MATIJA

Iznimno potresno i snažno djelo u režiji Patrika Lazića

| Autor: Vanesa Begić
(Snimio Sanjin Kaštelan)

(Snimio Sanjin Kaštelan)


Gledajući predstavu "Matija", izvedenu na posebno uređenoj i za tu prigodu proširenoj Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula, u režiji Patrika Lazića, prisjetila sam se umjetničkih početaka tog mladog Puljanina. Postavio je iznimno potresnu i snažnu predstavu koja nikoga nije ostavila ravnodušnim.

Još kao učenik sedmog razreda Osnovne škole Stoja, Patrik se isticao talentom i umjetničkim senzibilitetom. Već je tada bilo jasno da je pred njim put u svijetu filma i kazališta. Jedino je pitanje bilo hoće li se ostvariti kao glumac, redatelj ili u nekoj drugoj umjetničkoj ulozi. Još od najranije dobi pokazivao je iznimnu sklonost upravo takvom stvaralaštvu.

(Snimio Georg Herceg)(Snimio Georg Herceg)

Povratak u pulsku kazališnu kuću, nakon završetka studija i niza umjetničkih ostvarenja, s predstavom "Matija" zasigurno je važan trenutak u karijeri ovog mladog redatelja, osobito zato što je upravo na toj sceni napravio svoje prve kazališne korake.

U predstavi glume Dražen Bratulić, Doris Šarić Kukuljica i Domagoj Ikić, dok je Patrik Lazić, osim režije, potpisao i dramaturgiju. Kostimografkinja je Zdravka Ivandija Kirigin. Predstava je nastala prema autobiografskom romanu Drage Hedla, jednog od najznačajnijih hrvatskih istraživačkih novinara i pisaca.

Nedugo nakon objavljivanja knjige "Matija", koja je u kratkom vremenu izazvala veliku pozornost javnosti i doživjela čak tri izdanja u manje od godinu dana, kazalište Arterarij prepoznalo je važnost i aktualnost tema koje Hedlovo djelo otvara te odlučilo o njima progovoriti i kazališnim jezikom.

Predstava postavlja brojna pitanja, od kojih mnoga ostaju bez odgovora. Je li sve moglo biti drukčije? Potiče gledatelje na razmišljanje o životu, ambicijama, karijerama i vrijednosti ljudskog života. Propituje koliko smo empatični prema tuđoj slabosti i boli, koliko smo spremni pokazati vlastitu ranjivost i koliko se moramo dokazivati drugima - te ima li sve to uopće smisla.

"Matija" je predstava koja ne ostavlja ravnodušnim. Podsjeća nas da se iza uspjeha, osmijeha i prividne sigurnosti mogu skrivati nevidljive borbe o kojima često ne znamo ništa. Njezina završna poruka nije samo tuga, nego i nada - nada da ljubav ostaje, da se o problemima mora otvoreno govoriti i da nijedna ljudska patnja ne bi smjela biti prešućena.

(Snimio Sanjin Kaštelan)(Snimio Sanjin Kaštelan)

Ovdje je funkcija kazališta ona koja potiče na razmišljanje, suosjećanje i preispitivanje vlastitog odnosa prema ljudima oko nas.

Autobiografski roman Drage Hedla nosi ime njegova sina Matije, koji je 2018. godine, u dobi od 43 godine, počinio samoubojstvo u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je proveo najveći dio života radeći kao uspješan znanstvenik na Sveučilištu Yale. U 37 poglavlja autor dokumentaristički, bez patetike i s potresnom preciznošću, opisuje 37 dana tijekom kojih je nastojao vratiti tijelo svojega sina u rodni grad. Pritom se suočavao s paklom birokracije i bešćutnošću sustava, iskustvom koje je gotovo nemoguće povjerovati da čovjek može proživjeti.

Tražeći odgovor na pitanje zašto nekome svijet u kojem živi može postati neizmjerno težak, predstava u dramatizaciji i režiji Patrika Lazića prati strukturu romana kroz niz sjećanja iz Matijina života, od najranijeg djetinjstva nadalje. Na taj se način ovaj potresan materijal nastoji što cjelovitije i dojmljivije prenijeti gledateljima.

Predstava istodobno nudi i vlastita tumačenja, otvara nova pitanja te donosi originalna kazališna rješenja kojima roman dobiva svoj scenski život - kako na pozornici Arterarija tako i na pozornici pulske kazališne kuće.

"Matija" započinje scenom nezamislive boli za svakog roditelja: otac dolazi majci svojega djeteta kako bi joj priopćio da njihova sina jedinca više nema. No, unatoč tragičnom početku, završna poruka nosi i tračak nade. Ona upućuje na mogućnost da ovo bolno i duboko intimno iskustvo pridonese boljem razumijevanju depresije i samoubojstva te pomogne onima koji su prošli slično iskustvo, koji se s njime upravo suočavaju ili poznaju nekoga tko se bori s takvim problemima.

Predstava nas ujedno podsjeća na važnost svakog trenutka provedenog s osobama koje volimo, na ljepotu života, ali i na nevjerojatnu snagu čovjeka da doživi i preživi nezamislivo te unatoč svemu nastavi činiti dobro. Jedan je od takvih primjera stipendija za mlade nadarene glazbenike, koja se dodjeljuje iz fonda Matijine ušteđevine, a za koju se pobrinula njegova majka Ljerka.

Riječ je o intimnoj i iskrenoj ispovijesti o jednom od najsnažnijih ljudskih odnosa - odnosu roditelja i djeteta. Istodobno, predstava progovara o nekim od važnih fenomena suvremenog društva, poput sindroma izgaranja, terora uspjeha, američkog sna i usamljenosti.

"Je li sve to moglo biti drukčije?", pitanje je koje se nameće gledatelju i koje ostaje s njim i nakon završetka predstave.

Flashbackovi, pripovjedne scene i izmjene vremenskih perspektiva samo su neki od dramaturških postupaka kojima se Patrik Lazić služi u oblikovanju ove slojevite i emocionalno snažne kazališne priče.

Povezane vijesti










Trenutno na cestama