Pulsku povijest, kulturu i umjetnost stvarali su, kroz godine, brojni više ili manje samozatajni umjetnici. Na neke od njih smo i djelomično zaboravili, a za neke smo i zaboravili da su bili vezani uz Pulu. Među samozatajnim umjetnicima koji su djelić svoga života proveli u Puli je i glumac Edo Peročević, koji je radio u Istarskom narodnom kazalištu od šezdesetih godina prošloga stoljeća sve dok nije zamro kazališni život u Puli.

Eduard Edo Peročević (Sarajevo, 3. listopada 1937. - Zagreb, 29. travnja 2007.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac. Po završetku tadašnje Kazališne akademije u Zagrebu, radio je pulskom kazalištu nekoliko godina, gdje je odigrao niz uloga u gotovo svim predstavama koje su tada bile na repertoaru.

Porodični semafor

Kako je u Puli sve više zamirao kazališni život, Peročević odlazi u Zagreb, gdje djeluje kao slobodni umjetnik. U Zagrebu je radio kao glumac i kao radijski voditelj. Krajem šezdesetih godina među prvima je u bivšoj Jugoslaviji počeo voditi emisije uživo, emisiju "Porodični semafor".

Od 1979. godine radi i kao voditelj na tadašnjoj Televiziji Zagreb. U svojem glumačkom životu nastupao je i kao pjevač i kao plesač. Najzapamćeniji je po ulogama oca u filmu "Vuk samotnjak", konduktera Saperlota u filmu "Vlak u snijegu", Lukača u seriji "Povratak u Vučjak", Damira Travice iz serije "Smogovci". Umro je u 70. godini života u Zagrebu.

- Sjećam ga se s nostalgijom, samo po dobru. Ne znam kako se našao u Puli, u kazalištu koje se tih godina pokušavalo izboriti za opstanak. Zaludno, dakako. Mislim da je njega i Ljiljanu Porobić, njegovu kolegicu s Akademije, na pulsku avanturu nagovorio tadašnji direktor INK-a Marko Zlatić, duša od čovjeka, jedan od pionira istarskog kulturnog poraća, osoba kojoj Pula duguje barem ulicu ili spomen-ploču... Edo Peročević bio je enervantan, energičan, rijetko znatiželjan, iznimno kreativan i nadasve inteligentan glumac, koji je, naravno, unaprijed znao da u malom ansamblu - kakav je bio pulski - mora igrati sve što ga zapadne. I igrao je. Uvijek markantno.

Pamtim gotovo sve njegove pulske kreacije, pogotovo dvije, možda i najzahtjevnije koje je odigrao u hereditarno nesretnome INK-u: Aurela u Krležinoj "Ledi" i Garcina u Sartreovoj paklenoj drami "Iza zatvorenih vrata". Da je bilo koju od njih tada odigrao na bilo kojoj "izvanpulskoj" kazališnoj sceni, bio bi dočekan/ispraćen ovacijama i nagradama. Međutim, iz Pule je otišao nečujno, godinu-dvije prije finalne likvidacije kazališta. I karijeru nastavio u uvijek nesigurnom statusu glumca slobodnjaka, na vječnoj dispoziciji televizijskim i filmskim ekipama koje su dobro znale da im je Edo sigurna karta i da na njega mogu računati. Uvijek. Čak i češće!, kazala je poznata teatrologinja, književnica, intelektualka i poznavateljica prilika u pulskom kazalištu Jelena Lužina.

Kroz naš kraj

Nekadašnji glavni urednik Radio Pule, novinar, publicist, voditelj i književnik Budimir Žižović ističe da je Peročević bio iznimna osoba, da je nakon odlaska iz Pule glumio u više filmova i serija te radio na sinkronizaciji crtanih filmova. Iako je davno otišao iz Pule, ostavio je zapaženi trag svojim radom te ostvario možda najviše uloga od svih nekadašnjih glumaca pulskoga kazališta.

- Neko vrijeme, nakon što je otišao iz Pule, nedjeljom bi dolazio iz Zagreba voditi emisiju za Radio Pulu, "Kroz naš kraj", bilo je to negdje krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ta je emisija bila vrlo uspješna i slušana, no nakon nekog vremena nije je više mogao voditi zbog drugih kazališnih i filmskih obveza. Svojim kazališnim radom i radijskim angažmanom ostavio je značajan trag u pulskom kulturnom životu, kazao je Žižović.

Mnogi od njegovih suradnika u kazalištu, kao i tijekom njegove radijske karijere danas, nažalost, više nisu među živima, no svi oni koji su s njim surađivali, makar kratko, pamte ga samo po dobru.

Televizijske uloge realizirao je u serijama "Bibin svijet", kao gospodin Laprdić (2007.), "Odmori se, zaslužio si", kao profesor Gušić (2006.), "Bitange i princeze" u ulozi načelnika (2005.), "Tuđinac" (1990.), "Dvanaestorica žigosanih" gdje je glumio vozača (1988.), "Putovanje u Vučjak" kao Jakob Lukač (1986.-'87.), "Smogovci" gdje je bio Damir Travica (1982.-'86.), "Brisani prostor" kao Jokas (1985.), "Inspektor Vinko" kao trener Pišta (1984.), "Nepokoreni grad" - konspirator (1981.), "Mačak pod šljemom" - komesar (1978.), "Nikola Tesla" (1977.), "U registraturi" kao mladi Mecena (1974.), "Kuda idu divlje svinje" gdje je glumio skelara (1971.) i "Fiškal" (1970.).

Filmske uloge bile su iznimno brojne, među posljednjim bila je u filmu "Duga mračna noć" (2004.), pa u "Ispovijed koju niste zavrijedili" (1999.), "Maršal" (1999.), "Garcia" (1999.), "Kanjon opasnih igara" (1998.), "Djed i baka se rastaju" (1996.), "Prepoznavanje" (1996.), "Posebna vožnja" (1995.), "Olovna pričest" (1995.), "Cijena života", "Vrijeme za...", "Život sa stricem" (1988.),"Obećana zemlja", "Horvatov izbor" (1985.), "Tajna starog tavana" (1984.), "Zadarski memento" (1984.)…

Duga filmska lista

Tu su bile i uloge u filmovima kao što su "Banović Strahinja" (1983.), "Hoću živjeti" (1982.), "Tamburaši" (1982.), "Gosti iz galaksije", potom u čuvenom "Samo jednom se ljubi" (1981.), "Tajna Nikole Tesle" (1980.), "Čovjek koga treba ubiti" (1979.), "Posljednji podvig diverzanta Oblaka" (1978.), "Akcija stadion" (1977.), pa sve do legendarnog filma "Vlak u snijegu" (1976.).

Prije toga glumio je u filmu "Izbavitelj" (1976.), "Kuća" (1975.), "Lov" (1974.), "Živjeti od ljubavi" (1973.), "Harmonika" (1972.), "Vuk samotnjak" (1972.), "Makedonski dio pakla" (1971.), "U gori raste zelen bor" (1971.), "Ana i Eva" (1970.), "Hranjenik" (1970.),

"Kratka noć" (1970.). Krajem šezdesetih ostvario je uloge u filmovima "Lisice" (1969.), "Ljubav i poneka psovka" (1969.), "Događaj" (1969.), "Donator" (1969.) te "Priča o Saku i Vancetiju" (1968.).

Sinkronizacija

Što se tiče sinkronizacije, Peročević je posudio glas za sljedeća ostvarenja: "Roboti", kao gđa. Brtvić (2005.); "Scooby-Doo i prijatelji", kao Sitni Nemilostivi i zli duh iz svjetionika (1996.); "Obitelj Kremenko: Božićna pjesma" kao gospodin Slate (Jacob Marbley) (1995.); "Tri praščića" kao Filozof, pripovjedač i lešinar (1995.); "Balto" kao Steel (1995.); "12 dana Božića", kao Sir Carol Boom (GoodTimes Entertainment) (1995.), "Božićni vjenčić", kao Ebenezer Scrooge (Jetlag Productions i GoodTimes Entertainment) (1995.); "Curly - najmanji psić na svijetu", kao brkati miš (Jetlag Productions i GoodTimes Entertainment) (1995.) te "Asterix u Americi", kao Centurion (1994.).

Povezane vijesti

• Vjenčanja, razvodi i pubertet
• Predstava Matije Ferlina "Staging a Play: Antigona": ANTIGONA JE AKTUALNA SVE DOK POSTOJI IZRABLJIVAČKA VLAST
• Zbirka satiričnih monologa: "MISTERO BUFFO" U UTORAK U INK-u