U povodu obilježavanja 96. godišnjice pogibije Vladimira Gortana sutra, u petak u 16 sati održat će se komemoracija kod Gortanovog spomenika u Puli, nakon koje će u 18 sati u Domu antifašista biti otvorena izložba "Slovenci med prvimi protifašisti v Evropi/Slovenci među prvim antifašistima u Europi, 1920.–1941.".

Autori izložbe su povjesničar Milan Pahor i predsjednik Društva TIGR Primorske Gorazd Humar, a postav je realiziran u sastavu aktivnosti Društva TIGR Primorske, jedne od ključnih udruga koje u Sloveniji njeguju kulturu sjećanja na organizirani otpor fašizmu. Program obilježavanja se održava u organizaciji Grada Pule, Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule, Istarskog povijesnog društva, Slovenskog kulturnog društva »Istra« Pula i Društva TIGR Primorske. Izložba će se moći razgledati u prostorijama Doma antifašista (Emova 1) od 20. do 24. listopada do 10 do 12 sati, uz slobodan ulaz.

Unutarnja snaga

Izložba i komemoracija poslužili su i kao povod za razgovor s dr. sc. Milanom Radoševićem, povjesničarom zaposlenom u Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU-a u Rijeci – Područnoj jedinici Pula, koji se dugi niz godina bavi temom istarskog otpora fašizmu i hrvatsko-slovenskim vezama u antifašističkom pokretu.

(Archivio Centrale dello Stato)

Devedeset i šest godina prošlo je od pogibije Vladimira Gortana, a izložba ga spominje u kontekstu zajedničke antifašističke borbe Slovenaca i Hrvata, predstavljajući djelovanje organizacije TIGR – jedne od prvih antifašističkih skupina u Europi. Možete li pojasniti kako je izložba koncipirana?

- Izložba se u prvom redu bavi slovenskim antifašistima između 1920. i 1941., okupljenima u dvama ilegalnim organizacijama, TIGR – akronim za Trst, Istru, Goricu i Rijeku te Borbu. Objema je zajedničko bio antifašistički i revolucionarni predznak kao odgovor na fašističku talijanizaciju slovenskog i hrvatskog stanovništva tadašnje talijanske pokrajine Julijske Venecije. Slovenci i Hrvati zajedno su djelovali u tim organizacijama što je i naznačeno na više mjesta u postavu pa tako i kroz otpor fašizmu koji su pružili Vladimir Gortan i njegov krug, prozvan kasnije gortanovcima. No, koncept izložbe je puno širi i ne zanemaruje ostale slovenske antifašiste, neovisno o idejnim i ideološkim razlikama.

Izložba je u biti posvećena TIGR-u, a o svemu tome se ne zna toliko, taj se dio povijesti slabo (ili nikako) uči u školama.

- Nedavno sam imao priliku prisustvovati obilježavanju pogibije četvorice slovenskih i hrvatskih antifašista u Bazovici, strijeljanih od fašističkih vlasti 1930. godine. Govore su ondje držali slovenska predsjednica, tršćanski gradonačelnik, tršćanski biskup te istaknuti povjesničari i publicisti, što dovoljno govori o razini ozbiljnosti i dostojanstva s kojim se njeguje kultura sjećanja. Bazovica je, kako je tom prilikom istaknula slovenska predsjednica Pirc Musar, "simbol slovenskog, hrvatskog, talijanskog i europskog antifašističkog otpora — ali i "simbol unutarnje snage, zrelosti, mudrosti i humanosti te sposobnosti naroda da žive u miru, suživotu, međusobnom razumijevanju, pravednosti i zajedničkoj odgovornosti prema budućim generacijama". Mislim da njihova predanost komemoracijama i javnom dijalogu može biti model koji bismo i mi u Istri mogli dodatno osnažiti i podići na višu razinu. A tu politika mora pokazati istu razinu složnosti kakvu je pokazala u Domovinskom ratu, kada je antifašistička baština Istre dobila svoj prirodni nastavak u obrani stečenih sloboda.

Gortan je bio simbol antifašističke Istre. Kako se na njegov lik i djelo gleda nakon skoro sto godina i toliko društveno-političkih promjena svugdje oko nas?

- Gortan je nakon pogibije definitivno postao najveći simbol istarskog otpora fašizmu. Ne samo zbog svoga djela, već i svog lika osiromašenog i obespravljenog seljaka s kojim se bilo lakše poistovjetiti. Možemo reći i kako je u smrti postao veći nego za života. Mučenik. Diljem Kraljevine Jugoslavije istarski su emigranti čuvali spomen na njega i ostale gortanovce, što je doprinijelo i senzibilizaciji tamošnje, ali i svjetske javnosti, na neodrživo težak položaj Hrvata i Slovenaca u Istri. Primjera radi navest ću da je čak i u Sarajevu 1930-ih djelovala udruga emigranata Gortan-Bazovica. Danas, sa stoljetne vremenske distance, Gortanova borba i njegova žrtva su široko prihvaćena činjenica. Ono što je on pokušao, kao neuki seljak učiniti sa svojim istomišljenicima 1929., ostatak će svijeta nakon konformističkog odgađanja i u ime uvijek varljivog očekivanja diplomatskog smirivanja nasilnika, tj. fašizma, učiniti tek deset godina kasnije.

Kolega Renato Matić to je izvrsno nazvao istarskim poučkom. S druge strane, uvijek je prisutan i narativ talijanske ekstremne desnice koji ga gleda isključivo kao izdajnika Italije, kao što je to učinio onovremeni fašistički državni vrh i posljedično dnevni tisak etiketiravši ga usto i teroristom. No, u Drugom svjetskom ratu istu etiketu namijenili su i saveznicima koji su bombardirali Pulu. Jesu li po toj logici i oni teroristi? Drugim riječima - jesu li teroristi pobijedili u Drugom svjetskom ratu, a pravednici potpisali poraz? Povijest ima i svoje nijanse, ali takva je logika duboko pogrešna, nazadna i opasna. Gortan ostaje simbolom borbe za slobodu i dostojanstvo kod generacija Istrana koji znaju kakvu su cijenu platili njihovi stari da bi Istra mogla postati ono što danas jest: napredna, multikulturalna i uključiva regija. Izazov je i imperativ te vrijednosti prenijeti i mladima: ako i ne znaju tko je bio Gortan, problem nije u njima, nego u tome kako im povijest predstavljamo.

Njegove posmrtni ostaci otkriveni su na gradskom groblju gotovo 25 godina nakon njegove smrti.

- Fašističke su ga vlasti kriomice noću pokopale prvo na Mornaričkom, a potom na Civilnom (Gradskom) groblju. Službeni Rim se u više navrata raspitivao kod pulskog prefekta je li tijelo i dalje skriveno, strahujući od njegove krađe i stvaranja kulta mučenika u Jugoslaviji. Međutim, istina je izašla na vidjelo tek 1952. godine kada je ekshumirano truplo. Iste godine podignut je prvi spomenik ponad Gortanove uvale, a narednog ljeta i velebna spomen kosturnica podno Berma.

Vraćanje imena školi

Što će pulska publika moći vidjeti na izložbi?

- Mislim da će publici biti zanimljivo vidjeti da su u naslovno slovenskim antifašističkim organizacijama sudjelovali i brojni Istrani, Hrvati. Stajali su rame uz rame sa slovenskim aktivistima, u vrijeme kada je zajednički cilj otpora fašizmu bio važniji od nacionalnih ili političkih razlika. Predstavljene su različite skupine – od narodnih liberala do komunista i socijalista, preko kršćanskih socijalnih krugova i svećenstva pa do tajnih mreža mladih aktivista. Unatoč različitim ideološkim polazištima, sve ove organizacije – bilo da su djelovale u Trstu, Gorici ili Istri – dijelile su zajedničku nit vodilju: organizirani otpor fašističkoj talijanizaciji i pravo na izražavanje političke misli.

Pokrenuta je i peticija za vraćanje Osnovnoj školi Stoja ime Vladimira Gortana.

- Da, konkretno radi se o inicijativi Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule, upućenoj Gradu Puli. Škola je nosila ime Vladimira Gortana sve do školske godine 1992./1993., kada je preimenovana u Osnovnu školu Stoja. Tada su mijenjani i nazivi drugih pulskih škola, no vjerujem da je u ovom slučaju riječ bila prije o nedovoljnoj informiranosti tadašnjih gradskih vlasti nego o njihovu stavu prema povijesnom nasljeđu. Dovoljno je napomenuti kako i danas njegovo ime nose osnovne škole u Žminju i Rijeci te srednja škola u Bujama.

Naposljetku, uvid u stradarije istarskih gradova, ali i gradova diljem Hrvatske pa čak i onih u Republici Sloveniji i Republici Srbiji, dovodi nas do zaključka da Gortan spada među najzastupljenije Istrane u suvremenoj toponomastici. Uvjeren sam da će pulska gradska uprava pokrenuti postupak povratka prijašnjeg naziva, što bi bio važan čin poštovanja prema antifašističkoj baštini grada.

Povezane vijesti

• Bolest i siromaštvo pogubniji i od ratova
• Sjećanje na simbol antifašističke borbe Istre
• Javno predavanje Milana Radoševića o čovjeku koji je postao simbol antifašističkog otpora