Ideja je potaknuta i crtežima koje Belas opsesivno, svakodnevno crta
U Mediteranskom plesnom centru u Savičenti održana je premijera predstave "Crtež Davida Belasa" nastala prema slavnom romanu "Slika Doriana Graya" Oscara Wildea.
Porečki multimedijalni umjetnik, performer, redatelj, vizualni umjetnik i kulturni djelatnik David Belas je prije godinu dana krenuo s idejom o predstavi u dogovoru s Markom Bolkovićem. Želio je realizirati multimedijsku predstavu na temelju crteža koje on opsesivno, svakodnevno crta. "Slika Doriana Graya" i Oscar Wilde stigli su nešto kasnije dok je u samoizolaciji radio i istraživao, pripremao predstavu i najprije naišao na priču o novom hedonizmu. No, predstava nije intimna ispovijest autora, već pseudobiografija koja koristi autoreferencijalnost kao alat u performativnom smislu izvođenja, igranja, koje sam autor razlikuje od glume i glumačkog pristupa. Autor je ulogu u predstavi pripremio kroz performerski pristup.
- Danas ima više razloga zbog kojih sam se odlučio za djelo Oscara Wildea, poput aktualnosti, ljepote i sl. Izdvojio bih to što po meni ovaj roman sadrži i promovira ideju o novom hedonizmu, teoriju prema kojoj čovjek treba razvijati svoja čula, a istovremeno je i najveća kritika ove hipoteze. Utjelovljenje te ideje – Dorian Gray – ne uspijeva, posrće zarobljen u slici koja stari umjesto njega, kaže Belas koji je odlučio spojiti ta dva svijeta – svoje crteže i Doriana.
Predstava je neverbalna, dominantan medij kojim se priča priča je vizualan, spojen s glazbom. Tekst koji se koristi u audiozapisu jest kao da se sluša radiodrama, čitan iz romana bez intervencija (maestralna interpretacija Suzane Rupenović, uz pomoć Darija Filipovića, koji najavljuje kraj predstave citatom iz posljednjeg obračuna sa slikom koju mora uništiti).
Suradnici na predstavi su Marko Bolković, Valter Černeka, Vesna Stilinović, Suzana Rupenović, Dario Filipović, Ivan Pisak, Dejan Štifanić, Andi Bančić i Desanka Janković. Belas posebno ističe Lovru Čepelaka, koji koristi svoje specifične talente poznavanja programskih jezika i stvara videofantaziju. Čepelak je suradnik koji je s Belasom stvarao predstavu više od 50 dana, uz ukupno trajanje rada od jedne godine, ne ubrajajući minuli rad.
Belas ističe i scenografiju Valtera Černeke i veliku pomoć Vesne Stilinović oko stvaranja koncepta izvedbe. Podršku u stvaranju nesebično su mu pružili Suzana Rupenović u ulozi naratora i Dario Filipović u ulozi Doriana Graya u čitanju teksta. Kostim je osmislila Desanka Janković i vratila priču u dendizam iz 1891., kada izlazi knjiga koja odmah postaje hit tog vremena.
Predstava kronološki prati priču romana u osam slika na dovoljno apstraktnoj razini u kojoj se mogu spojiti elementi autoreferencijalnosti. Kako ističe autor, poruka predstave jest da čovjek danas, kao i 1890., može razvijati svoja čula, i kroz čula živjeti iskustvo samoga života snažnije i kvalitetnije – na vlastitu odgovornost i bez ugnjetavanja drugih.
"Ideja razvoja ljudskih mogućnosti i potencijala i danas je snažna i aktualna, jer vrlo lako zaboravljamo sebe omeđeni pojednostavljenim istinama", kaže Belas.
Ima i humora u suptilnoj dozi autoironije koja se provlači kroz cijelu predstavu. Primjerice u sceni "Decadence", negdje na sredini predstave gdje se koristi Beethovenova "Oda radosti" koja prelazi u mačje zavijanje, a potom se nastavlja u underground party.
Predstava je koprodukcija s Mediteranskim plesnim centrom i izvedena je pod pokroviteljstvom Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, a imala je dvije premijerne izvedbe u subotu i nedjelju.