poetsko i filozofsko djelo
"Mediteranski brevijar" oduševio Pulu: Snažna, dojmljiva i gotovo hipnotička kazališna priča
(Snimio Georg Herceg)
"Odavno neku predstavu nisam doživjela tako intenzivno niti sam tako bespogovorno bila spremna prihvatiti sve što mi je nudila, a pritom se osjećala dobro i ispunjeno…"
Čitajući ove riječi stručne kritike nedavno preminule Olge Vujović, poznate zagrebačke novinarke u kulturi, posebno specijalizirane za kazališnu kritiku, koja je često gostovala u Istri, a napisala ih je o predstavi "Mediteranski brevijar, na valovima Radio Mediterana", koja je u srijedu navečer oduševila publiku u Istarskom narodnom kazalištu – Gradskom kazalištu Pula, gledatelj može zaključiti: to je to, time je sve rečeno na najkraći i najbolji način.
- Već dugo nisam vidjela nešto tako snažno i duboko, komentirala je jedna stalna kazališna gledateljica, sažimajući dojmove o predstavi obilježenoj sjajnim glumačkim ostvarenjima, dubokim i misaonim tekstom te kreativnom i pomno osmišljenom scenografijom. Predstava istodobno opušta i potiče na promišljanje.
Riječ je o koprodukcijskom projektu GDK-a Gavella i Radija Teatra Bajsić i prijatelji, nastalom prema autorskom konceptu Pavlice Bajsić Brazzoduro, a nadahnutom "Mediteranskim brevijarom" Predraga Matvejevića i "Pričama iz susjedne luke (portulanu)" Olje Savičević Ivančević.
Već sam spomen Matvejevićeva "Brevijara" asocira na duboko, filozofsko i snažno djelo, prepuno predivnih, sugestivnih i dojmljivih opisa. Riječ je o pravom književnom dragulju u kojem se slike pretvaraju u misli, a misli u slike, otkrivajući pritom bogatstvo znanja o Mediteranu kao središtu i kolijevci kultura, civilizacija, tradicija i mitova.
Redateljica i dramaturginja Pavlica Bajsić Brazzoduro u predstavi je povezala ta dva teksta: Matvejevićev, koji joj je poslužio kao polazišna točka svojom dubinom i evokativnom snagom samoga spominjanja Mediterana u različitim kontekstima i nijansama, te tekst Olje Savičević Ivančević, obilježen specifičnom pitkošću i aktualnošću.
Nastala je tako predstava u kojoj svi glumci imaju podjednako važnu ulogu u oživljavanju epizoda prožetih tradicijom, jezičnim pastišima, susretima jezika, kultura i civilizacija te različitim promišljanjima. Tekst snažno korespondira s aktualnim trenutkom, ali istodobno donosi i brojna saznanja iz prošlosti, otvarajući prostor za svojevrsno enciklopedijsko poniranje u povijest. Sve je pritom predstavljeno na razumljiv, jasan i zanimljiv način, bez oscilacija u tekstualnoj i dramaturškoj kvaliteti. Stoga ne čude ni brojne nagrade i priznanja koja je predstava osvojila.
Za glazbu i radiofonijske ulomke zaslužan je Dino Brazzoduro, dok je scenografiju, koja oduševljava pitoresknom, sasvim tipičnom, a opet posebnom mediteranskom atmosferom, osmislila Paula Jakšić. Tiramole pritom postaju pravi simbol autentičnoga mediteranskog ugođaja. Mentor scenografije je Stefano Katunar, a kostimografkinja Marita Ćopo uspješno je prenijela duh i dah nekih prošlih vremena.
Filip Šovagović, Sven Medvešek, Dino Brazzoduro, Nenad Kovačić, Chisomo Makunje – Maku, Una Patafta, Anja Matišić, Antonija Stanišić Šperanda, Franjo Dijak, Domagoj Janković i Hrvoje Klobučar, većinom dobro poznati široj publici, ostvarili su sjajne uloge. Posebno se ističe njihova skupna izvedba u prizorima iz mediteranskih mjesta, u kojima dočaravaju sve njegove specifičnosti. Mediteran pritom nije predstavljen samo kao more koje povezuje i pamti povijesne trenutke, već i kao prostor susreta velikih civilizacija, ali i malih, običnih ljudi. Upravo se u tim prizorima uspostavljaju neprestane poveznice s današnjim trenutkom i svijetom koji nas okružuje.
Veliku važnost ima i radijska komponenta predstave. Naime, izvedba je i koncipirana kao radijska emisija, s pažljivo oblikovanom dramaturgijom i uzročno-posljedičnim slijedom događaja. Posebno dolaze do izražaja savršena dikcija i prepoznatljivi glasovi protagonista mediteranske priče. Gledatelji, uz glasove Renea Medvešeka i Ljubice Letinić te njihovu besprijekornu dikciju, imaju priliku čuti i glas samoga Predraga Matvejevića, što predstavi i njezinoj izvedbi daje snažnu dokumentarističku vrijednost.
Mediteran čine brojni gradovi te njihove kulture i subkulture. Zvučne zapise iz Marakeša, Barija, Malte, Marseillea, Zagreba, Komiže i Iža snimili su Ljubica Letinić, Nenad Kovačić, Luka Magdalenić, Darko Tralić i Pavlica Bajsić Brazzoduro. Važnu ulogu ima i glazbena komponenta, u kojoj su zastupljene brojne pjesme koje utjelovljuju i oslikavaju mediteransku tradiciju.
"Najprije odabiremo polazište, zaljev ili prizor, luku ili događaj, plovidbu ili priču. Manje je važno odakle smo krenuli, a više dokle smo stigli, što i kako smo vidjeli."
Ove Matvejevićeve rečenice iz njegove najpoznatije knjige možda najbolje oslikavaju putovanje kroz geografske, ali i vremenske dimenzije.
Podsjetimo, za potrebe pisanja "Brevijara" Matvejević je triput proputovao Mediteran: prvi put doslovno, drugi put proučavajući stare karte, a treći put čitajući stare rječnike, dnevnike i putopise.
Putovanje se i u pulskoj kazališnoj kući odvijalo putem zvučnih slika, terenskih audiosnimki i glazbe nadahnute "Brevijarom", ali i glasom Predraga Matvejevića, snimljenim 2011. godine.
"Mediteranski brevijar" poetsko je i filozofsko djelo koje istražuje bit Mediterana kao jedinstvenoga kulturnog i povijesnog prostora, ispreplićući sjećanja, razmišljanja i zapažanja o moru koje povezuje narode i civilizacije. Sve je to vidljivo i u ovoj predstavi, osobito u trenucima kada se fragmentarnim stilom i svojevrsnom rekonstrukcijom riječi Mediteran otkrivaju njezina bezbrojna značenja.
Predstava je gledatelje povela na put dubokog promišljanja o zajedničkom identitetu prostora koji obuhvaća brojne tradicije, služeći se pritom iznimnom prozom koja slavi bogatstvo i složenost mediteranskoga svijeta.
