Avion Trident Three British Airwaysa na putu iz Londona prema Istanbulu, sudario se s DC-9 ljubljanskog Inex-Adria koji je iz Splita prema Kölnu vozio turiste kućama nakon odmora u Dalmaciji. Ljubljanski avion bio je u liniji penjanja kada je s brzinom od oko 900 km na sat udario u engleski. Sudar je posljedica pogreške u proceduri zagrebačkih kontrolora zračnog prometa

Prije 44 godine, 10. rujna 1976. iznad Vrbovca dogodila se najveća avionska nesreća na području Hrvatske, ali i najveća do tada na svijetu. U zraku iznad Vrbovca sudarila su se dva putnička zrakoplova pri čemu je poginulo svih 176 putnika i članova posade. Avion Trident Three British Airwaysa na putu iz Londona prema Istanbulu, sudario se s DC-9 ljubljanskog Inex-Adria Avioprometa koji je iz Splita prema Kölnu vozio turiste kućama nakon odmora u Dalmaciji. Ljubljanski avion bio je u liniji penjanja kada je s brzinom od oko 900 km na sat udario u engleski.

Sudar je posljedica pogreške u proceduri zagrebačkih kontrolora zračnog prometa. Tri dana nakon tragedije, Glas Istre od 13. rujna, donosi tekst o odgovornosti kontrole leta, jer je bilo jasno da su počinili pogrešku. Počela je istraga, privedeno je pet osoba iz zagrebačke oblasne kontrole leta. Kako je kasnije i potvrđeno u dugotrajnom sudskom procesu, krivac za nesreću bila je Kontrola zračnog prometa u Zagrebu.

Jugoslavija se nalazila na strateškom mjestu, bio je gust promet na nebu. No, tehnologija kojom su se koristili djelatnici Kontrole zračnog prometa bila je stara. Osim toga, tih je godina kronično nedostajalo stručnih ljudi koji bi mogli obavljati ovaj zahtjevan posao. Naposljetku je došlo do toga da su iz zračne kontrole kasno javili jednom od aviona da se ne podiže. Da je informacija kontrole leta do aviona došla par sekundi ranije, nesreća bi vjerojatno bila izbjegnuta.

Kobna pogreška zagrebačke kontrole leta bila je nedostatak komunikacije među kontrolorima. Istraga je uglavnom bila usmjerena na mladog, tada 28-godišnjeg kontrolora Gradimira Tasića, koji je kobnog 10. rujna radio treći uzastopni dan smjenu po 12 sati. Za neopremljenu je zagrebačku kontrolu leta to bila najnormalnija pojava, a u to je vrijeme zagrebački centar bio jedan od najzaposlenijih u Europi, s premalo ljudi i oko 760 tisuća aviona koje je na godinu trebalo nadzirati. Tasić je bio pomoćnik Mladena Hochbergera, kontrolora koji je nadzirao avione u gornjem sektoru, na najvišim visinama. Tasić je tako stupio u kontakt s britanskim avionom, dok je Hochberger bio kratkotrajno odsutan.

Nakon dugotrajnog sudskog spora Gradimir Tasić proglašen je krivim i osuđen na sedam godina zatvora. No, kazna će mu biti smanjena zbog pobune njegovih kolega.

Potres u Furlaniji

Zlosretni rujan 1976. godine donio je još potresa u Furlaniji, a više njih osjetilo se u Rijeci i Istri. Nakon tragičnog potresa 6. svibnja iste godine, kada je život izgubilo više od tisuću ljudi, novi su potresi nanijeli štetu, uzrokovali žrtve i opet preplašili stanovnike Udina i okolice. Potres od 10. rujna bio je jačine 7 i 9 stupnjeva po Mercalijevoj ljestvici. Srušeno je mnoštvo kuća koje nisu bile popravljene nakon prvog katastrofalnog potresa. Među ljudima je zavladala opća panika, jer se zemlja nastavila tresti i narednih dana. Od 6. svibnja do 15. rujna, zemlja se u Furlaniji tresla 261. put. Za vrijeme najjačeg rujanskog potresa u nizu, onog od 15. rujna, 13 osoba je zbog potresa doživjelo srčani udar i preminuo. Bilo je još 12 smrtno stradalih i 116 povrijeđenih ispod ruševina. Ljudi su u strahu skakali i na najmanji sumnjivi šum.

Nakon svih tih potresa neka su mjesta u potpunosti srušena s obje strane Soče, talijanske i slovenske. Najviše su stradala upravo ta sela Posočja, gdje je uništeno više od 90 posto kuća. Ništa nije ostalo za rušenje, rujanski su potresi porušili svibanjskim potresima načete zgrade. U Furlaniji je 70.000 ljudi bilo bez krova nad glavom. Više od 45.000 ljudi smješteno je pod šatorima. Uslijedila je evakuacija stanovništva kako bi vojska raščistila ruševine. Iz slovenskog dijela pogođenog potresom mnogi su stanovnici evakuirani na Jadran.

Umro Mao Ce Tung

U Kini je proglašena desetodnevna nacionalna žalost. Kineski predsjednik Mao Ce Tung, preminuo je 9. rujna 1976. godine u 83. godini života. Stanovnici Kine, a tada ih je bilo 900 milijuna, u grču su boli i tuge, javljaju njihove agencije, a prenosi Tanjug i Glas Istre tih dana. Tijelo predsjednika Maoa bilo je izloženo od 11. pa sve do 17. rujna u Pekingu, a pogreb je bio tek 18. Predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito uputio je brzojav sućuti.

Smatra se da je Maov režim odgovoran za smrt između 32,25 i 61,7 milijuna ljudi. Taj broj se neće nikada točno saznati zbog potpune izolacije Kine tih godine. Premda je bilo mnogo mučenja i smaknuća, najveći broj je umro od gladi zbog poljoprivrednih reformi Komunističke partije. Veliki broj Kineza stradao je i u Maovoj kulturnoj revoluciji koja je izazvala valove nasilja pri obračunima s navodnim buržoaskim elementima. Mao je uz Staljina i Hitlera jedan od pojedinaca koji su izazvali najveći broj ljudskih smrti i patnji u 20. stoljeću, a vjerojatno i u čitavoj povijesti. Ipak, Kinezi su mu nakon smrti sagradili mauzolej, na čijem ulazu u Pekingu i danas ljudi stoje čekajući na red da vide njegovo balzamirano tijelo.

Povezane vijesti

• GLAS ISTRE SE NA DANAŠNJI DAN 1980. BAVIO I PRIJEVOZNIČKIM PROBLEMIMA: Taksist dobio godinu dana zatvora zbog preskupih vožnji!
• NA DANAŠNJI DAN 1977. GODINE: U podmorju pronađen kvalitetni plin - samo što nije stigao
• LOKALNE AFERE U GLASU ISTRE NA DANAŠNJI DAN 1970. GODINE: Pula u novogodišnjoj noći kao Divlji zapad