Istarska kazališna družina San
"Proba 37 – senza fine" - Harms i Allen, u režiji Davida Belasa
(Martina Krepčić)
Režiju i scenografiju potpisuje David Belas, asistent režije je Valter Roša, a umjetničku podršku pružila je Vesna Stilinović. Za glazbu je zaslužan Ivan Arnold, dok tehničko vodstvo i rasvjetu potpisuje Ivan Pisak. U stvaranju predstave sudjelovao je i Tom Ivanković, autor teksta scene "Mesnica", uz audiointerpretaciju Suzane Rupenović.
Kazališna družina San, San okuplja dvadesetak članova iz različitih dijelova Istre, a nastala je iz potrebe za slobodnim, istraživačkim i kolektivnim kazališnim stvaranjem. Prvu predstavu realizirala je vlastitim sredstvima, uz logističku podršku Zajednice Talijana Poreč i USB-a Poreč.
U aktualnim izvedbama nastupaju Tea Šimičić, Anna Bosykh, Katja Zec, Dario Filipović, Ivan Pisak, Valter Roša i David Belas. Među njima je i Valter Roša, poznat po višestruko nagrađivanoj izvedbi monodrame "Mistero Buffo", dok mlađi članovi ansambla donose nove pristupe, svježinu i drugačiju scensku energiju.
Riječ je o prvoj produkciji kazališne družine San, San, koja je premijerno izvedena 16. siječnja ove godine u Teatrinu Zajednice Talijana Poreč. Predstava je nastala kroz kolektivni autorski proces, improvizacije i zajedničko istraživanje kazališnog jezika, prema motivima Daniila Harmsa i Woodyja Allena, a u režiji multimedijalnog umjetnika Davida Belasa.
Predstava je strukturirana kroz sedam scena koje se kreću između realizma, groteske, apsurda i kabareta, oslanjajući se na različite kazališne tradicije, od pirandelovskog poigravanja odnosom života i kazališta do ruske avangarde i suvremenog scenskog izraza. Njezina posebnost leži u slobodi glumačke igre, nepredvidivosti i stalnoj komunikaciji s publikom, koja i sama postaje sudionikom kazališnog procesa.
Kako ističe redatelj David Belas, riječ je o svojevrsnoj odi kazališnoj igri i samom stvaralačkom činu, o predstavi koja nastaje pred očima gledatelja i u kojoj svaka nova izvedba na neki način postaje nova premijera.
Pozornost kazališne kritike
Predstava je već nakon porečke premijere privukla pozornost kazališne kritike. U osvrtu za portal Kazalište.hr, kazališna kritičarka Bojana Ćustić Juraga opisala ju je kao pametnu, zabavnu, duhovitu i višeslojnu kazališnu igru, posebno istaknuvši glumačku energiju ansambla, raznolikost kazališnih stilova i originalnost autorskog pristupa.
Posebnu vrijednost projekta predstavlja glumački ansambl koji okuplja umjetnike različitih generacija, iskustava i kazališnih poetika. Ono što ovu predstavu čini posebnom jest činjenica da glumci nisu samo izvođači već i njezini suautori. Kroz zajednički rad, improvizacije i istraživanje različitih kazališnih izraza svaki je od njih vlastitim iskustvom i kreativnošću sudjelovao u oblikovanju i nadogradnji predstave. Značajan doprinos tom procesu dao je i Šandor Slacki, dugogodišnji protagonist pulskog Kazališta Dr. Inat, čije je bogato iskustvo fizičkog i eksperimentalnog kazališta dodatno obogatilo autorski koncept predstave.
