(Osobna arhiva)
"For those who like to judge" vol. 2" predstava je Nine Peruško (Pula, 2002.), koja će biti odigrana u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula sutra, u utorak u 20 sati. Peruško je umjetnica fizičkog teatra izvođačica i autorica. Nedavno je diplomirala na odsjeku Mime (fizički teatar) na Akademiji za kazalište i ples u Amsterdamu. Po diplomiranju osvojila je nagradu Top Naeff koja se dodjeljuje najperspektivnijem diplomantu Akademije za iznimna postignuća tijekom studija koja ukazuju da će rad diplomiranog studenta obogatiti nizozemsku kazališnu i plesnu scenu.
Ova suvremena scenska predstava nagrađivane mlade autorice bavi se pitanjima kontrole, prioriteta i savršenstva. Traži čvrsto tlo u svijetu koji se neprestano mijenja. Odnosno, postavlja pitanja "Gdje pronalazimo sigurnost kada kontrola više nije u našim rukama? Što nas gura dalje?"
(Osobna arhiva)
Ove jeseni svoj diplomski rad, upravo gore navedeni autorski solo performans, izvela je na turneji diljem Nizozemske (u gradovima poput Amsterdama, Rotterdama, Haga, Utrechta, Maastrichta, Arnhema i Nijmegena) u sklopu programa Het Debuut koji predstavlja zapažene diplomske radove nove generacije kazališnih umjetnika. Nakon nastupa pred nizozemskom publikom, performans sada dovodi u svoj rodni grad, na Maloj sceni INK-a. Nina je također jedna od četiriju članica internacionalnog kolektiva FRIDAY, koji je nastao amsterdamskoj festivalskoj sceni, a stvara interaktivne i vizualne instalacije i predstave fizičkog teatra. FRIDAY je, među ostalim, nastupao na festivalima Sziget u Budimpešti, ADE u Amsterdamu i De Bruiloft u Francuskoj.
Na upit kako je došlo do realizacije ove predstave, Nina odgovara:
- Nakon studija fizičkog teatra u Nizozemskoj, polako otkrivam što znači biti umjetnik i time se profesionalno baviti. Još uvijek mi je ponekad nestvaran stvaran taj put - od hobija do karijere. A kako je ovo neki početak karijere, ima smisla vratiti se na pravi početak, u INK, mjesto gdje sam pod vodstvom Andree Gotovine otkrila pokret i scenu prvi put, pa nakon toga provela bezbrojne sate na daskama i po studijima. Svoj autorski solo dovodim na Malu scenu i moram priznati da me jako zanima susret s pulskom publikom. Prvi je nakon dugo vremena i to baš s ovim radom - s kojim sam zaokružila školovanje i imala prilike putovati po Nizozemskoj. Tijekom turneje shvatila sam da, koliko god htjela, ne mogu anticipirati kako će publika doživjeti izvedbu. Ne mogu ni vlastitu izvedbu predvidjeti, čak ni nakon 25 odigranih, a kamoli reakcije stranaca. Iako po prirodi volim sve znati (što ćete vidjeti i u samoj predstavi), na izvedbenoj razini mi je to određeno neznanje uspjelo prijeći iz brige u slobodu i igru. Za pulsku izvedbu pozivam tu istu slobodu i igru. Bez obzira što je predstava nastala u kontekstu Nizozemske - udaljene, strane, ponekad pretjerano saturirane i seksualizirane, mislim da će se njenim prijenosom u Pulu zadržati sama srž, a možda mi otkriti i nešto novo, navodi.
Govoreći o svome radu ističe da voli napraviti nešto specifično i posebno za ovo mjesto i trenutak.
- Zato se i želim nastaviti baviti krhkom profesijom izvedbenih umjetnosti - ne vidim kada će AI moći zamijeniti pravi, zadihani, znojni trenutak koji se dešava tada, samo tada, negdje između mene i publike i time svaki put na novi i iskren način. Vjerujem da će biti borbeno nastaviti, na turneji smo primijetili koliko je teško privući mladu publiku i pronaći prilike za podijeliti svoj rad. Gledališta su bila ispunjena sijedim glavama i doista im nije manjkalo ni entuzijazma ni otvorenosti, ali uvelike je manjkalo mladih lica i mišljenja. Znamo da je umjetnost, specifičnije ona izvedbena, bitna i potrebna, ali mislim da je važno upitati se kako da mladima postane i relevantna. Posebice ona od mladih za mlade. Bez obzira na sumnje, nagrada ovakvog rada je toliko ispunjujuća da sam za sada spremna baciti se na istraživanje i pronaći način. Vjerujem da je jedna od najvećih vrlina umjetnosti da povezuje, pa bih voljela nastaviti skakati iz konteksta u kontekst, države u državu, projekta u projekt, tima u tim i tako upijati i dijeliti.
Govoreći o svojim projektima ističe: "Za sada su na redu dva nova performansa - jedan s Lanom Crnogorčić čija kreacija kreće već uskoro u Frascati kazalištu u Amsterdamu, a drugi s FRIDAY kolektivom čiji sam član, s kojim ćemo nastupati u Utrecthu, Arnhemu i Maastrichtu u sklopu Cafe Theater Festivala.