarna influerserica. Može li se lijepo živjeti od posla s kojim se bavite?
- Trenutno živim najbolje ikad. Nisam nikad toliko zarađivala kao danas, s time da je to novac koji je moj. Vodim svoju tvrtku i plaćam sve obveze prema državi. No ljudi često pogrešno misle da je sav taj iznos koji zaradim u potpunosti moj. Postoje određeni troškovi. Treba usvojiti sva ta pravila poduzetništva. Ne tratim vrijeme i neumoljivo grupiram svoje zadatke. Razmišljam svojom glavom, nezavisno. Nemam šefa ili nekoga tko mi dirigira što i kako ću raditi. To je tolika blagodat. Danas sam šahist, a ne figura kao prije.
- Što najviše volite čitati?
-Najdraži žanrovi su mi: autobiografije, biografije, obiteljske sage, psihološki trileri, knjige za osobni razvoj.
- Koliko knjiga pročitate mjesečno?
- Pročitam od 4-6 knjiga mjesečno. Pomno ih biram. Po žanru, sadržaju, energiji, vibraciji, naslovnici i autoru. Neke autore toliko volim da ću pročitati svaku njihovu knjigu.
- Ciceron je rekao da je soba bez knjiga kao tijelo bez duše. Koliko imate knjiga u vašoj sobi ili stanu?
- Uh. Moji doma su ludi od mojih knjiga. Kažu da ćemo se urušiti. Ali nije baš tako. Imam ukupno 5 velikih polica knjiga. A negdje oko par tisuća. A pročitala sam oko 3000 knjiga u svom životu.
- Nedavno ste postali baka i pokrenuli blog - Bakino zlato. O čemu je riječ?
- Da, dogodila se najveća sreća u mom životu. Moje dijete je dobilo dijete. Postala sam baka predivnog dječaka kojemu je ime Leon i koji je svima nama velika ljubav i veselje. To je neopisivo riječima. Leon voli knjige, voli da mu se čita, priča i voli sa mnom listati sve te šarene svjetove koje mu nudimo. Da pokrenula sam taj blog ali nažalost zbog manjka vremena nisam ustrajala. Ipak je Čitaj knjigu ono što mi uzima većinu mog vremena. Ali i dalje je obitelj najvažnija u mom životu i moj najveći uspjeh. Odgojiti i postaviti na noge troje djece nije mala stvar. Iza toga stoji veliki rad i puno ljubavi i odricanja.
- Kažu da svijet u kojem živimo više nikada neće biti onakav kakav je bio prije korone. Svijet je na prekretnici, a s njime i životi mnogih ljudi. Preporučite nam knjige za one koje se nalaze na životnim prekretnicama.
- Da. svjedočimo najvećoj promjeni ikada na Zemlji. Nakon tisuća godina vladanja Zla našom prelijepom planetom, dolazi do preokreta. Svatko od nas treba biti izvorno informiran. Preokret se počeo događati. Tome je dovela ova dinamika vlasti i financije svijeta. Upravo se nalazimo u finalu te borbe između Dobra i Zla. Postoje stotine knjiga koje su jasno najavile ovu eru u kojoj sada živimo Na kraju ovo doba su predvidjeli mnogi književnici i vizionari: Margaret Atwood, George Orwell, Douglas Adams, Aldous Huxley, Dan Brown. Krenite ih čitati: Sluškinjina priča, 1984, Životinjska farma, Divni novi svijet, Da Vincijev kod, Anđeli i demoni, Postanak, Vodič kroz galaksiju za autostopere.
- Za vrijeme korone istupili ste javno protiv karantene i rekli da to nema smisla
- Da ja mislim da ovo nije prava pandemija. Možda je epidemija iako je i to upitno. Već odmah na početku mi je bilo jasno da će cijena lockdowna čitave zemlje biti jako visoka. Previsoka za moguće žrtve. U međuvremenu smo spoznali da virus direktno nikoga ne ubija. Od virusa umiru mahom stariji ljudi koji bi i inače umrli od svojih primarnih kroničnih bolesti samo što je virus taj koji prelije već jako punu čašu. I samo epidemiolozi i članovi stožera su priznali da su se u vrijeme pandemije brojale sve umrle osobe kao da su umrle od virusa iako to nije tako.
Dakle virus treba pratiti, trebalo je eventualno zaštititi stariju populaciju - domove za starije ili starijima ograničiti kretanje, ali zatvoriti čitavu zemlju, ljudima oduzeti kruh, onemogućiti njihov rad i pravo na kretanje nije bilo potrebno. To se sada potvrđuje u mnogim zemljama. Ali kako je to napravio cijeli svijet u istom trenu meni to ipak ukazuje na "plandemiju". Od raka godišnje u svijetu umire nekoliko milijuna ljudi, od srčanog udara i više, od malarije oko pola milijuna a od gripe i do 600.000 ljudi. Dakle covid 19 nije tako smrtonosan kako su nam ga na početku prezentirali. Mediji su nažalost u izvještavanju o virusu jako pristrani tj. informacije nisu transparentne već jednostrane. U međuvremenu nam opet prijete s dolaskom drugog vala na jesen. Ne smatram to dobrim niti opravdanim. Možda nikada nećemo saznati zašto je to učinjeno, a možda ćemo u skoroj budućnosti imati pravu sliku ove neviđene situacije za sve stanovnike planete. Vrijeme će pokazati ili će, kao mnoge zavjere, to ostati neotkriveno.
U svakom slučaju planeti predstoji velika promjena. A u takvim trenucima su uvijek bile prisutne ovakve situacije. Živi bili pa vidjeli.
- Ljeto je. Vrijeme godišnjih odmora koje je mnogima prilika za pročitati knjigu? Koje biste naslove preporučili za plažu?
-Ljeto je kao stvoreno za pojačano čitanje. Evo mojih prijedloga:
Razgovori s prijateljima – Sally Rooney – književna senzacija iz Irske koja govori o prijateljstvu, nevjeri između prijatelja i parova, naivnosti, tajnama i odanosti.
Stvarni život – Adeline Dieudonne – najbolja knjiga koju sam pročitala u ovoj godini. Ostavila me bez daha. Riječ je o dirljivoj obiteljskoj drami koja vas mora protresti. Način na koji autorica analizira jednu obitelj je istovremeno brutalan i nevjerojatno jasan. Iako se radi o depresivnim životnim uvjetima, knjiga nije nimalo depresivna, dapače puna je ljubavi, nade i pogleda u bolju budućnost. Baš kako to najviše trebamo u ovom sadašnjem vremenu. Na kraju čitanja zadovoljno uzdahnete.
Moja sestra, serijski ubojica Oyinkan Braithwaite – crnohumorna obiteljska drama u kojoj ubojstvo nije tako jezivo. Ovo je ona vrsta knjiga koju kad je počnete čitati, ne možete ispustiti iz ruku. Ima onaj potrebni faktor X.
i obavezni klasik Male žene – Louise May Alcott za kojeg je Guardian rekao da je jedna od najvažnijih ženskih knjiga svih vremena.