(Snimio Mladen Radić)
U galeriji Hrvatskog udruženja interdisciplinarnih umjetnika otvorena je izložba ilustracija splitskog umjetnika Gorana Radoševića "Neće biti zime" koja se može razgledati do 4. prosinca.
Naoko čudan opis i jednako čudne ilustracije ogromnog formata zapravo kriju jednu gotovo nevjerojatnu, stvarnu priču za koju mnogi ne znaju. Jer, priča je to o Didima - jedinim zvončarima koji su se očuvali na području Dalmacije, a Radošević ističe da su vrlo opskurni i malo ljudi zna za njih, a Radošević je postao fasciniran njima otkada je postao svjestan da postoje.
Didi dolaze s planine Kamešnice, posebno iz sela Gljev.
- To je jedno područje koje je bilo granica između carstava i civilizacija, a jako depopulirano i devastirano. Nevjerojatno je da se nešto tako uopće uspjelo očuvati u tom arealu i mislim da tim više vrijedi. Zaista, Didi su fascinantni, cijela ta pokladna procesija je klasično zvončarska, oni tjeraju zimu da zažive neka bolja vremena, proljeće itd., kaže Radošević.
Objašnjava da sve to dolazi iz nekakvih poganskih običaja koji su onda interpretirani kasnije kroz kršćanstvo i sl. Radošević se dosta bavi Dalmacijom i interpretira dosta i arhitekturu i običaje, pa voli cijelu tu priču promatrati kroz neku etnološku prizmu pa je odlučio prije nekoliko godina da će se u jednom momentu baviti didima. "Kao ilustrator mislim da nije dovoljno samo njih napraviti vizualno jer su oni sami po sebi već jako dojmljivi", kaže Radošević i preporuča svima da o njima više pogledaju na internetu gdje Didi maju svoju web stranicu.
- Odlučio sam napraviti projekt kojim Dide interpretiram kroz narativ gdje ih povezujem sa suvremenošću i zapravo ih stavljam u kontekst da su oni nekakvi duhovi Dalmatinske Zagore koji su toliko bili uspješni u tjeranju zime da su je zaista i otjerali, a u današnjem vremenu zima je sve slabija i slabija, snijega nema. Tako da, ajmo reći da su postigli taj cilj i jer oni sami po sebi imaju jako puno humora i ti su njihovi procesi nekakva zezancija gdje ima puno alkohola i svega. Zapravo ih kroz nekakav humor pokušavam interpretirati na način da ih poštujem i da ih povezujem s nekakvim suvremenim simbolima, kaže Radošević.
To onda kreće od auta od nekakvog Yuga 45 koji Didi nosi na glavi, zaziva ga, pa se onda gradi kuća, zaziva se familija, okreće se janjac i onda na red dolazi slika, priča gdje oni plešu kolo, a tu si i vjetrenjače koje se u Dalmaciji pojavlju sve više i više i sve češće i češće i jako su agresivne u tom krajoliku što je jedan umjetnikov komentar gdje razmišlja kako će se svi ti momenti našeg doba, sva ta infrastruktura, sve to što se događa vrlo agresivno u prostoru, tek polučiti svoje probleme.
U sredini svega toga su dva rada nastala ove godine, gdje Radošević stavlja Dida u kontekst nekakvih izometrijskih računalnih igara koje su definirale njegovo djetinjstvo kao što je primjerice "Diablo 2" gdje gradi jedan narativ apokalipse samih Dida. To znači - zima se vraća, nema tehnologije, sve se gubi i oni sad tu moraju obraniti opet svoje ovce, svoj kraj od same zime, od smrti. A ta zima je simbol, Radoševićev stav da će priroda uvijek na kraju pobijediti, "htjeli mi to priznati kao ljudi ili ne", kaže. I ta zima je zapravo sada ljeto, koje se produžilo na zimu, pa su tako došli i neki nametnici koji se inače pojavljuju s toplim vremenom.
- To mijenja naš prostor. Ima tu više slojeva, ali neka osnovna moja motivacija je fascinacija s tim običajima, još jednom podcrtava Radošević i poziva sve Istrijane da dođu do Dalmacije, do Dalmatinske Zagore i uključe se u poklade i u pokladne običaje jer su, kaže, ostali autentični i zaista se isplati uključiti u tu njihovu procesiju.